Baza je ažurirana 28.11.2024. 

zaključno sa NN 116/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 636/2018-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 636/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u P., protiv tuženika V. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. Ž. i M. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., radi utvrđenja ništetnosti i nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-483/16-3 od 19. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2798/15-24 od 14. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-483/16-3 od 19. siječnja 2017. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-2798/15-24 od 14. listopada 2016. sudio je:

 

" I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništetna odluka tuženika V. d.d., Z., OIB: … o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju D. I., P., OIB: …, od dana 22. rujna 2015. godine, te da tužitelju nije prestao donos kod tuženika.

 

Nalaže se tuženiku V. d.d., Z., OIB: …, da vrati tužitelja D. I.,  G., P., OIB: …, na radno mjesto na poslove "pomoćnog radnika" u skladu s Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2008. godine, u roku od 8 dana."

 

II. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 22. rujna 2015. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

 

III. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto na poslove "pomoćnog radnika" u skladu s Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 21. svibnja 2008. u roku od 8 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2016. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika na naknadom parničnog troška."

 

Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj: Gž R-483/16-3 od 19. siječnja 2017. odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio je presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2798/15-24 od 14. listopada 2016. u točki II., III., IV. i V. izreke. Nadalje, odbio je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Tako su sudovi odlučili u sporu za utvrđenje ništetnom i nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, za utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao i zahtjevu za vraćanje tužitelja na rad.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Revizija tuženika svodi se na tvrdnju da je tužitelj u vrijeme odsutnosti s posla odnosno u vrijeme prometne nesreće bio alkoholiziran. Ova tvrdnja tuženika usmjerena je na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Osim toga, tuženik u reviziji iznosi činjenice i dostavlja dokaze (koji se odnose na eventualnu alkoholiziranost tužitelja) koje je prvi puta dostavio uz prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravomoćno odbijen.

 

Pritom se napominje da prema čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti, što u konkretnom situaciji nije slučaj.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika te da je tuženik 22. rujna 2015. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

 

- da je otkaz ugovora o radu dan jer je tužitelj 3. srpnja 2015. svojevoljno napustio radno mjesto tijekom radnog vremena i da je tom prilikom sudjelovao u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu u kojem je vozaču utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,96 g/kg što ukazuje na opravdanu sumnju da je tužitelj bio moguće alkoholiziran,

 

- da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava u roku propisanim zakonom,

 

- da je tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom,

 

- da je tužitelj 3. srpnja 2015. došao na radno mjesto te se radnog mjesta udaljio u tijeku radnog vremena bez odobrenja nadređenog voditelja D. K.,

 

- da nije utvrđeno da je tužitelj bio u alkoholiziranom stanju,

 

- da je tuženik saznao za činjenicu napuštanja radnog mjesta tužitelja 4. srpnja 2015.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su odbili zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu budući da je tuženik proveo postupak savjetovanja  sa sindikalnim povjerenikom sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, dalje: ZR). Nadalje, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu budući da je otkaz ugovora o radu, protivno odredbi čl. 116. st. 2. ZR, dan nakon isteka roka od 15 dana od saznanja za kršenje obveze odnosno od saznanja za napuštanje radnog mjesta tijekom radnog vremena. Sudovi su zaključili i da sama činjenica što je tužitelj u vrijeme neopravdanog izostanka s posla sudjelovao u prometnoj nesreći ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. Budući da izvanredni otkaz ugovora o radu nije dopušten, sud je na temelju čl. 124. st. 1. ZR naložio tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto.

 

Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Revident u reviziji navodi da je tužitelj bio alkoholiziran, da je izašao neovlašteno s posla i uslijed toga sudjelovao u prometnoj nesreći zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Odredbom čl. 116. st. 2. ZR propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Stoga je preduvjet da bi se moglo odlučivati o opravdanosti otkaza ugovora o radu da je izvanredni otkaz ugovora o radu dan u roku propisanim čl. 116. st. 2. ZR.

 

Budući da iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tuženik za tužiteljev neopravdani odlazak s posla saznao 4. srpnja 2015., a da je otkaz ugovora o radu dan 22. rujna 2015., pravilno su sudovi zaključili da je izvanredni otkaz ugovora o radu dan protekom prekluzivnog roka iz čl. 116. st. 2. ZR.

 

S obzirom da tuženik nije poštivao rok iz č. 116. st. 2. ZR u kojem se može dati izvanredni otkaz, revizijski navodi tuženika o opravdanosti otkaza ugovora o radu nisu odlučni za ovu pravnu stvar.

 

Budući da iz svega navedenog proizlazi da je otkaz ugovora o radu nije dopušten, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen i zahtjev za vraćanje tužitelja na posao prema odredbi čl. 124. st. 1. ZR.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 12. ožujka 2019.

Copyright © Ante Borić