Broj: Rev 2176/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića,  predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., Podružnica K., koga zastupa J. D., odvjetnik u G., protiv tuženice T. mlljt. H., koju zastupa majka i zz V. S., obje iz Đ., koje zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u Đ., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-3965/12-2 od 22. siječnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Povrv-137/11-21 od 30. svibnja 2012., u sjednici održanoj 4. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti  platni nalog  sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. Č. P. u B., poslovni broj Ovrv-88/11 od 4. ožujka 2011., te je obvezan tužitelj naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. Č. P. u B., poslovni broj Ovrv-88/11 od 4. ožujka 2011. kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 80,90 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju P. b. Z. na dan isplate sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2011. do isplate, te da mu plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 250,00 kn sa zateznim kamatama od 4. ožujka 2011. do isplate. Prihvaćena je žalba tužitelja protiv presude u dijelu kojim je ukinut platni nalog za isplatu iznosa od 2.253,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu je preinačena presuda pozivom na odredbu čl. 373. a st. 1. t. 2. ZPP, na način da je održan na snazi platni nalog javnog bilježnika M. Č. P. u B., poslovni broj Ovrv-88/11 od 4. ožujka 2011., u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos 2.253,29 EUR i naknadi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.967,36 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.760,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je presuda suda prvog stupnja preinačena, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1.  u vezi čl. 373. a  st. 1. t. 2.,  čl. 354. st. 2. t. 6. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, te u cijelosti odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu s osnove neotplaćenog kredita u iznosu od 2.334,19 EUR.

 

Sud prvog stupnja ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz obrazloženje:

 

- da je ugovor o nenamjenskom kreditu u iznosu od 3.000 EUR sklopljen  22. kolovoza 2006.  između tužitelja kao davatelja kredita  i  D. H., kao korisnika kredita;

 

- da je D. H. umro ... i prema rješenju o nasljeđivanju, broj O-484/07 od 18. siječnja 2008., njegov jedini zakonski nasljednik je kćer, ovdje tuženica, koja je u času smrti oca, D. H. bila maloljetna;

 

- da je sada pok. D. H. uredno plaćao obveze po kreditu, tako da u času njegove smrti 6. prosinca 2007.,  nije bilo dospjelih dugovanja;

 

- da je maloljetnoj tuženici kredit otkazan osobno, bez navođenja imena zakonskog zastupnika;

 

- da sukladno odredbi čl. 161. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO), tuženica nije u obvezi prema tužitelju, jer je ugovor o kreditu otkazan maloljetnoj tuženici, a ne njenom zakonskom zastupniku, pa budući da je ugovor otkazan poslovno nesposobnoj osobi, da tražbina tužitelja  nije dospjela niti utuživa.

 

Drugostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, uz obrazloženje

 

- da ugovor o kreditu nije ugovor koji bi u smislu odredbe čl. 213. ZOO prestao smrću korisnika kredita;

 

- da je prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno - financijskog vještaka maloljetna tuženica ili njezina majka i zakonska zastupnica V. S., na čije ime su poslane opomene zbog kašnjenja s plaćanjem sve do 2010., plaćale dospjele rate po kreditu, ali ne redovito i da je zadnja uplata izvršena 22. prosinca 2009.;

 

- da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj majci i zakonskoj zastupnici 24. studenoga 2010. dostavio obavijest o stanju obveza po kreditu te ju upozorio da su se stekli uvjeti za otkaz ugovora o kreditu i pokretanje postupka prisilne naplate, koju obavijest je uredno primila;

 

- da je tužitelj nakon toga otkazao ugovor o kreditu i otkaz naslovio na tuženicu T. H., koja je taj otkaz i primila;

 

- da su se ispunili uvjeti iz čl. 10. Ugovora o kreditu  da tužitelj taj Ugovor otkaže, jer nisu plaćena najmanje dva anuiteta;

 

- da je otkaz  ugovora pravilno učinjen kao i da dostava otkaza na tuženicu koja je u vrijeme dostave otkaza ugovora o kreditu imala 15 godina, nije od utjecaja na pravne posljedice koje proizvodi otkaz ugovora o kreditu,

 

zaključuje da nije riječ o obvezi koja je nastala s obzirom na osobna svojstva dužnika i prestala njegovom smrću, a činjenica da je maloljetna tuženica kao jedina zakonska nasljednica korisnika kredita D. H. u vrijeme dostave otkaza ugovora o kreditu imala 15 godina, nije od utjecaja na pravne posljedice koje proizvodi otkaz ugovora o kreditu, pa stoga da je prihvaćanjem nasljedstva preuzela i obvezu po predmetnom kreditu i da je više godina iza smrti oca plaćala anuitete kredita, ali neuredno, zbog čega su se temeljem čl. 10. Ugovora o kreditu ispunili uvjeti da tužitelj otkaže ugovor o kreditu i da je otkazom ugovora o kreditu 2010. tražbina tužitelja dospjela u cijelosti.

