Broj: Gž Ovr-1026/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Kuzmičić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada N., N., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & partneri d.o.o. iz Z., Pisarnica Z., uz sudjelovanje založnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Gospić, OIB: 5263438587, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, broj Ovr-1142/2017-21 od 9. svibnja 2018., 6. veljače 2019.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika Grada N. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, broj Ovr-1142/2017-21 od 9. svibnja 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
Obrazloženje
Rješenjem Općinskog suda u Zadru, broj Ovr-1142/2017-21 od 9. svibnja 2018. ovrhovoditelju su priznati daljnji troškovi ovršnog postupka u iznosu od 22.843,75 kuna, dok je u preostalom dijelu za više zatraženi iznos od 13.706,25 kuna zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj priznati su troškovi ovog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna. Nadalje, pod točkom III. izreke odlučeno je o namirenju ovrhovoditelja iz iznosa postignutog prodajom nekretnine koja je predmet ovrhe u ovoj pravnoj stvari, dok je pod točkom IV. izreke utvrđeno da cjelokupna tražbina ovrhovoditelja osigurana založnim pravom upisanim pod brojem Z-2518/08 nije namirena te da je ostao nenamiren iznos od 301.339,83 kune. Nadalje, pod točkom V. izreke utvrđeno je da cjelokupna tražbina ovrhovoditelja prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Pagu, broj Ovr-212/2013-3 nije namirena te da je ostala nenamirena tražbina po osnovi glavnice u iznosu od 192.000,00 kuna, te tražbina po osnovi kamata u iznosu od 132.394,86 kuna, troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, te daljnjih troškova ovršnog postupka u iznosu od 22.843,75 kuna. Nadalje, pod točkom VI. utvrđeno je da tražbina založnog vjerovnika Republike Hrvatske pobliže navedena u izreci tog rješenja nije namirena, dok je pod točkom VII. riješeno da je danom pravomoćnosti tog rješenja ovrha u toj pravnoj stvari dovršena.
Protiv tog rješenja žali se ovršenik, pobijajući isto pod točkom I. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13. I 89/14. - dalje: ZPP-a) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12. i 25/13. – dalje: OZ-a), s prijedlogom da ovaj sud ukine prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i obustavi ovrhu u tom dijelu.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi:
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pagu, broj Ovr-212/2013 od 13. prosinca 2013. određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika V. G. iz Z., OIB: …,
- da je rješenjem Općinskog suda u Pagu, broj Ovr-212/13 od 24. veljače 2015. utvrđen prekid zbog smrti ovršenika,
- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, broj Ovr-1142/2017-2 od 21. srpnja 2017. pozvan Grad N. (sada ovršenik) da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti ranijeg ovršenika, te je postupak nastavljen u odnosu na njega,
- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika S. Š. iz Z., broj O-5816/14, UPP-OS-61/14 od 24. svibnja 2017. kao nasljednik iza pok. V. G. utvrđen Grad N., te je na njega prešlo vlasništvo nekretnine koja je predmet ovrhe u ovoj pravnoj stvari,
- da je nakon održane javne dražbe nekretnina koja je bila predmet ovrhe prodana ovrhovoditelju kao jedinom ponuditelju, te da je isti oslobođen plaćanja kupovnine,
- da je 9. travnja 2018. doneseno rješenje o dosudi, a 9. svibnja 2018. održano ročište radi diobe kupovnine,
- da je prvostupanjskim rješenjem broj Ovr-1142/2017-21 od 9. svibnja 2018. ovrhovoditelju priznat daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 22.843,75 kuna, dok je u preostalom dijelu za više zatraženi iznos od 13.706,25 kuna zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj priznati su troškovi ovog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna. Nadalje, pod točkom III. izreke odlučeno je o namirenju ovrhovoditelja iz iznosa postignutog prodajom nekretnine koja je predmet ovrhe u ovoj pravnoj stvari, dok je pod točkom IV. izreke utvrđeno da cjelokupna tražbina ovrhovoditelja osigurana založnim pravom upisanim pod brojem Z-2518/08 nije namirena te da je ostao nenamiren iznos od 301.339,83 kune. Nadalje, pod točkom V. izreke utvrđeno je da cjelokupna tražbina ovrhovoditelja prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Pagu, broj Ovr-212/2013-3 nije namirena te da je ostala nenamirena tražbina po osnovi glavnice u iznosu od 192.000,00 kuna, te tražbina po osnovi kamata u iznosu od 132.394,86 kuna, troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, te daljnjih troškova ovršnog postupka u iznosu od 22.843,75 kuna. Nadalje, pod točkom VI. utvrđeno je da tražbina založnog vjerovnika Republike Hrvatske pobliže navedena u izreci tog rješenja nije namirena, dok je pod točkom VII. riješeno da je danom pravomoćnosti tog rješenja ovrha u toj pravnoj stvari dovršena,
- da je ovršenik izjavio žalbu protiv tog rješenja, pobijajući isto pod točkom I. izreke u pogledu daljnjih troškova ovršnog postupka koji su priznati ovrhovoditelju.
Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, te sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. OZ-a, od onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podneskom od 9. travnja 2018. postavio zahtjev za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka, te da je prvostupanjski sud utvrdio da je zahtjev ovrhovoditelja osnovan za iznos od 22.843,75 kuna.
Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 14. stavak 4. OZ-a, u svezi s odredbama Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) prilikom odlučivanja o osnovanosti i visini troškova ovršnog postupka.
U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ističe kako je na njega kao nasljednika ranijeg ovršenika kao ošasna imovina prešla samo nekretnina koja je bila predmet ovrhe u ovom postupku, pa kako je ovrhovoditelj namiren iz vrijednosti te nekretnine, ovrhovoditelj da ne može protiv ovršenika pokrenuti ovrhu radi naplate troškova ovršnog postupka, ovršeniku je za odgovoriti da u konkretnom slučaju, pod točkom I. izreke, nije određena ovrha protiv ovršenika radi naplate troškova ovršnog postupka kako to pogrešno smatra ovršenik nego je ovrhovoditelju samo priznat daljnji trošak ovršnog postupka.
Međutim, ukoliko ovrhovoditelj pokrene postupak ovrhe protiv ovršenika radi naplate troškova iz točke I. prvostupanjskog rješenja ovršenik će moći u tom postupku istaknuti prigovor iz članka 139. stavak 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) prema kojem predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.
Naime, bez obzira na to što je ovrhovoditelju priznat daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 22.843,75 kuna (točka I. izreke), ovrhovoditelj neće moći taj trošak naplatiti od ovršenika jer se ta tražbina može naplatiti samo iz nekretnine koja je bila sastavni dio ostavine. Prema tome, kako je nesporno da je nekretnina koja je bila predmet ostavine, odnosno predmet ovog ovršnog postupka, prodana ovrhovoditelju, ovrhovoditelj taj trošak, iako mu osnovano pripada, neće moći namiriti od ovršenika.
Za istaknuti je da ni ostalim žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.
Dakle, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
U Splitu 6. veljače 2019.
