NN 109/2019 (13.11.2019.), Pravilnik o specijalističkom usavršavanju prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine

Ministarstvo zdravstva

Na temelju članka 181. stavka 4., članka 183. stavka 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 100/18) i članka 10. stavka 3. Zakona o sestrinstvu (»Narodne novine«, br. 121/03, 117/08 i 57/11), uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske liječničke komore i Hrvatske komore medicinskih sestara, ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU PRVOSTUPNIKA SESTRINSTVA U DJELATNOSTI HITNE MEDICINE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuje se trajanje, program i potreba specijalističkog usavršavanja, način polaganja specijalističkog ispita za prvostupnike sestrinstva u djelatnosti hitne medicine te standardi za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova za provođenje specijalističkog usavršavanja prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine.

Članak 2.

Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 3.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1) specijalizacija je oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom planu i programu, koja se može obavljati samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, pri čemu teorijski dio programa mora biti usklađen s praktičnim dijelom specijalističkog usavršavanja, kako bi specijalizant istovremeno usvojio teorijsko znanje i praktične vještine

2) specijalizant je prvostupnik sestrinstva ili prvostupnik sestrinstva sa završenim diplomskim studijem sestrinstva koji je zaposlen u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, u djelatnosti hitne medicine te kojem je izdano odobrenje za samostalan rad Hrvatske komore medicinskih sestara i rješenje ministarstva nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) o odobrenju specijalizacije

3) voditelj programa specijalističkog usavršavanja prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine je prvostupnik sestrinstva sa završenim diplomskim studijem sestrinstva specijalist u djelatnosti hitne medicine s najmanje sedam godina radnog iskustva u djelatnosti hitne medicine i važećim odobrenjem za samostalan rad

4) glavni mentor je doktor medicine specijalist hitne medicine ili druge specijalnosti (anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja/medicine, opće kirurgije, opće interne medicine/interne medicine) s najmanje pet godina specijalističkog iskustva u djelatnosti hitne medicine, koji je zaposlen u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ovlaštenoj za provođenje specijalističkog staža

5) mentor je medicinska sestra sa završenim diplomskim studijem sestrinstva koja je prethodno prvostupnik sestrinstva specijalist u djelatnosti hitne medicine s najmanje pet godina iskustva u djelatnosti hitne medicine, koji ima odobrenje za samostalan rad te doktor medicine s najmanje pet godina radnog iskustva u djelatnosti hitne medicine ili doktor medicine specijalist grane specijalizacije (specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine/intenzivnog liječenja, opće interne medicine/interne medicine, opće kirurgije, ortopedije i traumatologije, ginekologije i opstetricije, pedijatrije, neurologije, psihijatrije, infektologije, oftalmologije i optometrije, otorinolaringologije, farmakologije s toksikologijom, hitne medicine), koji prati napredak specijalizanta u dijelu programa specijalizacije i koji je zaposlen u radnom odnosu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Članak 4.

(1) Specijalizacija prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine (u daljnjem tekstu: specijalizacija) je oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom planu i programu, koji u teorijskom dijelu provode sveučilišta i veleučilišta i u praktičnom dijelu ovlaštene zdravstvene ustanove.

(2) Ovlaštene zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka mogu biti kliničke zdravstvene ustanove i zavodi za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.

(3) U svrhu provođenja plana i programa specijalizacije ovlaštena zdravstvena ustanova sklapa ugovor sa sveučilištem, odnosno sastavnicom sveučilišta ili veleučilištem, koje izvodi studijski program za medicinske sestre.

(4) Specijalizacija traje godinu dana.

(5) Plan i program specijalizacije tiskan je u Prilogu I. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(6) Popis kompetencija (općih i posebnih) koje stječe specijalizant završetkom specijalizacije tiskan je u Prilogu II. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 5.

(1) Voditelj programa specijalizacije nadzire kvalitetu provedbe plana i programa specijalizacije i provedbe specijalističkog ispita, predlaže Ministarstvu mjere za njegovo unaprjeđenje, surađuje sa sveučilištem i sastavnicom sveučilišta i veleučilištem te sa ovlaštenom zdravstvenom ustanovom koje provode specijalizaciju.

(2) Voditelj programa specijalizacije koordinira izvođenje plana i programa specijalizacije i nadzire rad glavnih mentora te podnosi Ministarstvu pisano izvješće o kvaliteti provedbe specijalističkog usavršavanja specijalizanata.

(3) Ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) imenuje voditelja programa specijalizacije na vrijeme od pet godina.

Članak 6.

(1) Glavni mentor odgovoran je za propisano provođenje plana i programa specijalizacije.

(2) Glavni mentor koordinira i nadzire rad mentora za cjelokupan plan i program specijalizacije.

(3) Ministarstvo imenuje glavnog mentora rješenjem o odobrenju specijalizacije.

Članak 7.

(1) Mentor prati provođenje dijela plana i programa specijalizacije za koji je imenovan i provjerava stečena znanja i vještine specijalizanta.

(2) Provjeru znanja specijalizanta iz stavka 1. ovog članka mentor provodi putem usmenog ispita i to najmanje četiri puta godišnje te podnosi glavnom mentoru pisano izvješće o napretku specijalizanta.

(3) Ministarstvo imenuje mentora rješenjem o odobrenju specijalizacije, a jedan mentor može istovremeno imati najviše pet specijalizanata.

(4) Mentor je odgovoran glavnom mentoru za propisano provođenje dijela plana i programa specijalizacije za koji je imenovan te za točnost podataka koje upisuje u specijalističku knjižicu.

Članak 8.

(1) Ako glavni mentor ili mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze propisane planom i programom specijalizacije, o tome pisano izvješćuje Ministarstvo te zdravstvenu ustanovu u kojoj je specijalizant zaposlen.

(2) Glavni mentor odnosno mentor tijekom specijalizacije može povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga.

(3) Glavni mentor odnosno mentor obvezan je dostaviti Ministarstvu i ravnatelju zdravstvene ustanove u kojoj je specijalizant zaposlen pisani podnesak o povlačenju suglasnosti.

(4) Ako Ministarstvo na temelju izvješća voditelja programa specijalizacije utvrdi da glavni mentor odnosno mentor ne ispunjava svoje obveze, o tome obavještava ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj je specijalizant zaposlen.

(5) Zdravstvena ustanova u kojoj je specijalizant zaposlen, u slučaju iz stavka 2. i 4. ovoga članka, obvezna je bez odgode predložiti Ministarstvu imenovanje novog glavnog mentora odnosno mentora.

(6) Ministarstvo rješenjem imenuje novog glavnog mentora odnosno mentora u roku od osam dana od dana primitka prijedloga iz stavka 5. ovoga članka.

Članak 9.

(1) Specijalizacija se provodi u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama u kojima se obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom specijalizacije.

(2) Standardi u pogledu prostora i medicinsko-tehničke opreme koje moraju ispunjavati ovlaštene zdravstvene ustanove tiskani su u Prilogu III. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio.

(3) Teorijski dio specijalizacije provodi se na sveučilištu ili sastavnici sveučilišta ili veleučilištu s dopusnicom za izvođenje programa specijalizacije prema programu specijalizacije.

Članak 10.

Ovlaštena klinička zdravstvena ustanova uz standarde iz članka 9. stavka 2. ovoga Pravilnika mora ispunjavati i sljedeće standarde:

– obavlja stručne poslove iz djelatnosti hitne medicine

– provodi kliničku nastavu preddiplomskog studija sestrinstva

– zapošljava u radnom odnosu glavnog mentora i najmanje tri mentora koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Pravilnikom.

Članak 11.

Ovlašteni zavod za hitnu medicinu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba uz standarde iz članka 9. stavka 2. ovoga Pravilnika mora ispunjavati i sljedeće standarde:

– ima najmanje 25 timova hitne medicine

– zapošljava u radnom odnosu najmanje dva mentora koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Pravilnikom.

Članak 12.

(1) Ministarstvo donosi rješenje kojim daje ovlaštenje zdravstvenoj ustanovi za provođenje specijalizacije.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka imenuje se glavni mentor za provođenje specijalističkog staža u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi.

Članak 13.

Specijalizacija se može odobriti prvostupniku sestrinstva ili prvostupniku sestrinstva sa završenim diplomskim studijem sestrinstva koji je zaposlen u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb u djelatnosti hitne medicine, koji ima odobrenje za samostalan rad i najmanje dvije godine radnog iskustva na poslovima medicinske sestre-medicinskog tehničara u djelatnosti hitne medicine.

Članak 14.

Godišnju potrebu za specijalizacijama zdravstvenih radnika iz članka 13. ovoga Pravilnika na temelju zahtjeva zdravstvenih ustanova u kojima su zaposleni odlukom utvrđuje ministar.

Članak 15.

(1) Prvostupnik sestrinstva podnosi Ministarstvu zahtjev za donošenje rješenja o odobrenju specijalizacije (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva).

(2) Podnositelj zahtjeva obvezan je uz zahtjev dostaviti sljedeću dokumentaciju:

– ovjerenu presliku diplome o završenom preddiplomskom studiju sestrinstva

– ovjerenu presliku odobrenja za samostalan rad

– dokaz o radnom iskustvu

– ovjerenu presliku ugovora o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz specijalističko usavršavanje, sklopljen s poslodavcem

– pisanu suglasnost osobe koja se predlaže za glavnog mentora

– pisanu suglasnost osobe koja se predlaže za mentora

– pisanu suglasnost ravnatelja ovlaštene zdravstvene ustanove za provedbu specijalizacije.

Članak 16.

(1) Specijalizant započinje specijalizaciju u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.

(2) O svakom prekidu specijalizacije ravnatelj zdravstvene ustanove u kojoj je specijalizant zaposlen obvezan je izvijestiti Ministarstvo.

