Broj: Revr 414/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. n. s. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. Č., zaposlenici kod tuženika, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž R-40/18-2 od 8. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-2955/15-33 od 30. studenoga 2017., u sjednici održanoj 26. ožujka 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž R-40/18-2 od 8. veljače 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-2955/15-33 od 30. studenoga 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je Odluka o prestanku ugovora o radu tuženika C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., na kojoj je kao datum donošenja rukom upisan 19.10. uz računalni upis 2015. godine, a kojom se utvrđuju da tužitelju T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radniku (matični broj ...) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad prestaje Ugovor o radu broj ... od 01.02.20110. sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto Mehaničar viši s danom 19.10.2015. ništetna, nedopuštena i nezakonita.

 

2. Utvrđuje se da je Odluka o prestanku ugovora o radu tuženika C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., na kojoj je kao datum donošenja rukom upisan 20.10. uz računalni upis 2015. godine kojom se stavlja izvan snage Odluka o otkazu od 31.07.2014. Ugovora o radu tužitelja broj ... od 01.02.2010. sklopljenog na neodređeno vrijeme za radno mjesto Mehaničar viši s tužiteljem T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radnikom (matični broj ...) iz osobno uvjetovanih razloga, te kojom se utvrđuje da otkazni rok nije tekao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, pozivom na odredbe Zakona o radu (NN 149/06, 61/11 82/12 i 73/13), te kojom se utvrđuje da je otkazni rok u trajanju od 2,5 mjeseci počeo teći dana 01.09.2015. po završetku privremene nesposobnosti za rad, a tijekom kojeg otkaznog roka je radnik ujedno koristio godišnji odmor za 2015. g., uz utvrđenje da u vrijeme donošenja Odluke o otkazu otkazi rok nije tekao za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te utvrđenje da odluka stupa na sagu danom donošenja, ništetna, nedopuštena i nezakonita.

 

3. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radnika (matični broj ...) kod poslodavca C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., prestao dana 04.02.2015. što je sve tuženik C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda.

 

4. Utvrđuje se da tužitelju T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radniku (matični broj ...) pripada pravo na isplatu brutto iznos otpremnine u visini najmanje 60% prosječne mjesečne brutto plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca i pravnih prednika poslodavca, što je sve tuženik C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda.

 

5. Nalaže se tuženiku C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., da tužitelju T. J. OIB: ..., iz Z., ..., na ime brutto iznosa otpremnine s naslova prestanka radnog odnosa temeljem odluke o osobno uvjetovanom otkazu od 31.07.2014. isplati brutto iznos od kn 80.833,89 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 05.02.2015. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana."

 

6. Tuženik C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., dužno je tužitelju T. J. OIB: ..., iz Zagreba, ..., naknaditi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II/ Odbija se i alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je Odluka o prestanku ugovora o radu tuženika C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., na kojoj je kao datum donošenja rukom upisan 19.10. uz računalni upis 2015. godine, a kojom se utvrđuju da tužitelju T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radniku (matični broj ....) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad prestaje Ugovor o radu broj ... od 01.02.20110. sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto Mehaničar viši s danom 19.10.2015. ništetna, nedopuštena i nezakonita.

 

2. Utvrđuje se da je Odluka o prestanku ugovora o radu tuženika C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., na kojoj je kao datum donošenja rukom upisan 20.10. uz računalni upis 2015. godine kojom se stavlja izvan snage Odluka o otkazu od 31.07.2014. Ugovora o radu tužitelja broj ... od 01.02.2010. sklopljenog na neodređeno vrijeme za radno mjesto Mehaničar viši s tužiteljem T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radnikom (matični broj ...) iz osobno uvjetovanih razloga, te kojom se utvrđuje da otkazni rok nije tekao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, pozivom na odredbe Zakona o radu (NN 149/06, 61/11 82/12 i 73/13), te kojom se utvrđuje da je otkazni rok u trajanju od 2,5 mjeseci počeo teći dana 01.09.2015. po završetku privremene nesposobnosti za rad, a tijekom kojeg otkaznog roka je radnik ujedno koristio godišnji odmor za 2015. g., uz utvrđenje da u vrijeme donošenja Odluke o otkazu otkazi rok nije tekao za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te utvrđenje da odluka stupa na sagu danom donošenja, ništetna, nedopuštena i nezakonita.

 

3. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radnika (matični broj ...) kod poslodavca C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., prestao dana 15.11.2014. što je sve tuženik C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda.

 

4. Utvrđuje se da tužitelju T. J. OIB: ..., iz Z., ..., kao radniku (matični broj ...) pripada pravo na isplatu brutto iznos otpremnine u visini najmanje 60% prosječne mjesečne brutto plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca i pravnih prednika poslodavca, što je sve tuženik C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda.

 

5. Nalaže se tuženiku C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., da tužitelju T. J. OIB.: ..., iz Z., ..., na ime brutto iznosa otpremnine s naslova prestanka radnog odnosa temeljem odluke o osobno uvjetovanom otkazu od 31.07.2014. isplati brutto iznos od kn 81.545,72 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 16.11.2014. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana.