 

Tuženica u reviziji, smatrajući da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. a st. 1. t. 2. ZPP, iznosi tvrdnju da prema stanju spisa taj sud nije imao uvjete za preinačenje presude suda prvog stupnja, te da je prihvaćanjem nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a da prije toga sud nije pozvao vještaka da odgovori na prigovore tuženice iznesene u podnesku od 15. svibnja 2012. koji se odnose na postojanje, dospijeće i visinu predmetnog duga ostavitelja D. H. u trenutku njegove smrti, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Drugostupanjski sud je preinačio presudu suda prvog stupnja i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP, sam utvrdio bitne činjenice.

 

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP, drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Dakle, protivno tvrdnji revidentice drugostupanjski sud bio je ovlašten činjenično stanje utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu pa stoga postupajući na taj način drugostupanjski sud  nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a ZPP.

 

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se sadržajno ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

Materijalno pravo na kojem drugostupanjski sud temelji svoje shvaćanje su odredbe  čl. 139. st. 1. i čl. 226. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 – dalje: ZN), čl. 162., čl. 213. i čl. 336. ZOO, te čl. 10. Ugovora o kreditu.

 

Odredbom čl. 139. st. 1. ZN propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove.

 

Sadržaj rješenja o nasljeđivanju propisan je odredbom čl. 226. ZN i iz te odredbe ne proizlazi da bi i postojeći dugovi ostavitelja činili dio propisanog sadržaja rješenja o nasljeđivanju.

 

Prema odredbi čl. 336. st. 2. ZOO ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, osim ako  je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora.

 

Odredbom čl. 213. ZOO propisano je da smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.

 

Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZOO i poslovno nesposobni dužnik može pravovaljano ispuniti obvezu ako je njezino postojanje nesumnjivo i ako je dospjela.

 

U čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno je da banka (tužitelj) može otkazati taj Ugovor ako korisnik kredita ne plati najmanje dva dospjela anuiteta kredita.

 

Prihvativši nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kojim je utvrđeno postojanje, visina i dospijeće duga, drugostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenih odredaba ZN i ZOO, održao na snazi platni nalog, uz obrazloženje da neotplaćeni kredit nije dug koji bi prestao smrću korisnika kredita i da za taj dug odgovara tuženica kao jedina zakonska nasljednica korisnika kredita, neovisno o tome što dug nije bio naveden u rješenju o nasljeđivanju i što je otkaz ugovora, nakon što su se za otkaz ispunili uvjeti, naslovljen na maloljetnu tuženicu, jer je riječ o obvezi koja nesumnjivo postoji i dospjela je, pa ju pravovaljano može ispuniti i tuženica kao poslovno nesposobni dužnik.

 

Iz izloženog proizlazi da okolnosti na koje je tuženica predlagala očitovanje vještaka nisu od utjecaja na pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o osnovanosti tražbine.

 

Stoga suprotno tvrdnji revidentice drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer  nije pozvao vještaka da odgovori na prigovore tuženice iznesene u podnesku od 15. svibnja 2012.

 

Drugostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 452. st. 1. ZPP kada je preinačio presudu suda prvog stupnja i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je doneseno na temelju vjerodostojne isprave u kojoj je kao dužnik naznačena tuženica.

 

Bitna povreda odredaba iz č. 354. st. 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Odredbom čl. 452. st. 1. ZPP propisano je da ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga  (čl. 446. i 447.) ili da postoje smetnje za daljnji tijek postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi da je takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari, kad takvom raspravljanju ima mjesta.

 

Iako je drugostupanjski sud propustio postupiti sukladno navedenoj odredbi čl. 452. ZPP, to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer je postupak, nakon donošenja rješenja kojim je rješenje o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem je pobijanom presudom odlučeno  po pravilima parničnog postupka.

 

Prema ocjeni ovog suda drugostupanjski sud je prihvaćanjem nalaza i mišljenja financijskog vještaka pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 139. st. 1. i čl. 226. ZN, čl. 162., čl. 213., čl. 336. ZOO i čl. 10. Ugovora o kreditu.

 

Iz iznesenih razloga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Budući da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. srpnja 2017.