(3) Opravdanim prekidom specijalizacije smatra se: stručno usavršavanje u inozemstvu u kontinuiranom trajanju duljem od 30 dana, rodiljni i roditeljski dopust, komplikacije u trudnoći te bolest specijalizanta/bolest djeteta specijalizanta u trajanju duljem od 30 dana.

(4) Ako je prekid opravdan, specijalizacija se rješenjem ministra produžuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

(5) Uz prijavu specijalističkog ispita prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove o prekidu specijalizacije iz razloga propisanih stavkom 3. ovoga članka.

Članak 17.

(1) Glavni mentor i mentori upisuju stečene kompetencije u specijalističku knjižicu prema propisanom planu i programu.

(2) Obrazac specijalističke knjižice iz stavka 1. ovoga članka tiskan je u Prilogu IV. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 18.

(1) Nakon završenog plana i programa specijalizacije specijalizant polaže specijalistički ispit.

(2) Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku od tri mjeseca od završetka specijalizacije.

Članak 19.

(1) Specijalistički ispit sastoji se od:

– pisanog ispita

– ispita praktičnih vještina – rješavanje problema kroz prikaz slučaja

– usmenog ispita.

(2) Kandidat za polaganje specijalističkog ispita (u daljnjem tekstu: kandidat) ne može pristupiti usmenom ispitu ako prije nije položio pisani ispit, ispit praktičnih vještina i riješio problem prikazanog slučaja.

Članak 20.

(1) Ispitivač na specijalističkom ispitu mora biti medicinska sestra sa završenim diplomskim studijem sestrinska koja je prethodno prvostupnik sestrinstva, specijalist u djelatnosti hitne medicine s najmanje pet godina iskustva te doktor medicine koji ispunjava uvjete propisane za mentora.

(2) Listu ispitivača na specijalističkim ispitima donosi ministar na prijedlog voditelja programa specijalističkog usavršavanja.

Članak 21.

(1) Kandidat je obvezan podnijeti Ministarstvu prijavu za polaganje specijalističkog ispita najmanje 30 dana prije pristupanja specijalističkom ispitu.

(2) Prijava sadrži podatke o kandidatu i zdravstvenoj ustanovi za čije potrebe se kandidat specijalistički usavršavao.

(3) Uz prijavu iz stavka 1. ovoga članka, kandidat je obvezan priložiti:

– izvornik ili ovjerenu presliku rješenja o odobrenju specijalizacije

– uredno popunjenu specijalističku knjižicu

– potvrdu sveučilišta ili veleučilišta o odslušanim predmetima i položenim ispitima teorijskog dijela plana i programa specijalizacije.

Članak 22.

(1) Rješenjem o odobrenju polaganja specijalističkog ispita imenuju se tri člana i tajnik ispitne komisije i određuje se datum polaganja specijalističkog ispita. Jedan član ispitne komisije je medicinska sestra sa završenim diplomskim studijem, koja je prethodno prvostupnik sestrinstva, specijalist u djelatnosti hitne medicine, drugi član ispitne komisije je doktor medicine specijalist hitne medicine ili specijalizacije iz članka 2. ovog pravilnika, a treći član je doktor medicine sa znanstveno nastavnim zvanjem sa sveučilišta ili veleučilišta, koji je i predsjednik ispitne komisije.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se i ovlaštenoj kliničkoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj se provodi specijalistički ispit.

(3) Članovi i tajnik ispitne komisije imaju pravo na naknadu čiju visinu odlukom utvrđuje ministar.

Članak 23.

(1) Ako kandidat ne pristupi polaganju specijalističkog ispita ili odustane od započetog specijalističkog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit nije položio.

(2) Kandidat koji ne položi specijalistički ispit može ga ponovno prijaviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitna komisija.

(3) Kandidat koji ne položi specijalistički ispit prvi put, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitna komisija, a koji ne može biti kraći od 30 dana, niti dulji od tri mjeseca od dana polaganja ispita.

(4) Ako kandidat ne položi ispit drugi put, može ga još jednom ponoviti kroz daljnja tri mjeseca, a ako niti nakon ponovljenog roka ne položi specijalistički ispit, upućuje se na ponovno obavljanje specijalističkog usavršavanja u trajanju koje odredi ispitna komisija, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca.

(5) Troškove ponovljenog ispita i troškove specijalističkog usavršavanja iz stavka 4. ovoga članka snosi kandidat.

Članak 24.

(1) Specijalistički ispit polaže se u ovlaštenoj kliničkoj zdravstvenoj ustanovi, koja osigurava prostor i medicinsko-tehničku opremu za njegovo provođenje.

(2) Nakon provedenog specijalističkog ispita, ispitna komisija dostavlja zapisnik Ministarstvu.

(3) Obrazac zapisnika o polaganju specijalističkog ispita u elektroničkom obliku, tiskan je u Prilogu V. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 25.

(1) Opći uspjeh kandidata na specijalističkom ispitu ocjenjuje se ocjenom položio ili nije položio.

(2) Ocjena se daje većinom glasova članova ispitne komisije i upisuje se uz pitanja u zapisnik iz članka 24. stavka 2. ovoga Pravilnika.

Članak 26.

(1) Specijalizantu koji je položio specijalistički ispit Ministarstvo izdaje uvjerenje na obrascu koji je tiskan u Prilogu VI. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(2) Na temelju uvjerenja o položenom specijalističkom ispitu, kandidat stječe naziv »specijalist u djelatnosti hitne medicine«.

(3) Ministarstvo vodi evidenciju specijalista iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 27.

(1) Hrvatska komora medicinskih sestara izdaje odobrenje za samostalan rad specijalistu u djelatnosti hitne medicine.

(2) U odobrenju iz stavka 1. ovoga članka iza stručnog naziva navodi se specijalistički naziv »specijalist u djelatnosti hitne medicine«.

Članak 28.

Prvostupnici sestrinstva koji su na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika zaposleni u radnom odnosu na poslovima u Timu 2 zavoda za hitnu medicinu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba obvezni su završiti specijalizaciju u djelatnosti hitne medicine u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Članak 29.

Ravnatelji zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba obvezni su Ministarstvu dostaviti popis zaposlenih prvostupnika sestrinstva u Timu 2, sa zahtjevom iz članka 14. ovoga Pravilnika, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Članak 30.

(1) Prvostupnicima sestrinstva koji su temeljem Pravilnika o specijalističkom usavršavanju medicinskih sestara – medicinskih tehničara u djelatnosti hitne medicinske pomoći (»Narodne novine«, broj 28/11) stekli naziv specijalist u djelatnosti hitne medicinske pomoći, priznaje se status specijalista u djelatnosti hitne medicine.

(2) Zahtjevu za priznavanje statusa specijalista u djelatnosti hitne medicine iz stavka 1. ovoga članka prvostupnik sestrinstva treba priložiti rješenje o priznavanju statusa specijalista u djelatnosti hitne medicinske pomoći.

Članak 31.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o specijalističkom usavršavanju medicinskih sestara – medicinskih tehničara u djelatnosti hitne medicinske pomoći (»Narodne novine«, broj 28/11).

Članak 32.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/19-02/36

Urbroj: 534-02-1-1/6-19-38

Zagreb, 29. listopada 2019.

Ministar
prof. dr. sc. Milan Kujundžić, dr. med., v. r.

PRILOG I.

PLAN I PROGRAM SPECIJALIZACIJE PRVOSTUPNIKA SESTRINSTVA U DJELATNOSTI HITNE MEDICINE

Specijalističko usavršavanje za prvostupnike sestrinstva traje godinu dana, od čega klinička nastava i/ili praktično osposobljavanje mora biti zastupljeno s najmanje 50% ukupnog trajanja programa.

Program specijalističkog usavršavanja sastoji se od tri modula u ukupnom trajanju od 1600 sati kada specijalizant stječe 60 ECTS bodova. Program u teorijskom dijelu provode sveučilišta i veleučilišta, a u praktičnom dijelu ovlaštene zdravstvene ustanove (kliničke zdravstvene ustanove i zavodi za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.

Plan i Program je podijeljen na teorijsku nastavu, vježbe u kabinetima vještina, praktičnu nastavu, kao i rad na terenu u zavodima za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba i u radu u bolničkoj hitnoj medicini.

Cilj programa specijalističkog usavršavanja je teorijskim i praktičnim usvajanjem znanja i vještina osposobiti prvostupnika sestrinstva za samostalno pružanje medicinske skrbi u svojoj domeni rada, kako u izvanbolničkoj tako i u bolničkoj hitnoj medicini, a temeljen na suvremenim znanstvenim spoznajama za zbrinjavanje hitnih stanja u skladu s etičkim načelima, na humani način pun poštovanja, s dodatnom psihosocijalnom potporom a u skladu sa svojim kompetencijama.

Napomena:     P – Predavanja, PR – Praktični rad, KV – Kabinet vještina

MODUL 1.
TEMELJNI I NAPREDNI POSTUPCI ODRŽAVANJA ŽIVOTA ODRASLIH, DJECE SVIH UZRASTA I TRUDNICA

1.1. UVOD U HITNU MEDICINU, ORGANIZACIJA I ADMINISTRACIJA

Cilj:

Prikazati hitnu medicinu kao medicinsku specijalizaciju temeljenu na znanju, vještinama i stavovima potrebnim za prevenciju, dijagnozu i menadžment akutnih i hitnih stanja i povreda koje mogu zadesiti sve dobne skupine pacijenata i koje čine puni spektar nediferenciranih fizičkih ili mentalnih bolesti s ciljem osiguravanja kvalitetne skrbi i sigurnosti bolesnika kao i profesionalnu sigurnost i zaštitu medicinske sestre/tehničara.

