Broj: Gž R-233/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: …, D., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u D., protiv tuženika Sveučilište u D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaz i vraćanja na posao,odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-67/2018 od 2. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-67/2018 od 2. siječnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za nedopuštenost otkaza ugovora o radu, sadržanog u odluci tuženika naziva Odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) broj 186/18 od 29. siječnja 2018. i odluci tuženika o zahtjevu za zaštitu prava - Odgovor broj 322/18 od 19. veljače 2018. pa da tužitelju nije prestao radni odnos uz obvezu vraćanja  tužitelja na posao i to na njegovo radno mjesto ( točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00.

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Tuženik je odgovorio na navode žalbe te predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudi u cijelosti potvrditi.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, s obzirom da se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, kao niti da je materijalno pravo nepravilno primijenjeno, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 8. ZPP-a budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika broj 186/18 od 29. siječnja 2018. uz vraćanja tužitelja na rad kod tuženika na radno mjesto višeg asistenta.

 

Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- da je tužitelj kod tuženika temeljem ugovora o radu broj 1118/09 od 1. lipnja 2009. raspoređen na poslove radnom mjesta I. vrste- viši asistent, što po važećim propisima odgovara stupnju poslijedoktoranda,

- da je tuženik dva puta i to 1. prosinca 2010. i 8. lipnja 2012. donio odluka po kojoj se tužitelj po prijavi na natječaj ne izabire u znanstveno zvanje jer ne ispunjava uvjete,

- da iz iskaza svjedoka M. J., kao predsjednika Povjerenstva za ocjenu napredovanja kod tuženika te rektora N. B., proizlazi kako tužitelj nije na više poziva dostavio izvješća o svom radu,

- da je provjerom navedenog Povjerenstva utvrđeno da tužitelj od 2011. nije imao niti jednu aktivnost u smislu napredovanja o radu,

-da je prva ocjena rada tužitelja od strane tuženika za akademsku godinu 2014/2015 utvrđena 15. ožujka 2017., a druga ocjena za akademsku godinu 2015/2016 utvrđena 30. studenog 2017.

 

Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje, sud prvog stupnja je odbio zahtjev tužitelja držeći utvrđenim kako su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za otkazom ugovora oradu tužitelju skrivljenim ponašanjem sukladno odredbama posebnog Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 94/13, 139/13,101/14 i 60/15, dalje: ZZDVO), kojim je reguliran status i vrednovanje rada, između ostalih asistenata odnosno viših asistenata/doktoranada u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja u svezi s odredbom članka 115. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine",broj 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR), kojim je reguliran otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

Člankom 43.a ZZDVO-a u stavku 2. propisano je da najmanje jednom u dvije godine poslijedoktorand podnosi izvješće znanstvenom vijeću o svom radu temeljem kojeg se vrednuje njegova uspješnost u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu, a ako je asistent ili poslijedoktorand dva puta ocijenjen negativno, o drugom izvješću mišljenje donosi upravno vijeće javnog znanstvenog instituta, pri čemu,  ukoliko se drugo negativno izvješće, koje sadrži i očitovanje asistenta ili poslijedoktoranda, usvoji, ravnatelj pokreće postupak redovitog otkaza ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Sadržaj, kriterije te postupak usvajanja izvješća iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka propisuje pak znanstvena organizacija općim aktom (stavak 4.)

 

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako tužitelj tijekom postupka nije osporavao obvezu postupanja sukladno odrednicama u ugovoru o radu, niti činjenicu da nije dostavio izvješća ili da bi pak obavljao relevantne aktivnosti u smislu znanstvenog i stručnog rada u razdoblju ocjenjivanja, već paušalno, bez dokaza navodi da radi na pisanju knjige i da je općenito angažiranu području svog zvanja, pri čemu već sama činjenica što tužitelj nije dva puta izabran u znanstveno zvanje, odnosno da dva puta njegova prijava nije prihvaćena zbog neispunjenja uvjeta, predstavlja uz prethodno navedeno otkazni razlog jer su se ispunile pretpostavke iz članka 2. stavak 2. Ugovora o radu te da je tuženik i po ovoj osnovi opravdano otkazao ugovor o radu.

 

Naime, pregledom ugovora o radu kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom za zvanje višeg asistenta proizlazi da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme pod uvjetom obveznog provođenja izbora u znanstvena znanja i odgovarajuća radna mjesta s tim da će se u slučaju da ne podnese prijavu na natječaj ili po natječaju ne bude izabran zbog neispunjenja uvjeta za izbor, pokrenuti postupak redovitog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu bez obveze ponude drugog radnog mjesta.

