Broj: Revr 555/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. H. iz L., OIB ..., protiv tuženika P. P.-P. d.o.o. Č. za proizvodnju i trgovinu iz Č., OIB ... koga zastupa punomoćnica K. S., odvjetnica u Č., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-467/15-2 od 10. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-372/12-14 od 7. listopada 2014., u sjednici održanoj 2. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima parničnog postupka kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2012. i da radni odnos tuženika kod tužitelja nije prestao. Naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto vozač PC prodaje, prodajno područje Z. i sjeverozapadna Hrvatska te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 200,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju, ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika protiv presude nije osnovana dok revizija tuženika protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Neosnovano ističe revident da sud u pobijanoj odluci nije ocijenio sve žalbene navode budući da pobijana presuda sukladno čl. 375. st. 1. ZPP sadrži pravilno obrazloženje s jasnim razlozima o svemu što je od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2012. zbog skrivljenog ponašanja radnika i zahtjev da tuženik vrati tužitelja na poslove koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu vozača,

 

- da je tužitelj kao vozač bio zadužen za prijevoz robe iz skladišta, utovar robe kao i slaganje robe po redoslijedu obilaska na terenu,

 

- da su vozači imali unaprijed određen raspored prijevoza tako da su utorkom i četvrtkom vozili robu za V. G., a ostalim danima u tjednu za područje grada S. i okolice,

 

- da su se vozači morali pridržavati svog rasporeda prijevoza,

 

- da je tuženik 27. ožujka 2012. donio odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika jer je tužitelj 13. ožujka 2012. počinio povredu obveze iz radnog odnosa time što nije izvršio dostavu pripremljene robe za naručitelja Z. mliječni proizvodi d.o.o. V. Z.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj dobio pisani naputak za prijevoz robe izvan dnevnog rasporeda stoga zaključuje da odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem nije dopuštena.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku uz zaključak da tuženik nije dokazao da je tužitelj dobio ikakav nalog 13. ožujka 2012. za prijevoz dodatne robe, odnosno da nije dokazao da je ovlaštena osoba tužitelju dala zaduženje za prijevoz robe izvan njegovog uobičajenog rasporeda.

 

Odredbom čl. 107. st. 10. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 - dalje: ZR) određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkaz rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Budući da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio da tuženik nije tijekom postupka dokazao da je tužitelj dobio nalog (niti usmeni niti pisani) od nadređenog koji je odbio ispuniti, pravilno je zaključio da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu.

 

Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Navodi revidenta da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer se pozvao na čl. 108. ZR koji regulira izvanredni otkaz ugovora o radu dok je predmet ovog spora redoviti otkaz ugovora o radu nisu osnovani. Naime, sud je jasno naveo da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika stoga greška u navođenju broja članka 108. ZR umjesto 107. ZR je greška u pisanju, a ne pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kako to neosnovano ističe revident.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Revizijski navodi da drugostupanjski sud nije upozorio prvostupanjski sud da presuda mora biti izrađena prema čl. 338. ZPP jer nije jasno koji Zakon o radu je prvostupanjski sud primijenio, niti je jasno koji Zakona o parničnom postupku je primijenjen obzirom da prvostupanjski sud naveo samo kraticu ZPP, sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 338. ZPP.

 

Nenavođenje u obrazloženju presude propisa na kojima je presuda utemeljena nije bitna povreda odredaba parničnog postupka jer se iz obrazloženja presude može zaključiti o kojim je propisima riječ.

 

Revizijski navod da je sam tužitelj priznao da nije ispunio nalog poslodavca te ostali navodi kojima revident osporava činjenična utvrđenja ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Revident osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

Slijedom navedenog revizija tužitelja kojom osporava odluku o troškovima postupka nije dopuštena te je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 2. travnja 2019.