Teorijski dio:

•     definicije Europskog društva za hitnu medicinu – hitna medicina, hitna medicinska pomoć, objedinjeni hitni bolnički prijam, sanitetski prijevoz, izvanbolnička, vozilo hitne medicinske pomoći, prijavno-dojavna jedinica, prijavno dojavni tim, ambulanta hitne medicinske pomoći, hitni prijevoz

•     analiza i povijesni razvoj hitne medicinske pomoći u Republici Hrvatskoj

•     modeli hitne medicinske pomoći kod nas i u svijetu

•     organizacija hitne medicinske pomoći kod nas i u svijetu

•     svrha hitne medicine

•     vrste i sastav timova

•     pravila za hitne medicinske pomoći

•     varijabilnost u europskim sustavima hitne medicinske pomoći

•     opis različitih sustava hitne medicinske pomoći

•     sustavno vrednovanje sustava hitne medicinske pomoći

•     kvintet prvog sata sustava

•     kvaliteta zdravstvene zaštite – dimenzije, indikatori

•     upravljanje kvalitetom u hitnoj medicinskoj pomoći

•     učinkovitost korištenja komunikacijske tehnologije – prijavno-dojavna jedinica

•     horizontalna i vertikalna komunikacija u hitnoj medicini

•     trijaža i trijažni sustavi

•     organizacije hitne medicinske službe u velikim nesrećama i katastrofama

•     sestrinska dokumentacija u hitnoj medicini.

1.2. KLINIČKA FARMAKOLOGIJA HITNE MEDICINE I TOKSIKOLOGIJA

Cilj:

Izložiti temeljno znanje i informacije koje će omogućiti specijalizantima pružanje sigurne i djelotvorne zdravstvene zaštite hitnim bolesnicima u dijelu koji se odnosi na farmakoterapiju. Cilj je dati osnovno znanje iz farmakologije i kliničke farmakologije koje specijalist kao zdravstveni radnik susreće u svom svakidašnjem radu s hitnim bolesnicima.

Teorijski dio:

•     opća farmakologija (uvod, klasifikacija lijekova, načini aplikacije lijekova, nazivlje)

•     farmakokinetika i farmakodinamika

•     nuspojave i interakcije

•     zakonodavstvo na području lijekova

•     suradnja bolesnika i pridržavanje uputa o primjeni lijeka

•     primjena lijekova u posebnih skupina bolesnika (stariji, djeca, trudnice, pri oštećenju bubrežne ili jetrene funkcije)

•     farmakologija autonomnoga živčanog sustava

•     farmakologija središnjega živčanog sustava

•     anestetici, analgetici i protuupalni lijekovi

•     lijekovi za liječenje poremećaja srca i krvožilnog sustava

•     lijekovi za liječenje poremećaja probavnoga sustava

•     lijekovi za liječenje poremećaja dišnoga sustava

•     antimikrobna kemoterapijska sredstva

•     lijekovi za liječenje poremećaja metabolizma, hormone i vitamina.

Praktični dio:

•     Primjena i izračunavanje potrebnih količina lijekova u posebnih skupina bolesnika (stariji, djeca, trudnice, pri oštećenju bubrežne ili jetrene funkcije).

1.3. ZDRAVSTVENO ZAKONODAVSTVO

Cilj:

•     prikazati osnove zakonskih propisa vezanih uz profesionalnu odgovornost medicinskih sestara/tehničara u hitnoj medicini

•     prikazati specijalizantima pojmove i osnovne sadržaje zdravstvenog prava

•     upoznati specijalizanta s temeljnim kriterijima pravne odgovornosti zdravstvenih radnika, pravima i obvezama zdravstvenih radnika u obavljanju njihove djelatnosti

•     upoznati specijalizante s temeljnim pravima pacijenata

•     upoznati specijalizante s drugim područjima zdravstvenog i socijalnog zakonodavstva.

Teorijski dio:

•     pojam i sadržaj zdravstvenog prava, odnos prema drugim znanstvenim granama i načela obavljanja zdravstvene djelatnosti

•     pojam zdravstvene zaštite i društvene skrbi za zdravlje, mjere zdravstvene zaštite, razine zdravstvene djelatnosti, sadržaj i organizacijski oblici zdravstvene djelatnosti, zdravstvene ustanove

•     prava i obveze zdravstvenih radnika u obavljanju njihove djelatnosti (pružanje i uskraćivanje pomoći)

•     međusobni odnosi zdravstvenih radnika i pacijenata

•     priziv savjesti

•     profesionalna tajna

•     obveza prijavljivanja

•     vođenje i čuvanje medicinske dokumentacije

•     izbor drugog liječnika

•     zdravstveni radnici kao svjedoci i vještaci

•     osiguranje kvalitete pružene zdravstvene usluge (stručno usavršavanje, stručni nadzor nad radom zdravstvenih radnika, strukovne komore)

•     disciplinska odgovornost zdravstvenih radnika (disciplinske povrede, teže i lakša disciplinska povreda, disciplinska tijela, disciplinske mjere, novčana kazna, pokretanje disciplinskog postupka, odgovarajuća primjena zakona, zastara, prekršajna odgovornost), kazneno-pravna i građansko-pravna odgovornost

•     temeljna prava pacijenta.

1.4. ANESTEZIOLOGIJA, REANIMATOLOGIJA, INTENZIVNO LIJEČENJE I LIJEČENJE BOLI

Cilj:

Pripremiti specijalizanta za primjenu temeljnih i naprednih postupaka u održavanju života odraslih iz reanimatologije u izvanbolničkim i bolničkim uvjetima kao sastavnog dijela cjelokupne zdravstvene zaštite.

Prepoznavanje postojanja znakova života, njihov izostanak te hitna medicinska pomoć dio su temeljnih stručnih znanja svih zdravstvenih radnika, bez obzira u kojem dijelu sustava zdravstva djeluju, svatko na razini svoje stručne osposobljenosti, opremljenosti i odgovornosti.

S obzirom na veliku važnost urgentnih stanja za ishod liječenja bolesnika, specijalizanti trebaju integrirati temeljne i napredne vještine koje se primjenjuju u hitnoj medicini, a koje su »conditio sine qua non« osmišljenog i uspješnog čuvanja života koji je ugrožen nesretnim slučajem ili naglom bolešću.

Stjecanje specifičnih znanja iz područja predmeta podijeljeno je u područja anesteziologije i intenzivnog liječenja. Poseban je naglasak na trajnom praćenju životnih funkcija zdravih i kritično oboljelih, na načinima prepoznavanja i rješavanja promjena vitalnih funkcija i specifičnostima skrbi kod životno ugroženih i intenzivnih bolesnika.

U skladu s time namjera je osposobiti specijalizante da nauče pravodobno:

1. prepoznati razvoj životno opasnog stanja;

2. ukloniti prijeteći uzrok smrti (spriječiti gušenje, provesti mjere oživljavanja u slučaju srčanog zastoja i zastoja disanja)

3. spriječiti nepoželjne komplikacije (produbljivanje šoka, razvoj infekcije)

4. procijeniti stanje pacijenta i poduzeti odgovarajuće hitne mjere zbrinjavanja u hitnim stanjima.

5. upoznavanje s tehnikama neinvazivnog i invazivnog monitoringa vitalnih funkcija

6. procijeniti bol kao vitalni znak i upoznati postupke u njegovoj procjeni i liječenju akutne i kronične boli.

Kolegij naglasak stavlja na ulogu specijalista u hitnim stanjima i jedinicama intenzivnog liječenja, a obuhvaća i specifičnosti rada i sudjelovanja specijalista u izvanbolničkim i bolničkim uvjetima.

Teorijski dio:

•     farmakologija u anesteziji (u skladu s protokolima) – (adrenalin, atropin, amiodaron, nalokson i dr.)

•     auskultacija srca i pluća i prepoznavanje patoloških stanja

•     nadzor vitalnih znakova

•     mehanička ventilacija

•     oksigeno terapija

•     otvaranje dišnog puta

•     održavanje prohodnosti dišnog puta

– orofaringealna intubacija

– nazofaringealna intubacija

– laringealna maska (LMA)

– endotrahealna intubacija

– komplikacije pri intubaciji

•     osnovni principi nadoknade tekućine

•     šok patofiziologija, prepoznavanje i zbrinjavanje

•     venski put periferni, centralni, (otvaranje, održavanje, specifičnosti)

•     krvarenja vanjska i unutarnja (procjena i obrada)

•     temeljni postupci održavanja života odraslih

•     napredi postupci održavanja života odraslih

•     brza intubacija u slijedu

•     određivanje ocjenskih ljestvica

•     postavljanje trajnog nadzora vitalnih funkcija (»monitoring«)

•     pulsna oksimetrija i kapnometrija

•     utvrđivanje smrti

Praktični dio:

•     metode otvaranje dišnog puta

•     metode održavanje dišnog puta

– orofaringealna intubacija

– nazofaringealna intubacija

– laringealna maska (lma), igel maska

– endotrahealna intubacija

•     čišćenje dišnog puta

•     uporaba mehaničkog respiratora (bolnički i transportni)

•     asistirana ventilacija

•     primjena kisika

•     poznavanje algoritma davanja lokalne anestezije (asistencija liječniku)

•     poznavati primjenu lijekova

•     auskultacija srca i pluća i prepoznavanje patoloških stanja

•     postupci otvaranja perifernog venskog puta

•     načini održavanja perifernog venskog puta

•     poznavanje postupka otvaranja centralnog venskog puta (asistencija liječniku)

•     brza intubacija u slijedu (asistencija liječniku)

•     ocjene ozljeda (GCS i PGCS)

•     uporaba pulsnog oksimetra

•     uporaba kapnometra

•     uporaba glukometra

•     uporaba perfuzora

•     utvrđivanje smrti

Vještine:

1. uporaba pulsnog oksimetra

2. uporaba glukometra

3. uporaba kapnometra

4. zbrinjavanje dišnog puta

– osnovne tehnike otvaranja dišnog puta

– čišćenje dišnog puta

– održavanje prohodnosti dišnog puta (osnovne, alternativne i napredne tehnike)

– asistirana ventilacija

5. primjena kisika

6. prepoznati indikacije, pripremiti opremu i izvođenje endotrahealne intubacije

7. prepoznati indikacije, pripremiti opremu i postavljanje laringealne i Igel maske

8. ventilacija na endotrahealni tubus i LMA

9. prepoznati indikacije i koristiti transportni respirator

10. otvaranje i održavanje prohodnosti perifernog venskog puta

11. nadoknada tekućine

12. priprema pribora i poznavanje algoritma pri uspostavljanju centralnog venskog puta

13. priprema pribora i poznavanje algoritma pri brzoj intubaciji u slijedu

14. korištenje perfuzora

15. poznavati primjenu i djelovanje lijekova u reanimaciji ( u skladu s protokolima): adrenalin, atropin i amiodaron i dr.

