Broj: Gž Ovr-1163/18-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Stečajna masa stečajnog dužnika M. D. d.d. u stečaju, K., zastupanog po stečajnom upravitelju M. S., a ovaj po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv protivnika osiguranja N. S. pok. R., Z., G., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini,, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-5822/15 od 15. svibnja 2018. godine, dana 25. rujna 2019.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-5822/15 od 15. svibnja 2018. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, ovršnih isprava i to ovršnog rješenja Općinskog suda u Omišu pod poslovnim brojem OVR-567/02 od 22. srpnja 2002. godine, ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu br.  P-5750/09 od 25.ožujka 2010. i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Omišu br. P-5750/09 od 28. listopada 2010., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 74.143,92 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. svibnja 2002. do isplate, osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 2.460,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. srpnja 2002. do isplate, osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 7.380,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. ožujka 2010. do isplate, te troškova ovog postupka osiguranja, određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini

u vlasništvu protivnika osiguranja i to na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 260, ZU 564, K.O. Z.-O., u naravi stojna kuća, kužina i dvorište, ukupne površine 200 m2, za cijelo.

Pri uknjižbi založnog prava, u zemljišnoj knjizi naznačit će se ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Točkom II. izreke upućen je protivnik osiguranja u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu proglašenja osiguranja nedopuštenim zbog razloga (prestanak tražbine) zbog kojeg je izjavio žalbu.

Žali se protivnik osiguranja pobijajući prvostupanjsko rješenje ne navodeći određeno žalbeni razlog iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) koji je primijeniti temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ-a), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, o kakvom je ovdje riječ, reguliran je odredbama članaka 295. – 298. OZ-a pa tako:

              - na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja (članak 296. OZ-a),

              -  dok je odredbom članka 297. stavak 1. OZ-a propisan način zasnivanja založnog prava tako da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva  uknjižbom.

              Pored toga, spisu prileži zemljišnoknjižni izvadak (list 4 spisa) za predmetnu nekretninu na kojoj je određeno predloženo osiguranje, iz kojeg proizlazi da je protivnik osiguranja vlasnik iste za cijelo.

              Iz prednjeg slijedi da u postupku osiguranja ove vrste ovršni sud donosi rješenje o osiguranju kojim, pod uvodno navedenim pretpostavkama, određuje zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja uknjižbom tog prava u zemljišne knjige.

              Temeljna pretpostavka za donošenje takvog rješenja je postojanje ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja koja se osigurava. Ovršne isprave, među ostalim, predstavljaju i odluke donesene u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drugačije određeno (članak 23. točka 4. u vezi članka 24. stavak 2. OZ-a) a iste stječu svojstvo ovršnosti pod pretpostavkama iz članak 25. stavak 4. OZ-a.

              U izloženim okolnostima, suprotno navodima žalbe, nije bilo pravno odlučnih zapreka za donošenje pobijanog rješenja.

Budući se protivnik osiguranja u žalbi između ostalog, pozvao i na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točka 7, 9.-11. OZ-a, prvostupanjski sud je pravilno pobijanim rješenjem protivnika osiguranja uputio da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sve sukladno članku 52. OZ-a.

Slijedom navedenog, kako nisu kako nisu ostvareni žalbeni razlozi protivnika osiguranja, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, žalbu protivnika osiguranja odbiti kao neosnovanu, pobijano rješenje potvrditi te riješiti kao u izreci.

U Splitu 25. rujna 2019.