Broj: Gž R-557/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d. Z., protiv tuženika D. B., S., zastupanog po punomoćnici A. P., odvjetnici iz N. G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-45/2018-21 od 30. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-45/2018-21 od 30. svibnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu broj 25/2018 od 1. veljače 2018. koji je tuženik dao tužitelju 26. ožujka 2018. nije dopušten, te da radni odnos tuženika prestaje kod tužitelja dana 11. svibnja 2018.“

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači shodno žalbenim navodima. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza, a kojeg je tuženik dao tužitelju iz razloga jer da mu je tužitelj kao poslodavac povrijedio pravo na zakonom zajamčeno pravo na otkazni rok.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev cijeneći da tuženik nije imao opravdane razloge da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu tužitelju.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi: da je tuženik tužitelju prethodno redovito otkazao ugovor o radu sa zahtjevom za kraći otkazni rok u smislu odredbe članka  122. stavak 7. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) navodeći kao razlog pronalazak novog posla; da je poslodavac ovdje tužitelj prigovorio tom razlogu; da je nakon toga tuženik dao izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa- grubim kršenjem prava radnika jer da mu je uskraćeno pravo na kraći otkazni rok, a koje mu zbog njemu osobito važnih razloga pripada.

 

Prema članku 122. stavak 7. ZR-a u slučaju redovitog otkaza, ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti dulji od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

 

Zakonom nije propisan niti jedan primjer takvog osobito važnog razloga, a niti je propisano tko je ovlašten procjenjivati je li neki razlog osobito važan za radnika, da bi mu se zbog njega mogao skratiti otkazni rok.

 

No, po mišljenju ovog suda namjera zakonodavca bila da se radniku omogući da čim prije završi s radom kod postojećeg poslodavca, u slučaju nekog za njega osobito važnog razloga. Također, radnik je taj koji bi trebao reći i ocijeniti radi li se o osobito važnom razlogu zbog kojeg otkazni rok ne može biti dulji od mjesec dana.

 

Što se tiče promjene posla kao osobito važnog razloga za skraćenje otkaznog roka, to može predstavljati osobito važan razlog da se radniku skrati otkazni rok, ako on to tako smatra, ali isto se treba utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju, ovisno o okolnostima slučaja.

 

Naime, ako je zapošljavanje kod novog poslodavca uvjetovano time da radnik mora tamo što prije početi raditi (odnosno prije nego što bi mu trebao isteći redovni otkazni rok), u tom bi slučaju radnik imao potrebu da mu se skrati otkazni rok, pa je za cijeniti da su to osobito važne okolnosti zbog kojih radniku treba skratiti otkazni rok. Također, moguće je da je riječ o iznimno velikoj poslovnoj prilici koju radnik ne želi propustiti (ali i u toj bi situaciji nužan uvjet bio da novi poslodavac traži da radnik odmah ili vrlo skoro započne s radom za njega, u svakom slučaju prije isteka njegovog otkaznog roka). Ako novi poslodavac ne bi postavio takav uvjet, onda ne bi bilo opravdanog razloga da radnik zahtijeva da mu se skrati redovni otkazni rok.

 

Radnik je dužan dokazati postojanje osobito važnog razloga za skraćivanje otkaznog roka, jer je opće pravilo da onaj koji nešto tvrdi treba to i dokazati.

 

Ako radnik ne dokaže postojanje takvog razloga, poslodavac može od njega tražiti da odradi propisani ili ugovoreni otkazni rok, a ako to radnik ne učini, poslodavac ima pravo na naknadu štete.

 

Dakle, kada radnik daje otkaz poslodavcu, promjena posla može biti osobito važan razlog za skraćenje otkaznog roka, ali je to potrebno utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju imajući na umu naprijed navedeno, što je međutim, prvostupanjski sud propustio na valjan način u ovom slučaju učiniti.

 

Naime, trebalo je razjasniti je li se radilo o iznimnoj poslovnoj prilici u svezi koje je novi poslodavac tražio da radnik-tuženik odmah ili vrlo skoro započne s radom za njega, a u svakom slučaju prije isteka njegovog otkaznog roka.

 

To stoga što isto predstavlja odlučnu činjenicu za pravilnu ocjena je li se u konkretnom slučaju radilo o osobito važnom razlogu koji je opravdavao kraći otkazni rok, pa s tim u vezi uslijed odbijanja od strane poslodavca, eventualno i opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Navedenim, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučne činjenice u ovom postupku nisu utvrđene, to je valjalo pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

U nastavku postupka sud prvog stupnja će razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

 

U Splitu 29. kolovoza 2019.