16. poznavati primjenu i djelovanje lijekova – nalokson

17. određivanje ocjenskih ljestvica

18. postavljanje trajnog nadzora vitalnih funkcija (»monitoring«).

1.5. PEDIJATRIJA

Cilj:

Prikazati sva hitna stanja u pedijatrijskih bolesnika a s kojima se specijalizant kao radnik u hitnoj medicini susreće u svom svakodnevnom radu. Stečeno znanje omogućit će im sudjelovanje u zbrinjavanju, dijagnostičkoj obradi, praćenju terapijskih postupaka i ishodu liječenja akutnih i ozlijeđenih pedijatrijskih bolesnika te veću samostalnost i odgovornost u radu.

Teorijski dio:

•     asfiktično novorođenče

•     održavanje tjelesne temperature

•     proširenje i ventilacija pluća

•     lijekovi u oživljavanju novorođenčeta u skladu s protokolima

•     specifična neonatalna farmakologija (posebni lijekovi)

•     temeljni postupci održavanja života novorođenčadi

•     napredi postupci održavanja života novorođenčadi

•     načela inicijalnog zbrinjavanja nedonoščeta

•     konvulzije novorođenčeta

•     respiratorni distres sindrom

•     poremećaj svijesti

•     farmakologija u pedijatriji

•     hitna stanja u pedijatriji (šok, anafilaksija, otrovanja, konvulzije)

•     dehidracija

•     oprema za zbrinjavanje vitalno ugroženog djeteta

•     procjena kritičnog djeteta

•     hitna stanja u pedijatriji (asmatički napad, konvulzije, hipoglikemija)

•     temeljni postupci održavanja života djece

•     napredni postupci održavanja života djece.

Praktični dio:

•     temeljni postupci održavanja života novorođenčadi

•     napredni postupci održavanja života novorođenčadi

•     poznavanje i uporaba inkubatora

•     prepoznavanje i procjena bolesnog novorođenčeta

•     periferni venski pristup kod novorođenčeta

•     pristup bolesnom djetetu

•     prepoznavanje i procjena kritičnog djeteta

•     napredni postupci održavanja života djece

•     zbrinjavanje konvulzija

•     periferni venski pristup kod djece

•     intraosealni pristup

•     temeljni postupci održavanja života djece.

Vještine:

1. procjena kritičnog djeteta

2. temeljni postupci održavanja života novorođenčadi i djece

3. napredni postupci održavanja života novorođenčadi i djece

4. primjena lijekova: supozitoriji ili klizme Diazepama

5. prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u pedijatriji

6. pravilna uporaba inkubatora.

1.6. GINEKOLOGIJA I OPSTETRICIJA

Cilj:

Specijalizantu će biti prikazane kliničke slike najčešćih bolesti i hitna stanja iz područja ginekologije i porodništva u izvanbolničkim i bolničkim uvjetima.

Specijalizant će biti osposobljen za pokazivanje patofiziološke podloge i simptomatologije najčešćih ginekoloških bolesti i hitnih stanja s ciljem primjene hitne medicinske skrbi u zdravstvenoj njezi majke i djeteta u izvanbolničkim i bolničkim uvjetima te veću samostalnost i odgovornost u radu.

Teorijski dio:

•     porod (porođajna doba, posteljica, porod na zadak)

•     patološki porod

•     pripreme za porod na terenu (priprema trudnice, opreme i okoline)

•     torba (set) za porod

•     lijekovi u porodu

•     zbrinjavanje novorođenčeta i rodilje

•     trauma trudnice

•     transport trudnice

•     oživljavanje trudnice

•     hitna stanja u ginekologiji (šok, tromboembolijska bolest, nepravilna krvarenja izvan menstrualnog ciklusa, bol u zdjelici)

•     patologija trudnoće (opstretički šok i koagulopatije (DIK), krvarenja, pobačaj, ektopična trudnoća, preeklampsija i eklampsija, placenta previa, abrupcija placente)

•     patologija III i IV porođajnog doba

•     postpartalna krvarenja

•     atonija maternice.

Praktični dio:

•     vođenje poroda

•     partalno praćenje fetusa i rodilje

•     pravilno disanje trudnice

•     epiziotomija

•     opstetrički pregled

•     porod i pregled posteljice

•     zbrinjavanje novorođenčeta (stimulacija, aspiracija dišnih putova, kupanje, utopljavanje novorođenčeta, određivanje Apgara, postupak s pupkovinom i dr.)

•     zbrinjavanje rodilje (kontrola vitalnih funkcija i krvarenja)

•     prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u ginekologiji

•     prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u trudnoći.

Vještine:

1. vođenje poroda u kući i tijekom prijevoza

2. pregled posteljice

3. zbrinjavanje novorođenčeta i rodilje

4. oživljavanje trudnice

5. prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u ginekologiji

6. prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u trudnoći.

MODUL 2.
PREPOZNAVANJE, PROCJENA I ZBRINJAVANJE OZLIJEĐENIH OSOBA

2.1. KIRURGIJA S TRUMATOLOGIJOM

Cilj:

Prikazati sva hitna stanja u kirurških i traumatoloških bolesnika a s kojima se specijalizant kao radnik susreće u svom svakodnevnom radu. Stečeno znanje omogućit će im sudjelovanje u zbrinjavanju, dijagnostičkoj obradi, praćenju terapijskih postupaka i ishodu liječenja akutnih i ozlijeđenih bolesnika te veću samostalnost i odgovornost u radu.

Teorijski dio:

•     opekline i ozebline kod djece

•     kemijske i električne ozljede kod djece

•     šok kod djece

•     primarni i sekundarni pregled ozlijeđenog djeteta

•     vrste ozljeda ozljede glave, kralježnice, prsnog koša, trbuha, zdjelice i ekstremiteta kod djece

•     mjere za sprječavanje infekcija

•     opekline i ozebline odraslih

•     kemijske i električne ozljede odraslih

•     postupak sa amputiranim dijelom

•     ocjenske ljestvice u traumatologiji za odrasle

•     politrauma odraslih i djece

•     crash i blast sindrom

•     trauma trudnice

•     pregled hitnog kirurškog pacijenta

•     vrste ozljeda ozljede glave, kralježnice, prsnog koša, trbuha, zdjelice i ekstremiteta kod odraslih

•     primarni i sekundarni pregled ozlijeđene osobe

•     mehanizmi nastanka ozlijede

•     ubodi i ugrizi otrovnih životinja i ostala akcidentalna stanja

•     traumatski šok i antišok terapija.

Praktični dio:

•     primarni i sekundarni pregled ozlijeđenog djeteta

•     zbrinjavanje opeklina i ozeblina odraslih i djece

•     određivanje postotka opečene površine tijela

•     zbrinjavanje kemijskih i električnih ozljeda

•     imobilizacija

•     kateterizacija mokraćnog mjehura kod muškaraca i žena

•     zbrinjavanje opeklina i ozeblina odraslih

•     određivanje postotka opečene površine tijela

•     zbrinjavanje kemijskih i električnih ozljeda

•     metode zaustavljanja krvarenja

•     zavojni materijal i najčešći zavoji

•     primjena imobilizacijskih sredstava

•     primarni i sekundarni pregled ozlijeđene osobe

•     pregled hitnog kirurškog pacijenta

•     zbrinjavanje i priprema rane za kiruršku obradu

•     priprema instrumenata za primarnu obradu rane

•     zbrinjavanje tenzijskog pneumotoraksa

•     priprema pribora i poznavanje postupka kod torakalne drenaže

Vještine:

1. primarni i sekundarni pregled ozlijeđene osobe

2. pregled hitnog kirurškog pacijenta

3. metode zaustavljanja krvarenja

4. zbrinjavanje i priprema rane za kiruršku obradu

5. poznavati i provoditi temeljne tehnike instrumentiranja

6. primjena zavojnog materijala i najčešći zavoji

7. postupci s amputiranim dijelovima tijela

8. zbrinjavanje opeklina i ozeblina djece i odraslih

9. zbrinjavanje kemijskih i električnih ozljeda djece i odraslih

10. prepoznati tenzijski pneumotoraks, pripremiti opremu te izvođenje dekompresije iglom

11. određivanje ocjenskih ljestvica u traumatologiji za odrasle i djecu

12. uvođenje urinarnog katetera – muški

13. uvođenje urinarnog katetera – žene

14. zbrinjavanje ozlijeđene trudnice

15. primjena imobilizacijskih sredstava.

2.2. IZVANBOLNIČKA I BOLNIČKA HITNA MEDICINA

Iznimno u Modulu 2. od točke 2.2. ako je polaznik iz bolnice tada u izvanbolničkoj hitnoj medicini provodi 30 sati praktičnog rada s mentorom, od toga 15 sati u prijavno-dojavnoj jedinici i 15 sati rada na terenu a 300 sati rada u OHBP.

