Broj: Gž-1328/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja E. & S. B. d.d. R., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženice L. J. iz R., OIB…, koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik iz R., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-770/2016-10 od 29. rujna 2016., 14. veljače 2018.,  

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Uvažava se žalba tuženice L. J., preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-770/2016-10 od 29. rujna 2016., te se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, a koji glasi:

 

˝1.              Nalaže se tuženici L. J., OIB…, iz R. da tužitelju  E. & S. B. d.d. R., OIB…  isplati iznos od 4.600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 06. studeni 2013.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana. 

 

2.              Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak  u iznosu od 2.275,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,  u roku od 8 dana.˝

 

Tužitelj E.&S. B. d.d. R. dužan je tuženici L. J. nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 2.187,00 kn, sa zateznom kamatom od 29. rujna 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.650,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

˝1.              Nalaže se tuženici L. J., OIB…iz R. da tužitelju  E. & S. B. d.d. R., OIB…  isplati iznos od 4.600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 06. studeni 2013.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

2.              Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak  u iznosu od 2.275,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,  u roku od 8 dana.˝

 

Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP. Tuženica ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, osporava zaključak suda da tužitelju pripada pravo na povrat isplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove, u smislu odredaba Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), budući se nije radilo o imovini tužitelja, već pokojnog K. K., a njegova imovina je časom njegove smrti, tj. s danom 26. listopada 2013. prešla po sili zakona na njegove nasljednike, s pozivom na članak 129. Zakona o nasljeđivanje („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15., dalje: ZN). Dodaje da je u punomoći, temeljem koje je tuženica bila ovlaštena raspolagati sredstvima na računu ostavitelja neupitno određeno: „ovlaštenje iz punomoći te važenje i način prestanka punomoći utvrđena su aktima Banke“, dakle, internim pravilnikom o poslovanju tužitelja. Stoga je na tužitelju bio teret dokaza da je tuženica podigla sredstva uz dopuštenje Banke, ali protivno toj punomoći, a što tužitelj nije dokazao, već se protivio prijedlogu tužene za saslušanje predstavnika tužitelja radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Osporava zaključak suda, u smislu da je tužena osnovom članka 1115. ZOO nepoštena, budući se o tome nije raspravljalo, tim više što je tužena navela da su navedenim sredstvima plaćeni dugovi K. K. koji su postojali iza njegove smrti. Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženici troškova postupka u iznosu od 2.187,00 kn, uvećano za trošak žalbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu tuženici troškova žalbe.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbe ZOO i ZN.

             

Na temelju ocjene provedenog dokaznog postupka, kako svakog dokaza zasebno, tako i dokaznog postupka kao cjeline, u skladu s člankom 8. ZPP, prvostupanjski sud je utvrdio da je K. K., kao vlasnik tekućeg računa građana, otvorenog kod R. b. R., na temelju pristupnice K. K. od 14. veljače 1979., ovlastio tuženicu L. J., temeljem punomoći od 5. siječnja 2013., da u njegovo ime i za njegov račun raspolaže sredstvima na njegovom tekućem računu, a ovlaštenja iz punomoći, važenje i način prestanka punomoći uređeni su aktima banke.

 

              Nadalje je utvrđeno da je K. K. umro 26. listopada 2013., a nakon toga, 5. studenog 2013., s toga tekućeg računa izvršena je od strane tužitelja gotovinska isplata iznosa od 4.600,00 kn tuženici L. J., što je utvrđeno iz prometa po računu na dan 7. prosinca 2015. za klijenta K. K..

             

Prvostupanjska presuda ima u tom smislu jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske odluke, u skladu s člankom 375. stavak 5. ZPP.

 

Ova utvrđenja među strankama nisu ni sporna.

 

Sporno je pripada li tužitelju pravo na povrat isplaćenih sredstava tuženici, s tekućeg računa klijenta K. K., u iznosu od 4.600,00 kn, kao punomoćnici istog, nakon njegove smrti, u skladu s odredbama o stjecanju bez osnove.             

 

Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP.

 

Na temelju iskaza tuženice prvostupanjski sud je utvrdio da tuženica nije u rodu s pokojnim K. K., da nema saznanja tko su njegovi nasljednici, da je za njegovu smrt saznala upravo 5. studenog 2013., kada je došla na „zatvorena vrata“, te da je podignuti iznos s tekućeg računa potrošila radi podmirenja troškova lijekova, hrane, sredstava za čišćenje, te računa K. K., kako je to navedeno na strani 3. prvostupanjske odluke.