 

6. Tuženik C., N. s. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., dužno je tužitelju T. J. OIB: ..., iz Z., ..., naknaditi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje, tom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio i reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju više pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako je u konkretnom slučaju pobijana drugostupanjska presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa, to je protiv pobijane drugostupanjske presude dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Stoga predmetna revizija tužitelja razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev pobliže navedeni u izreci prvostupanjske presude.

 

Suština spornog odnosa među strankama ogleda se u pitanju je li otkazni rok od dva i pol mjeseca koji je određen Odlukom tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 31. srpnja 2014. istekao ili ne prije no što je tuženiku dostavljeno pravomoćno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. lipnja 2005. kojim je tužitelj stekao pravo na invalidsku mirovnu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

 

Uz utvrđenje da se tužitelj nalazio na neprekidnom bolovanju od 2. kolovoza 2012. do 1. rujna 2015. nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelju otkazni rok od dva i pol mjeseca iz prije navedene odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije niti počeo teći do 1. rujna 2015., a uslijed čega je tužitelju prestao radni odnos po sili zakona dostavom prije navedenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tuženiku (dostavljeno 19. listopada 2015.). Pritom nižestupanjski sudovi ukazuju na odredbu čl. 113. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR/09), kojom odredbom je propisano da otkazni rok ne teče za vrijeme, između ostalog i privremene nesposobnosti za rad. K tome, drugostupanjski sud smatra da, iako je tuženik odlukom od 1. rujna 2014. oslobodio tužitelja od obveze rada za razdoblje dok se nalazio na bolovanju, da u konkretnom slučaju nema primjeni odredbe čl. 121. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR/14) jer je prije navedena odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena u vrijeme važenja ZR/09 (čl. 232. st. 1. ZR/14). Prvostupanjski sud je pak u potpunosti ispustio iz vida činjenicu da je tuženik odlukom od 1. rujna 2014. tužitelja oslobodio od obveze rada za vrijeme bolovanja, odnosno prvostupanjski sud ispušta iz vida odredbu čl. 121. st. 5. ZR/14.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 121. st. 5. ZR/14 otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznog roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije uređeno. ZR/09 nije sadržavao takvu odredbu.

 

Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl.121. st. 5. ZR/14 jer je prethodna odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena u vrijeme važenja ZR/09 te da je postupak zaštite prava radnika po toj odluci pravomoćno okončan.

 

ZR/14 stupio je na snagu 7. kolovoza 2014. Kada je tuženik Odlukom od 1. rujna 2014. tužitelja oslobodio od obveze rada za vrijeme bolovanja (privremene nesposobnosti za rad) onda učinke te Odluke treba promatrati u svijetlu odredbe čl. 121. st. 5. ZR/14. Dakle, tužitelju je nakon što ga je tuženik oslobodio obveze rada tekao 2,5 mjesečni otkazni rok iz prije navedene odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

 

Ovdje nema mjesta primjeni odredbe čl. 232. st. 1. ZR/14 na način kako to čini drugostupanjski sud. Naime, postupak ostvarenja i zaštite prava tužitelja povodom Odluke od 1. rujna 2014. kojom je oslobođen od obveze rada za vrijeme bolovanja nije niti započet prije stupanja na snagu ZR/14 jer je navedena Odluka donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona.

 

S obzirom na razloge pobijane drugostupanjske presude navedene u obrazloženju te presude ovdje je još samo za ukazati da Odlukom tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 31. srpnja 2014. nije niti određen odnos tog otkaznog roka i činjenice privremene nesposobnosti za rad.

 

Radi pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno. Tako su nižestupanjski sudovi propustili raspraviti i utvrditi činjenice vezane za sadržaj predmetnog kolektivnog ugovora, odnosno za sadržaj pravilnika o radu tuženika i za sadržaj ugovora o radu i to u pogledu mogućeg određenja da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radnika (čl. 121. st. 5. ZR/14). Nadalje, propušteno je raspraviti i utvrditi činjenična pitanja vezana za visinu otpremnine na koju bi imao pravo tužitelj za slučaj da mu je radni odnos prestao istekom otkaznog roka prema odluci o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja i po potrebi o podredno (eventualno kumuliranom) zahtjevu tužitelja.

 

S obzirom na revizijske navode tužitelja ovdje je za ukazati da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da se tužitelj nalazio na neprekidnom bolovanju u razdoblju od 2. kolovoza 2012. do 1. rujna 2015. Naime, iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 17. listopada 2014. (list 39 i 40 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tim rješenjem utvrđeno da nije opravdana odluka izabranog liječnika tužitelja o utvrđenju prestanka privremene nesposobnosti za rad s danom 31. kolovoza 2014. Dakle, a suprotno revizijskim navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nije došlo do prekida privremene nesposobnosti za rad (bolovanja).

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 26. ožujka 2019.