Iznimno u Modulu 2. od točke 2.2. ako je polaznik iz izvanbolničke hitne medicine tada u OHBP provodi 30 sati praktičnog rada s mentorom, od toga 15 sati na trijaži i 15 sati rada u Opservaciji a 300 sati rada na terenu u izvanbolničkoj hitnoj medicini.

PRIJAVNO-DOJAVNA JEDINICA

Teorijski i praktični dio:

•     upoznavanje s prijavno-dojavnom jedinicom (funkcija, zaposlenici, zaduženja)

•     uloga medicinske sestre-medicinskog tehničara u prijavno-dojavnoj jedinici (komunikacija unutar centra, odgovornost)

•     sustav veza

•     grafički dijagram toka (prijam, »spremanje« i predaja poziva, specifičnosti disponiranja)

•     komunikacija s timovima, hitnim prijmom prihvatne bolnice i srodnim službama (policija, vatrogasci, kontrola leta, služba 112)

•     praktični dio (javljanje na telefonske pozive, zaprimanje i spremanje poziva, predavanje poziva ekipi na terenu).

RAD NA TERENU

Praktični dio:

•     zbrinjavanje bolesnih i ozlijeđenih osoba u izvanbolničkim uvjetima kao dio standardnog tima hitne medicine uz mentora

•     timski rad

•     korištenje sustava veza na terenu

•     standardna oprema u vozilu i održavanje.

OBJEDINJENI HITNI BOLNIČKI PRIJAM

Teorijski i praktični dio:

•     organizacija rada hitnog bolničkog prijma – menadžment odjela

•     trijaža u hitnom bolničkom prijmu

•     medicinska dokumentacija

•     komunikacija sa izvanbolničkim i bolničkim službama

•     smjernice za rizične procedure

•     sustav kvalitete u sestrinstvu – indikatori kvalitete

•     trijaža u hitnom bolničkom prijmu – rad uz mentora

•     rad u operacijskoj sali-instrumentarij i koncept rad u operacijskoj sali prilikom obrade rana i opeklina

•     rad u gipsaonici

•     protokoli za procjenu hitnih pacijenata

•     rad u opservaciji.

Vještine:

1. mjerenje vitalnih funkcija

2. temeljni postupci održavanja života odraslih

3. napredni postupci održavanja života odraslih

4. pregled vitalno ugrožene osobe

5. intraosalni pristup

6. korištenje AED

7. izvođenje sigurne defibrilacije ručnim defibrilatorom

8. zbrinjavanje akcidentalnih stanja

9. poznavanje mehanizma ozljede

10. imobilizacija i demobilizacija

11. tehnike izvlačenja

12. skidanje kacige

13. stabilizacija, fiksacija i transport ozlijeđenoga

14. transportni položaji

15. nadzor pacijenta tijekom transporta

16. odstranjivanje stranog tijela iz dišnih putova

17. prijem i trijaža hitnog poziva te upućivanje tima na intervenciju (dispeching)

18. komunikacija i poznavanje pravila suradnje s drugim srodnim službama (policija, vatrogasci, služba 112, Gorska služba spašavanja, Centar za traganje i spašavanje na moru)

19. korištenje sustava veza na terenu i u dispečerskom centru

20. ispunjavanje dokumentacije o izvršenoj intervenciji

21. trijaža u izvanbolničkim uvjetima – masovnim nesrećama

22. specijalna farmakologija u hitnoj medicini

23. organiziranje ili suorganiziranje i provodba spašavanja u masovnim nesrećama i kemijskim katastrofama

24. poznavanje načina rada u helikopterskoj hitnoj medicinskoj službi (HEMS)

25. organizacija službe pri organiziranju skupova

26. predviđanje i ocjena reakcija ljudi u pojedinim i masovnim slučajevima te savladavanje neadekvatnog ponašanja

27. korištenje adekvatne procedure te informiranje i postupak u slučaju smrti ili kriminalističkom slučaju

28. održavanje vozila i opreme.

MODUL 3.
PREPOZNAVANJE, PROCJENA I MENADŽMENT AKUTNIH I HITNIH STANJA

3.1. INTERNA MEDICINA

Cilj:

Prikazati sva hitna stanja u internističkih bolesnika s kojima se specijalizant kao radnik susreće u svom svakodnevnom radu. Stečeno znanje omogućit će im sudjelovanje u dijagnostičkoj obradi bolesnika, praćenju terapijskih postupaka i ishoda liječenja te veću samostalnost i odgovornost u radu.

Teorijski dio:

Patofiziologija, prepoznavanje i zbrinjavanje:

•     osnovnih poremećaja srčanog ritma

•     ­primarna i sekundarna prevencija kardiovaskularnih bolesti

•     simptoma i znakova kardiovaskularnih poremećaja

•     stabilna i nestabilna angina pectoris

•     akutnog infarkta miokarda

•     akutnog koronarnog sindroma

•     kardiogenog šoka

•     srčanog zastoja

•     plućne embolije

•     hipertenzivne krize

•     sinkope

•     tamponade srca

•     disekcije aorte

•     krvarenja iz gastrointestinalnog trakta

•     akutnog pankreatitisa

•     akutnog zatajenja jetre

•     abdominalnih kolika

•     akutnog zatajenja bubrega

•     renalnih kolika

•     akutne respiratorne insuficijencije i zastoja disanja

•     astmatskog statusa

•     pneumotoraksa

•     ARDS (akutni respiratorni distres sindrom)

•     TBC

•     strano tijelo u donjem dišnom putu

•     dijagnostičke i terapijske metode u pulmologiji

•     komplikacije dijabetesa (hipoglikemija, hiperglikemija)

•     ketoacidoze kod alkoholičara

•     akutnih anemija

•     akutne koagulopatije

•     DIK

•     alergijske reakcije

•     anafilaktički šok

•     otrovanja

Praktični dio:

•     snimanje EKG-a

•     prepoznavanje osnovnih poremećaja srčanog ritma

•     prepoznavanje stanja koja zahtijevaju sinhroniziranu kardioverziju (asistencija)

•     elektrostimulaciju srca (asistencija)

•     prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u pulmologiji

•     poznavanje primjene lijekova

•     postavljanje nazogastrične sonde i ispiranje želuca

•     prepoznavanje, pristup, zbrinjavanje i kontrola najčešćih otrovanja

•     zbrinjavanje hitnih internističkih stanja

•     osnove medicinske propedeutike

•     uzimanje uzoraka krvi i urina za analizu.

Vještine:

1. poznavanje djelovanja lijekova

2. poznavanje primjene lijekova: Ace­tilsalicilnu kiselinu, Salbutamol, Nitrolingualspray, Glukoza, Aminofilin, Furosemid, Morfij, Tramal, Aktivni ugljen

3. snimanje EKG-a

4. prepoznavanje osnovnih poremećaja srčanog ritma

5. prepoznavanje stanja koja zahtijevaju sinkroniziranu kardioverziju i elektrostimulaciju

6. postavljanje nazogastrične sonde

7. ispiranje želuca

8. prepoznavanje, pristup, zbrinjavanje i kontrola najčešćih otrovanja

9. zbrinjavanje hitnih internističkih stanja

10. prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u pulmologiji

11. uzimanje uzoraka krvi i urina za analizu

12. osnove medicinske propedeutike.

3.2. NEUROLOGIJA

Cilj:

Specijalizantima predočiti prirodu nastanka, prepoznavanje, dijagnostiku, liječenje te moguće posljedice neuroloških bolesti i stanja.

Spoznaja vodeće neurološke problematike hrvatske populacije (prema epidemiološkim podacima), mogućnost uspješne prevencije te zbrinjavanje hitnih stanja kod kojih bi odlaganje pružanja zdravstvene zaštite ugrozilo život, kvalitetu života ili posljedično invalidnost bolesnika.

Teorijski dio:

•     simptomatologija najčešćih hitnih neuroloških stanja

•     poremećaji stanja svijesti (smetenost, somnolencija, koma)

•     epilepsija

•     cerebrovaskularni inzult

•     farmakologija (terapija najčešćih hitnih neuroloških stanja)

•     neurološka procjena pacijenta (neurološki status, Glasgow coma skala, reakcija zjenica, FAST)

•     tranzitorna ishemična ataka

•     migrena /glavobolje

•     vertigo.

Praktični dio:

•     nadoknada tekućine

•     priprema pribora za sukciju

•     mjerenje vitalnih parametara

•     oksigeno terapija

•     postavljanje venskog puta

•     postavljanje trajnog srčanog nadzora (monitoring)

•     procjena neurološkog statusa pacijenata

•     priprema i poznavanje postupka lumbalne punkcije.

Vještine:

1. prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u neurologiji

2. procjena i zbrinjavanje hitnog neurološkog pacijenta

3. procjena (uzimanje) neurološkog statusa pacijenta

4. primjena neurološke terapije (antiedematozne i antiagregacijske).

3.3. PSIHIJATRIJA

Cilj:

Prikazati sva hitna stanja u psihijatrijskih bolesnika s kojima se specijalizant kao radnik susreće u svom svakodnevnom radu. Stečeno znanje omogućit će im sudjelovanje u zbrinjavanju, dijagnostičkoj obradi, praćenju terapijskih postupaka i ishodu liječenja akutnih i ozlijeđenih bolesnika te veću samostalnost i odgovornost u radu.

Teorijski dio:

•     suicidalnost depresivnih bolesnika

•     delirium tremens alcoholicum

•     status epilepticus

•     akutno stanje agresivnosti, homocidalnosti i suicidalnosti

•     akutna alkoholna intoksikacija

•     akcindentalna apstinencijska kriza ovisnika

•     intoksikacije

•     kriza pacijenata koji su pod djelovanjem antabusa unijeli alkohol u organizam

•     neželjeni efekti konvulzivne terapije

•     neželjeni efekti psihofarmakoterapije

•     akutne histeričke manifestacije

•     epileptična sumračna stanja

•     patološko napito stanje

•     stanja akutne anksioznosti

•     krizna stanja

•     zlostavljana osoba i dijete.