 

U svojoj odluci prvostupanjski sud citira brojne odredbe ZOO, vezano za punomoć, ugovor o nalogu, bankarskom tekućem računu i dr. (s time da je glede poslovanja banke sa sredstvima po tekućem računu pogrešno naveden članak 1109. stavak 2. ZOO, umjesto članka 1009. stavak 2. ZOO, vjerojatno omaškom u pisanju, koji u ovom slučaju i ne dolazi do primjene jer isplata nije izvršena s tekućeg računa na kojem nije bilo pokrića).

 

Međutim, sud je propustio primijeniti odredbe ZOO u svezi s odredbama ZN, a što je odlučno radi donošenja pravilne i zakonite odluke o osnovanosti prigovora promašene aktivne legitimacije.

 

Naime, prema članku 129. stavku 1. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne prirode, kako je to određeno stavkom 2. istog članka ZN, a na što žalba tuženice izričito upire.

 

Dakle, časom smrti pok. K. K. njegova ostavina, uključujući tu i sredstva na tekućem računu građana, s danom 26. listopada 2013., prešla je na njegovog nasljednika, kao i ostala prava i obveze vezane uz svojstvo nasljednika.

 

Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, kako je to propisano člankom 1111. stavkom 1. do 3. ZOO, kao opće pravilo o stjecanju bez osnove.

 

Sredstva na tekućem računu građana nisu imovina banke, već vlasnika tekućeg računa.

 

Slijedom toga, u ovom slučaju se ne radi o prijelazu dijela imovine tužitelja u imovinu tuženice, pa samim time tužitelj nije ovlašten tražiti povrat isplaćenih sredstava od tuženice po osnovi stjecanja bez osnove, već bi takvo ovlaštenje pripadalo nasljedniku pok. K. K..

 

Pri tome se napominje da tužitelj nije dokazao ni da li je sporna isplata tuženici izvršena protivno sadržaju punomoći danoj tuženici od strane klijenta, s obzirom na odredbu o ovlaštenju, važenju i načinu prestanka punomoći u skladu s aktima Banke, kako je isto određeno u punomoći od 5. siječnja 2013., što tuženica osnovano ističe u žalbi.

 

Da li bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete u odnosu na tuženicu, zbog raspolaganja sredstvima sa tekućeg računa građana u vlasništvu umrle osobe, u ovom slučaju sa sredstvima s tekućeg računa K. K., nakon njegove smrti, nije od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka budući da tužitelj tužbenim zahtjevom ne potražuje od tuženice naknadu štete, niti to proizlazi iz činjeničnog opisa tužbe, već određeno navodi da potražuje povrat sredstava po osnovi stjecanja bez osnove, sukladno odredbi članka 1111. stavak 1., u svezi stavka 3. ZOO.

 

Stoga je, po ocjeni ovog suda, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZOO i ZN, te pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a, u svezi s člankom 7. i 219. ZPP, valjalo usvojiti prigovor promašene aktivne legitimacije i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

S obzirom da je žalba tuženice uvažena i preinačena pobijana presuda, na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan, odlučeno je i o troškovima postupka, uz pravilnu primjenu članka 154. i 155. ZPP i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 26/03.– pročišćeni tekst, 125/11., 112/12. i 157/13., 110/15., dalje: ZSP), uvažavajući pri tome vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

 

Tuženici pripada pravo na nadoknadu troškova postupka i to nagradu za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7. točka 2. Tarife), zastupanje na ročištu od 21. srpnja i 21. rujna 2016. (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za svaku radnju u iznosu od 500,00 kn, te zastupanje na ročištu za objavu presude (Tbr. 9. točka 5. Tarife), u iznosu od 250,00 kn, što uvećano za PDV od 25% (u iznosu od 437,00 kn), koliko je potraživano zahtjevom tuženice za naknadu troškova postupka, stavljenim u skladu s člankom 164. ZPP, na ročištu od 21. rujna 2016. (list 21-22 spisa), iznosi ukupno 2.187,00 kn.

 

Cijeneći navedeno, žalba je uvažena, preinačena je prvostupanjska presuda i odlučeno je kao u izreci (članak 373. točka 3. ZPP).

 

Tuženica je uspjela u žalbenom postupku, pa joj je tužitelj dužan nadoknaditi troškove žalbe i to za sastav žalbe u iznosu od 1.000,00 kn, uvećano za PDV ((Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 42. Tarife), te trošak sudske pristojbe za žalbu, u iznosu od 400,00 kn (Tar. br. 3. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, ZSP), što ukupno iznosi 1.650,00 kn (članak 166. ZPP).

 

Sisak, 14. veljače 2018.