Broj: Rev 514/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Ž. iz M. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama I. T. M. i L. R. T., odvjetnicama iz Odvjetničkog društva T. M., R. T. iz Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Podružnica Z. e. t. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1351/18-2 od 9. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2348/17-63 od 28. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 5. ožujka 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I./ Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj ... od 13.08.2014. te odluka tuženika broj ... od 16.09.2014. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto vozača autobusa u Prometu autobusa P., u roku od 8 dana.
II./ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena u roku od 8 dana.
III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2348/17-63 od 28. kolovoza 2018.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud uvaži reviziju, te ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u obrazloženju tih revizijskih razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13. kolovoza 2014. i vraćanje na rad.
U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika najprije temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2005., a zatim temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. studenoga 2006. na radnom mjestu vozača autobusa,
- da mu je isti otkazan Odlukom o izvanrednom otkazu od 13. kolovoza 2014.,
- da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. kolovoza 2014. proizlazi da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne obveze jer da je tužitelj poslodavcu dostavio krivotvorenu svjedodžbu o završnom ispitu Centra za usmjereno obrazovanje 8. svibnja 1945. iz Zagreba od 16. lipnja 1986.,
- da je protiv navedene Odluke o otkazu od 13. kolovoza 2014., koja je dostavljena tužitelju 18. kolovoza 2014., tužitelj 2. rujna 2014. podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem je tuženik odlučio Odlukom od 16. rujna 2014. tako da je potvrdio odluku o izvanrednom otkazu, te je tužitelj nakon toga podnio predmetnu tužbu dana 30. rujna 2014.,
- da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Služba prosvjetne inspekcije rješenjem od 30. rujna 2016. naredila školi iz Z., da provede upravni postupak u kojem će utvrditi da li je tužitelj završio školovanje tj. vjerodostojnost njegove svjedodžbe,
- da je Povjerenstvo škole iz Z. rješenjem od 19. listopada 2016. utvrdilo da je svjedodžba o završenom srednjem obrazovanju (Matični broj ..., broj matične knjige ...) F. Ž. vjerodostojna, te će Škola provesti upis položenog završnog ispita u Matičnu knjigu za redovne učenike br. ..., godina ... na stranici ... temeljem svjedodžbe o završenom srednjem obrazovanju od 16. lipnja 1986. Matični broj ..., broj matične knjige ..., broj djelovodnika ..., a što je Škola i učinila.
Na navedeno utvrđeno činjenično stanje sudovi prvog i drugog stupnja u ponovljenom postupku pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.
Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 149/09 i 93/14 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Obzirom je u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno da tužiteljeva svjedodžba nije lažna, tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz jer je tužiteljeva svjedodžba vjerodostojna, a kako je to osnovano iskazao i tužitelj u svojoj obrani pred otkaz, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.
Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.
Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 5. ožujka 2019.