Praktični dio

•     aktivno poznavanje komunikacijskih vještina prilagođenih specifičnim stanjima psihičkih bolesnika

•     zbrinjavanje hitnih stanja u psihijatriji.

Vještine:

1. poznavanje postupaka zbrinjavanja psihijatrijskih bolesnika

2. razlikovati specifičnosti pojedinih ovisnosti

3. prepoznavanje i zbrinjavanje zlostavljane osobe.

3.4. INFEKTOLOGIJA

Cilj:

Prikazati sva hitna stanja u infektoloških bolesnika a s kojima se specijalizant kao radnik susreće u svom svakodnevnom radu. Stečeno znanje omogućit će im sudjelovanje u zbrinjavanju, dijagnostičkoj obradi, praćenju terapijskih postupaka i ishodu liječenja akutnih bolesnika te veću samostalnost i odgovornost u radu.

Teorijski dio:

•     infekcije

•     meningitis

•     status febrilis, sepsa

•     meningokokna sepsa

•     tetanus

•     hepatitis

•     AIDS

•     postupci i procedure osobne zaštite u radu sa infektološkim pacijentima.

Vještine:

1. poznavanje postupaka i procedura sa zaraznim pacijentom

2. postupci sa infektivnom opremom i otpadom.

3.5. OFTALMOLOGIJA

Cilj:

Prikazati sva hitna stanja u oftalmoloških bolesnika a s kojima se specijalizant kao radnik susreće u svom svakodnevnom radu. Stečeno znanje omogućit će im sudjelovanje u zbrinjavanju, dijagnostičkoj obradi, praćenju terapijskih postupaka i ishodu liječenja akutnih i ozlijeđenih bolesnika te veću samostalnost i odgovornost u radu.

Teorijski dio:

•     akutni glaukom

•     ozljede oka

•     strana tijela u oku

•     opekline oka

•     iridociklitis

•     hitna stanja u oftalmologiji.

Praktični dio

•     prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u oftalmologiji.

3.6. OTORINOLARINGOLOGIJA

Cilj:

Prikazati specijalizantu najznačajnije bolesti uha, grla, nosa i vrata s aspekta prepoznavanja kliničkih simptoma i liječenja bolesnika te njege oboljelih. Usvojiti znanje o životno opasnim hitnim stanjima a što će specijalizantima omogućiti veću samostalnost i odgovornost u zbrinjavanju bolesnih i ozlijeđenih u otorinolaringologiji.

Teorijski dio:

•     simptomatologija najčešćih hitnih stanja u otorinolaringologiji

•     indikacije za konikotomiju i traheotomiju

•     strano tijelo u uhu, grlu, nosu

•     akutna oteklina larinksa

•     epistaksa.

Praktični dio

•     zbrinjavanje stranih tijela u uhu, grlu i nosu

•     priprema pacijenata i pribora za ispiranje uha

•     priprema pacijenata i pribora za konikotomiju i traheotomiju

•     priprema pacijenta i instrumenata za tamponadu nosa.

Vještine:

1. prepoznavanje i zbrinjavanje hitnih stanja u otorinolaringologiji

2. zbrinjavanje stranih tijela u uhu i nosu

3. prepoznati indikacije i izvođenje konikotomije iglom.

KABINET VJEŠTINA

PRILOG II.

POPIS KOMPETENCIJA

POSEBNE KOMPETENCIJE:

– opisuje organizaciju hitne medicinske službe

– opisuje i razlikuje organizacijske modele hitne medicinske službe kod nas i u svijetu

– provjerava i koristi medicinsku opremu u vozilu izvanbolničke hitne medicinske službe

– provjerava i koristi medicinsku opremu u objedinjenom hitnom bol­ničkom prijmu

– provjerava ispravnost i koristi sustav veza na terenu i prijavno-dojavnoj jedinici

– objašnjava i definira pravila suradnje s drugim žurnim službama

– usklađuje komunikaciju s drugim žurnim službama

– koristi se računalom i primjenjuje osnove informatike

– procjenjuje strukturu i organizaciju hitne medicinske službe u velikim nesrećama i katastrofama

– koristi start trijažu u velikim nesrećama i katastrofama

– procjenjuje specifičnosti hitne medicinske pomoći tijekom leta helikopterom i provodi potrebne intervencije u skladu s protokolima

– provodi bolničku trijažu i retrijažu u skladu s važećim protokolima

– opisuje principe rukovanja transportnim respiratorom (održavanje, kontrola ispravnosti, dijelovi respiratora, kontrolna ploča, krivulje i ventilacijski parametri, alarmi, izmjena boce s kisikom)

– prikuplja podatke, analizira i procjenjuje stanje ozlijeđenog ili oboljelog (glavna tegoba, prethodni događaj / pojava simptoma, mehanizam ozljede, rizični faktori za ozbiljne bolesti ili ozljede, vrijeme događaja / pojave simptoma, relevantna povijest bolesti)

– primjenjuje tehnike izvlačenja ozlijeđenog iz vozila

– provodi pravilan postupak skidanja kacige

– procjenjuje transportni položaj u skladu s vrstom bolesti/ozljede

– razlikuje vrste transportnih sredstava u hitnoj medicinskoj službi i pravilno ih koristi u skladu s vrstom bolesti/ozljede

– priprema vitalno ugroženog bolesnika, odabire opremu, te sudjeluje u među bolničkom transportu

– prepoznaje simptome i znakove, te provodi postupak u skladu s protokolom kod stanja uzrokovanih povišenom temperaturom okoliša

– prepoznaje simptome i znakove općeg pothlađivanja

– provodi metode zagrijavanja pothlađene osobe primjerene hitno-medicinskom okružju

– prepoznaje simptome i znakove utopljenika

– provodi postupak sukladno protokolu kod utoplje­nika

– prepoznaje i provodi specifične postupke u skladu s protokolom kod oživljavanja utopljenika

– prepoznaje simptome i znakove, te provodi postupak kod električnog udara i udara munje u skladu s protokolom

– prepoznaje simptome i znakove akutnog radijacijskog sindroma i provodi postupak u skladu s protokolom.

Farmakologija

– objašnjava temelje farmakologije i kliničke farmakologije

– objašnjava farmakokinetike i farmakodinamike glavnih skupina lijekova

– pokazuje očekivane učinke lijekova s kojima se susreće u svakidašnjem radu, njihove nuspojave i interakcije

– usklađuje relevantne informacije na vrijeme za lijekove s kojima se rjeđe susreću

– prikazuje osnovno znanje o kliničkim ispitivanjima lijekova, kao i o zakonodavstvu na području lijekova

– prikazuje farmakologiju lijekova koji se koriste u hitnim stanjima

– pokazuje poznavanje interakcija lijekova, nuspojave, terapijske širine i doziranje često korištenih lijekova

– pokazuje sposobnost prepoznavanja kliničkih sindroma otrovanja

– razlikuje principe liječenja kod otrovanja barbituratima, antidepresivima, paracetamolom, salicilatima, opioidima, benzodijazepinima, alkoholom, digoksinom, betablokatorima, blokatorima kalcijevih kanala, cijanidima, narkoticima

– opisuje kliničku sliku i početnu terapiju kod ugriza otrovnih životinja

– pokazuje poznavanje principa hemodijalize i hemoperfuzije te otrova koji mogu biti eliminirani na ovaj način.

– poznaje posebnosti kardiopulmonalne reanimacije u toksikologiji.

Zdravstveno zakonodavstvo

– poznavanje osnovnih sadržaja zdravstvenog prava

– identificiranje i objašnjavanje temeljnih kriterija odgovornosti zdravstvenih radnika

– prava i obveze zdravstvenih radnika u obavljanju njihove djelatnosti

– poznavanje rada i ustroja strukovnih komora

– disciplinska/stegovna, građanskopravna i kaznenopravna odgovornost zdravstvenih radnika

– poštivanje prava pacijenta.

Anesteziologija

– prepoznaje septičko stanje

– opisuje podjelu i uzroke šoka

– prepoznaje stanje šoka i primjenjuje odgovarajuća postupke u skladu s protokolom

– prepoznaje anafilaksiju i provodi postupke u skladu s protokolom

– primjenjuje ordiniranu terapiju (inhalacije, per os, intramuskularno, intrakutano, subkutano, rektalno, na sluznicu, u ET tubus, intravenski, intraosalno)

– izvodi postupke otvaranja, fiksiranja i održavanja pro­hodnosti perifernog venskog puta intravenskom kanilom

– prepoznaje indikacije, kontraindikacije, djelovanje, doze, moguće nuspojave, te primjenjuje lijekove: nitroglicerin, adrenalin, atropin, glu­kagon, 50% glukozu, salbutamol, antagonist opioida (nalokson), diazepam, furosemid, morfij, amiodaron, tramal u skladu s protokolom

– prepoznaje indikacije, kontraindikacije, doze, te primjenjuje fiziološku otopinu

– priprema potreban pribor, i izvodi postupak nadoknade tekućine ordinirane od strane liječnika

– prepoznaje indikacije, izračunava potrebne količine i provodi liječenje kisikom

– prepoznaje uzroke srčanog zastoja i provodi postupke u skladu s protokolom

– provodi temeljne postupke održavanja života uz primjenu automatskog vanjskog defibrila­tora (AVD) u skladu s protokolima

– provodi osnovne tehnike otvaranja dišnoga puta

– prepoznaje indikacije, kontraindikacije i koristi pomagala za otvaranje i održavanje prohod­nosti dišnih putova

– postavlja orofaringealni tubus

– postavlja nazofaringealni tubus

– prepoznaje indikacije, kontraindikacije, moguće komplikacije, te provodi sukciju gornjeg dišnog puta po­moću katetera i tvrde cijevi širokog promjera

