Broj: Rev-x 996/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. ud. N. iz B. V., koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u M., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice D. R. ud. M. iz B. V., koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u M., protiv tuženika J. F. J. iz B. V., kojeg zastupa punomoćnik S. P.-L., odvjetnik u M., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gžx-685/13 od 1. listopada 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovnog broja P-809/01 od 14. lipnja 2012., u sjednici održanoj 4. lipnja 2019.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gžx-685/13 od 1. listopada 2014. i presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovnog broja P-809/01 od 14. lipnja 2012. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
''I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
1. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica nekretnine označene kao č. zem. 3489/3 K.O. B.-B. v., prikazano na skici lica mjesta- situaciji terena vještaka Ž. Š. kao pristupni put, šrafirano crvenom bojom i označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A površine 70 m2 te joj pristoji pravo prolaziti navedenom nekretninom pješice i vozilima.
2. Nalaže se tuženiku, ukloniti rampu koju je postavio na predmetnoj nekretnini, te mu se nalaže prestati na bilo koji način sprječavati tužiteljicu u ostvarivanju njezinih suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.476,76 kuna.''
Protiv drugostupanjske presude reviziju je, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), a koje se odredbe u ovom slučaju primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 57/11) podnio tuženik, predlažući preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je dopuštena i osnovana.
Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje njezinog suvlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 3489/3 k.o. B.-B. v., omeđene slovima kako je posebno prikazano i označeno po sudskom vještaku, površine 70 m2, dalje na utvrđenje da tužiteljici pristoji pravo prolaska navedenom nekretninom pješice i vozilima te na nalaganje tuženiku uklanjanja postavljene rampe na predmetnoj nekretnini i na nalaganje prestanka sprječavanja tužiteljice u ostvarivanju svojih prava.
Nižestupanjski su sudovi, uz utvrđenja bitna za ovu revizijsku fazu postupka, uvidom u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Makarskoj poslovnog broja P-183/96 od 24. studenog 1999. utvrdili da je tom presudom (kojom je taj sud, u pravnoj stvari prvotužiteljice K. G. ud. N., drugotužitelja A. G. p. M., trećetužitelja R. G. p. M. i četvrtotužitelja J. G. p. A. protiv prvotuženika V. S. i dr., utvrdio da su tužitelji putem svojih prednika temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28. veljače 1960. stekli vlasničko pravo na nekretnini čest. zem. 3489/3 k.o. B.-B. V. i to svaki od tužitelja u određenom dijelu), a temeljem odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) tužiteljica stekla pravo vlasništva, odnosno suvlasništva predmetne nekretnine, slijedom čega su ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim.
Međutim, unatoč činjenici da se u toj presudi, na temelju koje je sud prihvatio tužbeni zahtjev, ne naznačuje površina predmetne nekretnine - zemljišnoknjižne čestice i unatoč činjenici (koja se utvrđuje u prvostupanjskom postupku, koja činjenična utvrđenja drugostupanjski sud prihvaća) da je predmetna nekretnina upisana u katastarski operat (Državne geodetske uprave, Područnog ureda S., Ispostave M.) u površini 17 m2, a koja bi upisana površina te zemljišnoknjižne čestice proizlazila i iz izvadaka iz zemljišnih knjiga priloženih spisu, nižestupanjski su sudovi sudskim vještačenjem utvrdili da je njezina stvarna površina 70 m2 i to u okvirima omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A iskazanih u vještačenju provedenom u tom postupku te su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva u odnosu na potonju, u zemljišne knjige neupisanu površinu (70 m2).
Nastavno na tako izraženo pravno shvaćanje tuženik kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni postavlja sljedeće pitanje:
''Može li sud u odluci o stjecanju i zaštiti prava vlasništva na nekretninama priznati pravo vlasništva na zemljištu koje ne predstavlja pojedinačno određenu nekretninu u smislu odredbe čl. 9. st. 1. ZV i čl. 10. st. 2. ZZK jer ne sadržava točan podatak o katastarskoj površini katastarske čestice.''
Revident smatra da je u pogledu postavljenog pitanja pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odluci poslovnog broja Rev 1442/84, Županijskog suda u Splitu u odluci poslovnog broja Gžst 250/2010 i Županijskog suda u Bjelovaru u odluci poslovnog broja Gž 87/00.
Ovaj sud primjećuje nepodudarnost pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci sa pravnim shvaćanjem koje je zauzeo Županijski sud u Bjelovaru u odluci na koju se poziva revident, čime pitanje ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je slijedom navedenog revizija dopuštena.
Stoga je ovaj sud, temeljem čl. 392.a st. 2. ZPP-a, pristupio ispitivanju pobijane odluke i to samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.
Pri davanju odgovora na revizijom postavljeno pitanje predmetnu problematiku valja sagledati u svjetlu:
- odredbe čl. 9. st. 1. ZVDSP-a po kojoj: „pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica“(…);
- odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) koja određuje da „odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi.“
Nižestupanjski su sudovi, priznajući tužiteljici pobijanom odlukom pravo suvlasništva (i nastavno tome daljnju zatraženu zaštitu) nad konkretno naznačenom zemljišnoknjižnom česticom, ali u površini većoj od one koja je u pogledu te čestice uopće upisana u zemljišnim knjigama (a identično je upisana i katastru), pogrešno primijenili materijalno pravo - konkretno, navedenu odredbu ZZK-a, u svezi navedene odredbe ZVDSP-a.
Zbog takvog, pogrešnog materijalnopravnog pristupa činjenično stanje bitno za donošenje odluke u ovome pravnom sporu je ostalo nepotpuno utvrđeno pa je valjalo, temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovljeno suđenje.
U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, prihvaćajući pravno shvaćanje izraženo ovom odlukom, sveobuhvatno utvrditi činjenično stanje i donijeti novu, zakonitu odluku (čl. 394.a ZPP-a).
