Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 1184/2018-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 1184/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. R., K. B., B., OIB …, koju zastupa punomoćnica N. S. R. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. R. i p. d.o.o, u Z., protiv prvotuženika D. R. iz P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u Z. i drugotuženice R. H., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi proglašenja nedopuštenom mjere osiguranja uknjižbom založnog prava, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-26/17-2 od 26. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-16/16-15 od 17. studenog 2016., u sjednici održanoj 8. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava u korist II-tuženice R. H., OIB: … određeno na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1022/13 od 2. rujna 2014.g. na nekretnini I-tuženika D. R. iz P., opisanoj kao dvosobni stan br.5 na devetom katu, površine 61,77 čm, oznake … koji se nalazi u zgradi u Z., sagrađenoj na zk.č.br.500/9 od 365 m2, upisan u zk.ul. 860 k.o. Z. otok te se određuje brisanje založnog prava upisanog u korist II-tuženice R. H., OIB: … na toj nekretnini i brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine.

 

II. Nalaže se II-tuženici R. H., OIB: … naknaditi tužiteljici T. R. iz B. 1050, OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu 35.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2016.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužiteljici T. R. iz B OIB: … naknaditi I-tuženiku D. R. iz P., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu 12.500,00 kn u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. I. i II. izreke na način:

 

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava u korist 2. tuženice R. H., OIB: … određeno na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1022/13 od 2. rujna 2014. na nekretnini 1.tuženika D. R. iz P., . opisanoj kao dvosobni stan br.5 na devetom katu, površine 61,77 čm, oznake … koji se nalazi u zgradi u Z., sagrađenoj na zk.č.br.500/9 od 365 m2, upisan u zk.ul. 860 k.o. Z. otok te se određuje brisanje založnog prava upisanog u korist 2. tuženice R. H., OIB: … na toj nekretnini i brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine.

 

II. Nalaže se 2. tuženici R. H., OIB: … naknaditi tužiteljici T. R. iz B. OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu 35.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2016.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Tužiteljica je dužna naknaditi 2. tuženici R. H. troškove postupka u iznosu od 26.750,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom mjere osiguranja uknjižbom založnog prava određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1022/13 od 2. rujna 2014. na nekretnini prvotuženika pobliže opisanoj u izreci pobijane presude.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je između tužiteljice, kao daroprimateljice i prvotuženika, kao darovatelja, 23. veljače 2007. sklopljen Ugovor o darovanju kojim je prvotuženik darovao tužiteljici nekretninu na kojoj je zasnovano založno pravo kao mjera osiguranja,

 

- da je navedeni Ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika 23. veljače 2007. pod brojem OV-3178/2007 i OV-31797/2007.,

 

- da je tužiteljičin prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini odbijen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Z-23847/07 (primljeno 3. travnja 2007.),

 

- da je drugotuženica 12. travnja 2013. podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini, a radi osiguranja njezine novčane tražbine od 464.652,57 kuna koji ima u odnosu na prvotuženika na ime poreznog duga,

 

- da je u tom trenutku na predmetnoj nekretnini bilo upisano pravo vlasništva prvotuženika D. R.,

 

- da je rješenjem o osiguranju prvostupanjskog suda broj Ovr-1022/13 od 2. rujna 2014., na prijedlog drugotuženice, protiv prvotuženika određeno prisilno zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini opisanoj kao dvosobni stan broj 5 na devetom katu, površine 61,77 čm, oznake …, koji se nalazi u zgradi u Z., sagrađenoj na zk.č.br.500/9 od 365 m2, upisanoj u zk.ul. 860 k.o. Z. otok, a radi osiguranja navedene novčane tražbine drugotuženice,

 

- da je protiv navedenog rješenja o osiguranju tužiteljica, kao treća osoba podnijela prigovor, povodom kojeg je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-1022/13-22 od 30. studenog 2015. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovog osiguranja nedopuštenim.

 

Na temelju navedenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan pozivom na odredbe čl. 59. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) smatrajući da je tužiteljica kao predmnijevana vlasnica u smislu odredbe čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) dokazala da ima pravo koje sprečava osiguranje uknjižbom založnog prava. Pritom prvostupanjski sud zaključuje da drugotuženicu ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige jer je imala dovoljno razloga posumnjati u vlasništvo prvotuženika imajući u vidu obvezu javnog bilježnika, koji je ovjerio potpis prvotuženika na Ugovoru o darovanju, da temeljem odredbe čl. 15. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj 69/97 i 253/02 – dalje: ZPN) jedan primjerak isprave o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnine dostavi ispostavi Porezne uprave na području koje se nekretnina nalazi u roku od 15 dana po isteku mjeseca u kojem je ovjerovljen potpis na ispravi.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe drugotuženice, preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključivši da je drugotuženica u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje svoje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini u dobroj vjeri postupala po načelu povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. st. 1. ZVDSP) s obzirom da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka nije imala razloga sumnjati da upisano zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini ne odgovara stvarnom stanju. Ujedno je u obrazloženju drugostupanjske presude istaknuto da  činjenica da je odredbom čl. 15. ZPN propisana dužnost javnog bilježnika koji ovjerovljuje potpise na ispravama o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnine jedan primjerak isprave dostaviti ispostavi Porezne uprave, ne znači da je navedeni javni bilježnik postupio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, niti se savjesnost u postupanju drugotuženice može prosuđivati temeljem postupanja njezinih djelatnika zaduženih za razrez i naplatu poreza.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud u obrazloženju revizijom pobijane drugostupanjske presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. S obzirom da se pravilnost i zakonitost revizijom pobijane drugostupanjske presude, može ispitati, to prema ocjeni ovog suda u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Revidentica u reviziji navodi da ju podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava pa u odnosu na taj revizijski razlog valja navesti da je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 59. st. 1. OZ u vezi čl. 290. OZ kojom odredbom se pruža zaštita trećoj osobi koja tvrdi da u pogledu predmeta osiguranja ima takvo pravo koje sprječava njegovu provedbu.

 

Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela revizijskog suda, koje je zauzeto na sjednici od 22. veljače 2018., pod brojem Su-IV-4/18-4, predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo.

 

Prema tome, da bi pravo predmnijevanog vlasnika spriječilo provedbu ovrhe ili osiguranja potrebno je dokazati da ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, nije postupao u dobroj vjeri zbog čega mu se ne može pružiti zaštita sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige.

 

Za ocjenu postupanja drugotuženice u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige je važno je li drugotuženica znala ili imala dovoljno razloga posumnjati da se stanje u zemljišnim knjigama razlikuje od izvanknjižnog stanja. S obzirom da iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da je Javni bilježnik dostavio ovjereni Ugovor o darovanju drugotuženici niti da je drugotuženica imala saznanja o izvanknjižnom prijenosu prava vlasništva na tužiteljicu, pravilno je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. svibnja 2019.

Copyright © Ante Borić