– provodi sellickov postupak

– provodi postupak umjetnog disanja metodama: »usta na usta« sa štitnikom, džepnom maskom, samoširećim balo­nom i maskom

– postavlja laringealnu i igel masku

– provodi umjetno disanje putem endotrahealnog tubusa i larin­gealne maske

– provodi postupak vanjske masaže srca

– opisuje doze, indikacije, kontraindikacije i način primjene lijekova koji se koriste u oživljavanju te primjenjuje lijekove u skladu s protokolom

– prepoznaje letalne poremećaje srčanog ritma (asistolija, ventrikulska fibrilacija ventrikulska tahikardija bez pulsa, električna aktivnost bez pulsa) i provodi postupak u skladu s protokolom

– objašnjava mehanizam defibrilacije

– objašnjava razloge za ranu defibrilaciju

– primjenjuje automatski vanjski defibrilator (AVD)

– opisuje dijelove manualnog defibrilatora (način rukovanja, funkcije, potrebni pribor) i provjerava ispravnost istoga

– izvodi sigurnu defibrilaciju manualnim defibrilatorom u skladu s protokolom

– opisuje algoritam naprednih postupaka održavanja života i provodi odgovarajuće postupke u skladu s protokolom

– prepoznaje značaj terapijskog pothlađivanja, priprema opre­mu i bolesnika, te asistira prilikom postupka

– nadzire i procjenjuje stanje bolesnika nakon oživljavanja

– utvrđuje sigurne znakove smrti

– izvodi pregled oboljele osobe (počet­ni i detaljni pregled, stalna procjena) koristeći ABCDE, SOPIE, PQRST, FAST

– mjeri i ocjenjuje vitalne znakove (puls, tlak, disanje, temperatura)

– koristi pulsniok­simetar

– planira i odabire primjerene postupke s obzirom na izmjerene vrijednosti pulsne oksimetrije

– koristi kapnograf/kapnome­tar

– koristi glukometar

– trajno nadzire i analizira vitalne znakove primjenom neinvazivnih metoda (monitoring)

– trajno nadzire i procjenjuje vitalne funkcije primjenjujući neinvazivne metode (ekg, puls, respiracija, saturacija kisikom, tlak, temperatura)

– prepoznaje indikacije, kontraindikacije i postav­lja laringealnu masku kod oživljavanja

– opisuje postupak, priprema pribor i provodi endotrahealnu in­tubaciju u skladu s protokolom

– prepoznaje i priprema pribor, opisuje protokol i asistira pri brzoj indukciji u slijedu (rsi)

– objašnjava principe rukovanja transportnim ventilatorom (održavanje, kontrola ispravnosti, dijelovi respiratora, kontrolna ploča, krivulje i ventilacijski parametri, alarmi, izmjena boce s kisikom)

– objašnjava mehaničku ventilaciju (modalitete disanja, komplikacije mehaničke ventilacije)

– priprema pribor, asistira pri uvođenju centralnog venskog katetera i postavljanju inva­zivnog monitoringa centralnog venskog tlaka

– priprema pribor, asistira pri uvođenju arterijskog katetera i postavljanju invazivnog monitoringa arterijskog tlaka

– koristi perfuzor i infuzijske pumpe i priprema ih za primjenu (izmjena štrcaljke na perfuzoru, postav­ljanje sistema na infuzijskoj pumpi, poznavanje funkcije izračunavanja protoka)

– koristi sustav za zagri­javanje infuzijskih otopina i krvnih derivata

– koristi su­stav za grijanje / hlađenje bolesnika.

Interna medicina

– uzima uzorke krvi i urina za analizu

– primjenjuje ocjenske ljestvice za procjenu intenziteta boli

– prepoznaje načine ulaska otrova u organizam i načine eliminacije otrova

– priprema potreban pribor i izvodi ispiranje želuca

– prepoznaje simptome i znakove otrovanja/predoziranja lijekovima, drogama, etanolom, ugljičnim monoksidom i provodi odgovarajuće postupke u skladu s protokolom

– opisuje kliničku sliku kod otro­vanja gljivama i biljkama i provodi odgovarajuće postupke u skladu s protokolom

– opisuje kliničku sliku kod uboda i ugriza otrovnih životinja i provodi odgovarajuće postupke u skladu s protokolom

– opisuje načela samozaštite i hitne medicinske skrbi kod najče­šćih bojnih otrova

– opisuje i razlikuje čimbenike rizika kardiovaskularnih bolesti

– provodi snimanje 12 kanalnim EKG-om

– prepoznaje osnovne poremećaje srčanog ritma i provodi postupke u skladu s protokolom kod: bradikardija (kom­pletni AV blok), tahikardije uskih QRS kompleksa, tahikar­dije širokih QRS kompleksa

– opisuje postupak, priprema opremu, te asistira kod transkutane elek­trostimulacije

– opisuje postupak, pri­prema bolesnika i opremu, te asistira kod sinkronizirane kardioverzije

– prepoznaje simptome, znakove te provodi postupke kod akutnog koronarnog sindroma u skladu s važećim protokolima

– prepoznaje simptome, znakove te provodi postupke kod stabilne i nestabilne angine pectoris u skladu s važećim protokolima

– prepoznaje simptome, znakove te provodi postupke kod srčane insuficijencije u skladu s važećim protokolima

– prepoznaje simptome, znakove te provodi postupke kod plućnog edema u skladu s važećim protokolima

– procjenjuje i provodi postupke kod osobe s akutnom boli u prsnome košu u skladu s važećim protokolima

– provodi postupke kod hipertenzije kao hitnog stanja u skladu s važećim protokolima

– razlikuje tromboflebitis od flebotromboze

– prepoznaje simptome i znakove i provodi postupak kod opstrukcije dišnog puta u skladu s protokolom

– provodi postupak odstranjivanja stranog tijela iz dišnog puta kod osobe koja je pri svijesti u skladu s protokolom

– provodi postupak odstranjivanja stranog tijela iz dišnog puta kod osobe koja je bez svijesti u skladu s protokolom

– provodi postupak odstranjivanja stranog tijela iz dišnog puta kod trudnica i pretilih osoba u skladu s protokolom

– razlikuje astmatski status od astme

– provodi postupak kod astmatskog statusa i astme u skladu s protokolom

– provodi postupak kod akutnog pogoršanja kronične opstruktivne plućne bolesti u skladu s protokolom

– prepoznaje simptome i znakove plućne embolije i provodi postupak u skladu s protokolom

– prepoznaje hemoptou i provodi postupak u skladu s protokolom

– prepoznaje simptome i znakove akutne respiratorne insufici­jencije i provodi postupak u skladu s protokolom

– opisuje postupak, priprema potreban pribor i asistira pri izvođenju pleuralne punkcije

– prepoznaje smetnje disanja i provodi postupak u skladu s protokolom

– prepoznaje simptome i znakove krvarenja iz probavnog sustava i provodi postupak u skladu s protokolom

– opisuje simptome i znakove upalnih bolesti­ probavnog sustava i abdominalne boli

– opisuje postupak, priprema potreban pribor i bolesnika za uvođenje nazogastrične sonde

– uvodi nazogastričnu sondu

– opisuje postupak, priprema potreban pribor i bolesnika za primjenu klizme

– primjenjuje klizmu

– opisuje postupak, priprema potreban pribor i asistira pri izvođenju abdominalne punkcije

– prepoznaje znakove hematurije

– prepoznaje simptome i znakove infekcije urinarnog sustava

– prepoznaje simptome i znakove akutne bubrežne insuficijen­cije

– opisuje indikacije za hitnu dijalizu

– opisuje postupak, priprema potreban pribor i asistira pri uvođenju dijaliznog katetera

– prepoznaje simptome i znakove akutnog zastoja urina

– opisuje postupak, priprema potreban pribor i bolesnika, i uvodi uretralni kateter kod muškaraca i žena

– razlikuje simptome i znakove hipoglikemije od hiperglike­mije

– objašnjava primjenu glukoze ili glukagona kod hipoglike­mije izmjerene glukometrom

– provodi postupak u skladu s protokolom kod bolesnika u hipoglikemiji

– provodi postupak u skladu s protokolom kod bolesnika u hiperglikemiji.

Kirurgija

– objašnjava, strukturirano pristupa procjeni ozlijeđene osobe (mehanizam ozljede, sigurnost, početna procjena, prvi trauma pregled ili ciljani pregled, detaljni pregled, stalna procjena), i provodi postupke u skladu s protokolom

– prepoznaje simptome i provodi postupke kod stanja koja ozlijeđenog životno ugrožavaju i/ili prijete gubitkom ekstremiteta

– objašnjava i provodi tehnike zaustavljanja krvarenja (direktna kompresija na ranu, kompresivni zavoj, kompresija na velike krvne žile, poveska za zaustavljanje krvarenja)

– opisuje važnost mehanizma nastanka ozljede

– provodi anti-tetanusnu zaštitu prema odredbi liječnika

– procjenjuje mišićno-košta­ne ozljede i provodi postupak u skladu s protokolom

– prepoznaje simptome i znakove i provodi postupak u skladu s protokolom kod osobama s prijelomima ekstremiteta

– objašnjava i provodi postupak s amputiranim dijelom tijela i zbrinjava amputirani dio tijela

– prepoznaje simptome i provodi postupak skrbi osobama s iščašenjima zglobova

– opisuje postupak i asistira kod repozicije nekomplicirane dislokacije patele

– opisuje postupak i asistira kod repozicije nekomplicirane dislokacije lakta

– opisuje postupak i asistira kod repozicije nekomplicirane dislokacije ramena

– opisuje postupak i asistira kod nekomplicirane dislokacije kuka

– prepoznaje ozljede glave i provodi postupke medicinske skrbi u skladu s protokolom

– primjenjuje rts (revidirana trauma bodovna skala)

– primjenjuje glasgow koma skalu u procjeni ozljeda glave

– prepoznaje ozljede grudnog koša i provodi postupke medicinske skrbi u skladu s protokolom