 

Na konkretni slučaj je obzirom na promatrano razdoblje ocjene rada tužitelja primijeniti odredbu članka 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelotnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 94/13), kojom je propisano da se između ostalog uvodi „Vrednovanje rada asistenata, poslijedoktoranata i mentora“ sukladno odredbi članka 97. a., koji u stavku 2. propisuje da poslijedoktorant podnosi stručnom vijeću izvješće o svom radu temeljem kojeg se vrednuje njegova uspješnosti u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu time da sadržaj, kriterije te postupak usvajanja izvješće propisuje visoko učilište općim aktom, a ako stručno vijeće sveučilišta odnosno sastavnice drugi puta negativno ocijeni rad asistenta ili poslijedoktoranda, pokreće se postupak redovitog otkaza ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)

 

Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je valjano otklonio navode tužitelja o nezakonitom postupku ocjenjivanja njegova rada držeći utvrđenim kako je tuženik postupak ocjenjivanja proveo na zakonit, transparentan i legitiman način jer je njegov rad  ocijenjen po objektivnim kriterijima propisanim članka 9. Pravilnika o ocjenjivanju rada asistenata, poslijedoktoranada i mentora (dalje: Pravilnik), u postupku koji je proveden sukladno čl. 10. do 19. Pravilnika.

 

Pravilnikom o ocjenjivanju rada asistenata, poslijedoktoranada i mentora koje je tuženik donio 28. ožujka 2014. člankom 11. definirano je da akademska godina sveučilišta traje od 1. listopada prethodne godine do 30. rujna slijedeće kalendarske godine, pa je navedeno razdoblje relevantno razdoblje godišnje ocjene rada jer je upravo to razdoblje očekivane djelatnosti tužitelja i njegovih kolega u smislu znanstvenog i stručnog rada.

 

Utoliko su bez osnove tvrdnje tužitelja da bi u konkretnom slučaju tužitelj bio ocijenjen dva puta u jednoj godini, čime bi se gubi smisao ocjenjivanja kao mogućnost otklanjanja nepravilnost u radu.

 

Naime, suprotno navodima žalbe, pravilno sud prvog stupnja, polazeći od provedbenih akata tuženika, tumači odredbu članka 97.a ZZDVO-a na način da je asistent/poslijedoktorand po sili zakona dužan stručnom vijeću znanstvene organizacije dostaviti izvješće o svom radu i to najmanje jednom u dvije godine, što dakle znači da ova obveza može po propisu i pozivu sveučilišta biti određena i češće, a cilj iste je godišnja ocjena rada poslijedoktoranda.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je prvi put negativno ocijenjen jer nije ispunio svoju obvezu dostave izvješće o svom radu za akademske godine 2014/2015 i 2015/2016, a isto nije dostavio niti na posebni poziv Povjerenstva, dok je prilikom drugog ocjenjivanja povjerenstvo, a nakon što im tužitelj nije ni na ponovne pozive dostavio izvješća za akademsku godinu 2016./2017., samo izvršilo provjeru njegovog rada te utvrdilo da u bazama podataka od 2011. nema niti jednog rada u kojem bi tužitelj bio autor ili koautor.

 

Ovaj sud kao pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je zapravo primarni smisao i svrha ocjenjivanja kontrola poštivanja radnih obveza, a negativna ocjena je posljedica uočenih kršenja radnih obveza i u biti predstavlja upozorenje radniku na dužnost poštivanja radnih obveza, pa bi u tom smislu predstavljala naputak za daljnje postupanje radnika.

 

Pritom ovaj sud prihvaća kao pravilnu i ocjenu suda prvog stupnja kako iz ponašanja tužitelja u vezi s preuzimanjem pismena i odgovaranjem na službenu poštu putem mail-a, kao i komunikacije s poslodavcem ne proizlazi da bi tužitelj poduzeo bilo kakvu aktivnost kojom bi dokazao pozitivnu činjenicu da je ispunio obvezu podnošenja izvješća o radu ili pak dostavio dokaze o svom radu, pa u navedenim okolnostima tuženik u postupku otkazivanja nije bio dužan omogućiti tužitelju iznošenje obrane u smislu članka 119. stavak 2. ZR-a.

 

Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu 18. travnja 2019.