Broj: Gž Zk-522/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja M. Ž. (OIB: …) iz C., i D. O. (OIB: …) iz V. G., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi etažiranja, povodom žalbe predlagateljice D. O. izjavljene protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci broj Z-6196/17 od 13. lipnja 2018., 9. travnja 2019.,
r i j e š i o j e
Žalba predlagateljice D. O. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci broj Z-6196/17 od 13. lipnja 2018.
Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe predlagateljice D. O. upisane pod brojem Z-28498/2018 dana 30. listopada 2018. u zk.ul.639 k.o. S. J..
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor predlagateljice D. O. (dalje: žaliteljice) i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici broj Z-25334/16 od 25. listopada 2016. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist žaliteljice na čkbr.170/1 upisane u zk.ul.639 k.o. S. J. na osnovu Ugovora o diobi nekretnina od 15. srpnja 2009., Etažnog elaborata iz lipnja mjeseca 2009. i Potvrde odjela …, Ispostave C. Klasa:361/03/09-07/44, Urbroj:2170/1-03-02/3-12-5 od 2. siječnja 2012. da su posebni dijelovi samostalna uporabna cjelina i uspostavom etažnih jedinica i to - na 1956/10000 dijela navedene čkbr. s kojim je suvlasničkim dijelom povezano i uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela kuće u naravi pomoćni prostor „IV – 1“ u suterenu koji se sastoji od tri pomoćne prostorije i garaže ukupne neto korisne površine 60,53 m2 (u nacrtu označeno roza bojom), uz zabilježbu da za kuću, garažu i gospodarsku zgradu sagrađenu na čkbr.170/1 upisane u zk.ul.639 k.o. S. J. u vlasništvu M. Ž. i žaliteljice etažni elaborat nije u skladu sa pravomoćnom građevinskom dozvolom od 9. veljače 1973. u sadržaju pobliže opisanom u točki IV izreke rješenja od 25.10.2016.
U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je navode žaliteljičinog prigovora – da nigdje ni u jednoj ispravi na osnovu kojih je provedena uknjižba prava vlasništva uspostavom etažnog vlasništva nije navedeno da bi se pri sastavu etažne jedinice žaliteljice radilo o pomoćnim prostorijama ili pomoćnom prostoru - ocijenio neosnovanim ističući da je u Potvrdi odjela …, Ispostave C. K.:361/03/09-07/44, Urbroj:2170/1-03-02/3-12-5 od 2. siječnja 2012. izričito potvrđeno postojanje u suterenu pomoćnog prostora koji se sastoji od tri pomoćne prostorije i garaže a što da sukladno Ugovoru o diobi od 15.7.2009. pripada u vlasništvo žaliteljice, slijedom čega je njezin prigovor odbio kao neosnovanog pozivajući se pri tom na odredbu čl.52.stav.1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK – NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01; 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, i 55/13) koja propisuje da će zemljišnoknjižni sud dopustiti uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom i čl. 55.stav.1.b. istog Zakona prema kojoj su javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba, isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bilježnik u granicama svojih ovlasti i u propisanom obliku i ako sadrže sve što se zahtijeva i za uknjižbu privatnih isprava te odluke suda ili drugog nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koje se odnosi upis.
Pravodobnom žalbom žaliteljica pobija opisano rješenje bez navođenja zakonskih žalbenih razloga no s prijedlogom ovom sudu da se izbriše oznaka pomoćnih prostora i prostorija.
U žalbi žaliteljica ističe da je nejasno odakle termin pomoćnih prostorija kada je u ugovoru o diobi predmetna etaža opisana kao tri prostorije ukupne površine 28,31 m2 dok je u elaboratu geodetskog vještaka Ž. R. iz lipnja 2009. prijedlog za uknjižbu formuliran također kao tri prostorije ukupne površine 28,31 m2 to više što je predmetni stambeni prostor u statusu apartmana I kategorije koji se dugi niz godina iznajmljuje pa ostaje nejasno na temelju čega je u spornoj Potvrdi upravnog tijela predmetni prostor određen kao pomoćni prostor.
Žalba žaliteljice nije osnovana.
Naime, imajući u vidu da se prema odredbi čl.73.stav.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak) vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina i da takva Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i konstataciju da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela, a čemu je u sadržaju predmetne Potvrde odjela …, Ispostava C. K.:361-03/09-07/44, Ur.broj:2170/1-03-02/3-12-5 od 2. siječnja 2012. (a kojom je Potvrdom i u obliku otiska štambilja snabdijeven i Diobeni plan sačinjen po sudskom vještaku Ž. R.) u potpunosti udovoljeno, to se prvostupanjski sud osnovano i pravilno pozvao na odredbe o općim i posebnim pretpostavkama koje javna isprava mora ispunjavati da bi bila podobna za uknjižbu u zemljišnu knjigu u smislu odredbe čl. 52.stav.1. i čl.55.stav.1.b) Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK – Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13) i udovoljio prijedlogu za uknjižbu imajući u vidu da je postojanje, a slijedom toga i sadržaj Potvrde iz ranije citirane odredbe čl. 73.stav.3. ZV od odlučnog i isključivog značaja za dopustivost predložene uknjižbe prava vlasništva uspostavom vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo).
Posebno valja nadodati da zemljišnoknjižni sud u provedbi zemljišnoknjižnog upisa kakav je predmetni nije ovlašten ulaziti u ispitivanje (ne)pravilnosti provedenog upravnog postupka koji je rezultirao donošenjem nekog upravnog akta koji je pretpostavka dopustivosti nekog zemljišnoknjižnog upisa, već je navedeno u isključivoj ingerenciji za to zainteresiranih, a određenim upravim aktom involviranih osoba. To više što će prema odredbi čl.108.stav.1. ZZK zemljišnoknjižni sud, nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge dopustiti upis ako iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu pa obzirom da za provedbu konkretno predloženog upisa nije postojala zapreka u zemljišnoj knjizi i da su prijedlogu predložene sve za to propisane isprave, to je prvostupanjski sud osnovano udovoljio predloženom prijedlogu, a što žaliteljica iznesenim žalbenim navodima nije dovela u sumnju.
Obzirom na izneseno, kraj činjenice što sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba zemljišnoknjižnog postupka i da je pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje primjenom odredbe čl. 128.stav.3.ZZK uz istodobni nalog brisanja zabilježbe njezine žalbe upisane pod brojem Z-28498/2018 dana 30. listopada 2018. u zk.ul.639 k.o. S. J.
U Varaždinu 9. travnja 2019.
