Broj: Gž Ovr-665/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Amari Trgo, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja maloljetne L. G. iz P., … 2, OIB: …, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici A. M., a ona po punomoćniku T. Š., odvjetniku u I.-G., protiv ovršenika D. G. iz K., .., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj Ovr Ob– 1/2018-2 od 18. siječnja 2018. godine, dana 20. rujna 2019.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Ovr Ob– 1/2018-2 od 18. siječnja 2018. godine.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Ivanić Gradu, poslovni broj P-134/11-9 od dana 8. rujna 2011.g., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja po osnovi uzdržavanja u iznosu od 39.900,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je određeno navedeno u ovršnom prijedlogu, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, upisanoj u z.u. broj 1704, k.o. 312401 N., kč.br.1658 kuća dvor i oranica Podkućnica, površine 4886 m2, zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu opisno ukazujući na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje:OZ), predlažući odgodu ovrhe.
U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenika.
Žalba ovršenika nije osnovana.
Sud određuje ovrhu, između ostalog, na temelju ovršne isprave (članak 22. OZ-a), a ovršne isprave jesu i ovršne sudske odluke (članak 23. točka 1. OZ-a).
U ovom predmetu ovrha određena na temelju ovršne isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu, poslovni broj P-134/11-9 od dana8. rujna 2011.g., kojom je naloženo ovdje ovršeniku doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta (ovdje ovrhovoditelja) iznos od 1.000,00 kuna mjesečno, počevši od 1. rujna 2011.g. pa ubuduće.
Navedena sudska odluka sadrži potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti s danom 4. listopada 2011.g., stoga je svojstvo ovršnosti citirane sudske odluke u smislu članka 25. stavak 1. OZ-a dokazano.
S obzirom da je ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze (čl. 29. st. 1. OZ-a), dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu pravomoćno ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe. Ovršni sud u ovršnom postupku, zbog načela formalnog legaliteta, nije ovlašten preispitivati zakonitost parničnog postupka iz kojega proistječe ovršna isprava, kao ni materijalno-pravnu pravilnost same ovršne isprave.
U odnosu na žalbene tvrdnje ovršenika da je nekretnina koja je predmet ovrhe dom u kojem stanuje sa obitelji pa da takva nekretnina ne može biti predmet ovrhe, potrebno je odgovoriti sljedeće.
Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 73/2017), izmijenjen je članak 75. stavak 5. na način da je propisano kako se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.
Sukladno odredbi članka 44. stavak 3. prijelaznih i završnih odredbi ZID OZ/17 izmijenjeni članka 75. stavak 5. primjenjuje se na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu predmetnog Zakona, odnosno na pravne poslove koji su nastali nakon 3. kolovoza 2017., što znači da se kod pravnih poslova sklopljenih prije tog datuma nekretnina za stanovanje ne smatra nužnom za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i na takvoj se nekretnini ovrha može provesti sukladno odredbi članka 75. stavak 5. OZ/12, kojom odredbom je propisano da se nekretnine za stanovanje ili obavljanje poslovne djelatnosti ne smatraju stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sredstava za život, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
S obzirom da ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha datira iz 2011.g., u konkretnom slučaju se primjenjuje odredba članka 75. stavak 5. OZ/12.
Dakle, tumačenjem citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako predmetna nekretnina ovršenika može biti predmet ovrhe u konkretnom slučaju.
Žalbene tvrdnje da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva šteta predstavljaju prijedlog za odgodu ovrhe o kojem je u nastavku postupka nadležan odlučivati prvostupanjski sud, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ.
Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH i 89/14– dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda.
U Splitu 20. rujna 2019.
