Broj: Gž-213/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB:… iz R., sada u R., zastupanog po punomoćnici M. F. G., odvjetnici u B., protiv tuženika D. D., OIB:… iz P., i D. P., OIB:… iz K., zastupanih po punomoćniku I. P., odvjetniku u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-1361/18-7 od 28. studenog 2018., dana 12. lipnja 2019.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja i ukida rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-1361/18-7 od 28. studenog 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
Obrazloženje
Pobijanom rješenjem pod toč. I. izreke odbačena je tužba kao nepravovremena. Toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima trošak postupka od 468,75 kn.
Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužitelj navodeći da žalbu podnosi „iz svih na zakonu opravdanih razloga“, te predlažući ovome sudu usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
Žalba tužitelja je osnovana.
U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika 6. kolovoza 2018. radi utvrđenja prava vlasništva spornog dijela nekretnina nakon što je uređena međa u predmetu broj R1-385/15, navodeći da je rješenje u tom postupku postalo pravomoćno 27. ožujka 2018. Nadalje navodi da je rješenjem istoga suda broj R1-385/15-36 od 29. prosinca 2015. uređena međa između čkbr. 3903/1, 3913/5 i 3913/1 k.o. N., M. i da je navedeno rješenje po žalbi protustranke (tužitelja) potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž-516/2016-2 od 11. prosinca 2017., na temelju čega zaključuje da je rješenje o uređenju međe postalo pravomoćno 11. prosinca 2017. a ne 27. ožujka 2018. kako navodi tužitelj. Pozivom na odredbu čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) koja propisuje da i nakon što je sud u postupku uređenja međe obnovio ili ispravio među, da svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, a da susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa, zaključuje da je tužitelj podnio tužbu (6. kolovoza 2018.) nakon proteka roka od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe (11. prosinca 2017.), radi čega je tužbu odbacio kao nepravovremenu. O troškovima postupka odlučio je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP).
U žalbi tužitelj ne spori da je drugostupanjsko rješenje iz postupka uređenja međe doneseno 11. prosinca 2017. i da je tada odluka o uređenju međe postala pravomoćna. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio čl. 103. st. 6. ZV-a jer se rok od šest mjeseci mora računati od dana kada je odluka dostavljena aktivno ili pasivno legitimiranoj stranci u postupku ili pak njihovim punomoćnicima, te kako je punomoćnik tužitelja zaprimio drugostupanjsko rješenje 27. ožujka 2018. smatra da je tužitelj podnio tužbu unutar propisanog zakonskog roka.
Točno je da odredba čl. 103. st. 6. ZV-a propisuje da susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međe ne može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe i da bi iz navedene zakonske odredbe proizlazilo da se rok računa od pravomoćnosti odluke kojom je uređena međa, a što bi u konkretnom slučaju značilo da je pravomoćnost nastupila donošenjem drugostupanjske odluke 11. prosinca 2017.
Međutim, prema strankama presuda (rješenje) ima učinak tek od dana kada im je dostavljena primjenom čl. 342. st. 2. ZPP-a, a tu zakonsku odredbu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, radi čega tužitelj osnovano ukazuje u žalbi da se rok od šest mjeseci računa od dana kada je tužitelju (punomoćniku) dostavljeno pravomoćno rješenje kojim je uređena međa. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 583/2017-2 od 30. kolovoza 2017. odgovarajući na pravno pitanje o računanju roka u primjeni čl. 103. st. 6. ZV-a, odnosno da li se rok računa od dana pravomoćnosti odluke ili od dana kada je pravomoćna odluka dostavljena stranci koja podnosi tužbu.
Kako je tužitelju pravomoćno rješenje kojim je uređena međa prema stanju e-Spisa dostavljeno 27. ožujka 2018. a tužbu je podnio 6. kolovoza 2018., to znači da je tužba podnesena unutar propisanog zakonskog roka pa je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
Varaždin, 12. lipnja 2019.