– prepoznaje ozljede zdjelice i provodi postupke me­dicinske skrbi u skladu s protokolom

– prepoznaje ozljeda trbuha i provodi postupke me­dicinske skrbi u skladu s protokolom

– prepoznaje ozljede kra­lježnice i provodi postupke me­dicinske skrbi u skladu s protokolom

– prepoznaje ozljeda ekstre­miteta i provodi postupke me­dicinske skrbi u skladu s protokolom

– procjenjuje i provodi postupke me­dicinske skrbi u skladu s protokolom kod opeklina

– provodi postupke me­dicinske skrbi u skladu s protokolom kod smrzotina

– prepoznaje politraumu i provodi postupke me­dicinske skrbi u skladu s protokolom

– primjenjuje i izvodi postupke okretanja ozlijeđenog u liniji

– opisuje indikaciju, način primjene i postavlja ovratnik

– opisuje indikaciju, način primjene i postavlja neoprenske udlage

– opisuje indikaciju, način primjene i postavlja kramerove udlage

– opisuje indikaciju, način primjene i postavlja vakuum udlage

– opisuje indikaciju, način primjene i koristi rasklopna no­sila

– opisuje indikaciju, način primjene i koristi vakuum ma­drac

– opisuje indikaciju, način primjene i koristi prsluk za imobilizaciju i izvlačenje iz vozila

– opisuje indikaciju, način primjene i postavlja ozlijeđenog na dugu dasku s bočnim fiksatorima glave uz uporabu kaiša za fiksaciju tijela

– objašnjava i izvodi postupak uklanjanja sredstava za imobilizaciju

– postavlja madsenov zavoj, desaultov zavoj, gips longete

– objašnjava i provodi mjere za sprečavanje infekcija (čišćenje i dezin­fekcija aparata, opreme, medicinskih instrumenata i vo­zila, pranje ruku, korištenje zaštitne opreme, dezinfekcija kože pacijenta prije invazivnog postupka)

– opisuje i provodi postupak pripreme rane za kiruršku obradu (ispi­ranje, sterilno pokrivanje)

– provodi temeljne tehnike instrumentiranja

– primjenjuje zavojni materijal (klasični zavoji, zavoji za opekline, kompresivni zavoj)

– opisuje postupak, priprema potreban pribor i asistira kod zbrinjavanja ventilnog pneumotoraksa

– opisuje postupak, priprema pribor i asistira pri provođe­nju hitne torakalne drenaže

– opisuje pribor i priprema sustave za hitnu drenažu toraksa

– provodi postupke zbrinjavanja ozlijeđene trudnice u skladu s protokolom.

Ginekologija

– prepoznaje simptome i provodi postupak u skladu s protokolom kod bolesnice s vaginalnim krvarenjem koje nije uzrokovano trudnoćom

– opisuje funkcionalne promjene u trudnoći

– opisuje i provodi postupak u skladu s protokolom kod bolesnice s vaginalnim krvarenjem u trudnoći

– objašnjava simptome i znakove, te provodi postupak u skladu s protokolom kod preeklampsije i eklampsije

– objašnjava faze fiziološkog poroda

– objašnjava normalni porod i manualno dovršava normalni porod na terenu u skladu s protokolom

– asistira pri porodu u bolnici

– ocjenjuje osnovne parametre vitalnosti novorođenčeta apgar testom

– objašnjava i provodi postupak u skladu s protokolom kod porođaja na zadak, ispale pupkovine, prezentacije ekstremitetima

– objašnjava i provodi postupak opskrbe majke i novorođenčeta

– objašnjava i provodi postupak s posteljicom

– objašnjava specifičnosti i provodi postupak sukladno protokolu kod oživljavanja trudnice

– procjenjuje i zbrinjava žrtve seksualnog nasilja, prikuplja dokaze i pruža primjerenu potporu.

Pedijatrija

– opisuje strukturalne i funkcionalne posebnosti dječje dobi

– objašnjava i strukturirano pristupa teško bolesnom djetetu

– objašnjava i izvodi postupke mjerenja vitalnih znakova (puls, krvni tlak, disanje, temperatura)

– izvodi uspostavu perifernog venskog puta kod novorođenčeta i djece

– objašnjava algoritam i provodi temeljne postupke održavanja života novorođenčadi i djece u skladu s protokolom

– objašnjava i provodi osnovne tehnike otvaranja dišnih putova (zabacivanje glave uz podizanje brade, potiskivanje donje čeljusti prema naprijed) kod djece

– objašnjava indikacije, kontraindikacije i način postavljanja jednostavnih pomagala za otvaranje i održavanje prohodnosti dišnih putova kod djece

– postavlja orofaringealni tubus kod djece

– postavlja nazofaringealni tubus kod djece

– objašnjava opremu, indikacije, kontraindikacije, moguće komplikacije, te provodi sukciju gornjih dišnih putova pomoću katetera kod djece

– objašnjava i provodi umjetno disanje metodom »usta na nos i usta« sa štitnikom kod dojenčeta

– objašnjava i provodi umjetno disanje metodom »usta na usta« sa štitnikom kod djece

– objašnjava i provodi umjetno disanja sa samoširećim balonom i maskom kod djece

– objašnjava i provodi vanjsku masažu srca kod dojenčadi

– objašnjava i provodi vanjsku masažu srca kod djece

– objašnjava postupak, priprema pribor i provodi postavljanje intraosealne igle

– objašnjava algoritam naprednih postupaka održavanja života kod djece i provodi postupak u skladu s protokolom

– prepoznaje i provodi postupak u skladu s protokolom kod opstrukcije dišnih putova djeteta

– prepoznaje i provodi postupak u skladu s protokolom kod djeteta sa sumnjom na epiglotitis

– prepoznaje i provodi postupak u skladu s protokolom kod djeteta sa sumnjom na bronhiolitis

– objašnjava i provodi postupak u skladu s protokolom kod astmatskog statusa i astme kod djeteta

– prepoznaje i provodi postupak u skladu s protokolom kod djeteta s anafilaksijom

– prepoznaje i provodi postupak u skladu s protokolom kod djeteta s poremećajem stanja svijesti

– prepoznaje i provodi postupak u skladu s protokolom kod konvulzija (febrilnih i afebrilnih)

– primjenjuje supozitorije ili klizme diazepama

– prepoznaje i provodi postupak u skladu s protokolom kod dehidriranog djeteta

– objašnjava i provodi postupak u skladu s protokolom kod djeteta u hipoglikemiji

– objašnjava i strukturirano pristupa ozlijeđenom djetetu

– objašnjava i provodi imobilizaciju primjerenu dječjoj dobi

– opisuje i koristi inkubator.

Neurologija

– opisuje čimbenike rizika za nastanak cerebrovaskularnih poremećaja

– opisuje primarnu i sekundarnu prevenciju cerebrovaskularnog inzulta

– prepoznaje simptome i znakove cerebrovaskularnog inzulta i provodi postupak u skladu s protokolom

– objašnjava i provodi procjenu stanja svijesti (av – objašnjava i koristi glasgow koma skalu

– ocjenjuje stupanj poremećaja svijesti

– prepoznaje simptome i znakove te provodi postupke u skladu s protokolom kod cerebrovaskularnih poremećaja (moždani udar, tia)

– prepoznaje, utvrđuje i provodi postupke u skladu s protokolom kod epileptičkog napada i epileptičkog statusa

– prepoznaje vrtoglavice i provodi postupak u skladu s protokolom

– objašnjava postupak, priprema potreban pribor i asistira pri izvođenju lumbalne punkcije

– prepoznaje uzroke akutne glavobolje i provodi postupak u skladu s protokolom.

Psihijatrija

– objašnjava i prepoznaje hitna stanja povezana s poremećajem ponašanja i provodi postupke sukladno protokolu

– primjenjuje vještinu vođenja razgovora s osobom s akutnim poremećajima ponašanja

– primjenjuje vještinu procjene rizika za suicid

– primjenjuje vještinu u rješavanju problema s nasilnim bolesnikom, te primjenjuje primjerene tehnike samozaštite

– objašnjava proces dobrovoljne i prisilne hospitalizacije

– prepoznaje zlostavljane osobe i provodi postupke sukladno protokolu.

Infektologija

– provodi osobne mjere zaštite i zbrinjava infektivnog bolesnika (koristi zaštitna sredstva i opremu, provodi izolaciju)

– provodi postupak zbrinjavanja sredstava i opreme koja je bila u kontaktu s infektivnim bolesnikom (čisti i dezinficira opremu i vozilo) i provodi mjere zbrinjavanja infektivnog otpada

– prepoznaje i rješava hitna stanja u infektologiji u skladu s preporučenim protokolima.

Oftalmologija

– prepoznaje i rješava hitna stanja u oftalmologiji u skladu s preporučenim protokolima.

Otorinolaringologija

– prepoznaje i rješava hitna stanja u otorinolaringologiji u skladu s preporučenim protokolima

– objašnjava potreban pribor, indikacije, kontraindikacije i komplikacije konikotomije iglom

– izvodi postupak konikotomije iglom

– objašnjava postupak, priprema pribor i asistira kod provođenja konikotomije setom za konikotomiju

– objašnjava postupak, priprema pribor i asistira kod hitne traheotomije

– priprema bolesnika i pribor za tamponadu nosa

– prepoznaje epistaksu i provodi postupak u skladu s protokolom.

PRILOG III.

STANDARDI U POGLEDU PROSTORA I
MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME KABINETA VJEŠTINA

STANDARDI U POGLEDU PROSTORA:

U kabinetu vještina potrebno je osigurati sljedeće standarde prostora za specijalizante:

1. 2,5 m² po specijalizantu

2. sanitarni čvor.

STANDARDI U POGLEDU MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME:

PRILOG IV.

PRILOG V.

PRILOG VI.