Broj: Gž-1092/18-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja T. t d.o.o. Z., , OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. E., odvjetnik u O. društvu C. G.&E. u Z., protiv tuženika Š. M. iz Z., OIB: … radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6312/17-8 od 28. veljače 2018. u toč. II. i III.  izreke, 17. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                                                                         Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6312/17-8 od 28. veljače 2018. godine u dijelu pod toč. II. i III. izreke, tako da se sudi:

 

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi E. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-2313/16 od 18.11.2016. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Š. M. iz Z., Put Mičića 4, OIB: 75381622005 isplatiti tužitelju T. t d.o.o. Z., OIB: … iznos od 717,50 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 76,23 kune od 21.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,46 kuna od 21.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,28 kuna od 21.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,23 kune od 21.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,28 kuna od 21.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,28 kuna od 21.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,23 kune od 21.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,23 kune od 21.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos do 80,28 kune od 21.09.2015. godine pa do isplate,

po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

 

Nalaže se tuženiku pored već dosuđenog troška ovog postupka u iznosu od 634,04 kn isplatiti tužitelju daljnji trošak ovog postupka u iznosu od 715,96 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28.02.2018. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. Zakon o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

 

2. Nalaže  se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 390,62 kuna, u roku od osam dana. 

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-2313/16 od 18.11.2016. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Š. M. iz Z., OIB: … isplatiti tužitelju T. t d.o.o. Z., OIB: … iznos od 903,58 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21.05.2016. godine pa do ispate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 8 dana te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev usvaja.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-2313/16 od 18.11.2016. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Š. M. iz Z., OIB: … isplatiti tužitelju T. t d.o.o., Z., OIB: … iznos od 717,50 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 76,23 kune od 21.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,46 kuna od 21.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,28 kuna od 21.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,23 kune od 21.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,28 kuna od 21.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,28 kuna od 21.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,23 kune od 21.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,23 kune od 21.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos do 80,28 kune od 21.09.2015. godine pa do isplate,

te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 634,04 kuna naknaditi tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28.02.2018. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude u dijelu pod toč. II i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi navodi da presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati pogotovo zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Sud nije naznačio u kojem dijelu je odbio tužbeni zahtjev pa nije jasno kako je odlučio o glavnoj stvari. To zato što je tužitelj u podnesku od 10. srpnja 2017. specificirao svoj tužbeni zahtjev i na ročištu 6. veljače 2018. predložio usvajanje tog zahtjeva, a sud je o tome propustio odlučiti. U tom smislu ukazuje na relevantnu sudsku praksu Visokog trgovačkog suda. Nadalje, navodi kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je našao osnovanim prigovor zastare tuženika, pogrešno se pozivajući na odredbu čl. 232. Zakona o obveznim odnosima u kojoj je propisan jednogodišnji zastarni rok za tražbine radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radio i televizijskog prijamnika, iz razloga što tužitelj nije radiopostaja ni radiotelevizijska postaja već trgovačko društvo. U tom smislu ukazuje na presude općinskih sudova u Šibeniku, Zagrebu i Sisku. Slijedom činjenice da je nepravilna odluka o ukidanju platnog naloga, nije bilo mjesta niti za ukidanje platnog naloga u dijelu troškova postupka ovrhe. Navodi i da je pogrešna odluka o naknadi parničnog troška. Predlaže preinačiti pobijanu presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i obvezivanjem tuženika na naknadu parničnog troška, uključujući i sudsku pristojbu na presudu i na žalbu te trošak sastava žalbe, ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP).

 

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.621,08 kn s naslova naknada proizašlih iz ugovorene usluge T. T., od čega se 717,50 kn odnosi na mjesečne naknade za korištenje B.net T. usluge, a 903,58 kn na najam opreme, satelitske kartice i satelitskog prijemnika.

 

Prvostupanjski je sud u toč. I. izreke pravilno održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z. poslovni broj Ovrv-2313/16 od 18. studenog 2016. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 903,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade zbog nevraćanja satelitske opreme i satelitske kartice.

 

Po ocjeni ovog suda ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava u odnosu na pobijani dio presude pod toč. II. izreke.

 

Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je ovrhovoditelj, sada tužitelj 20. listopada 2016. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim je utužio iznose po neplaćenim računima za korištenje usluga tužitelja koji su dospijevali na naplatu 21. lipnja 2015., 21. srpnja 2015., 21. kolovoza 2015. i 21. rujna 2015. Ocijenivši da se radi o tražbini radiotelevizijske postaje nalazi osnovanim tuženikov prigovor zastare, pozivom na odredbu članka 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje jednogodišnji zastarni rok za tražbine radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, našavši da je između dospijeća pojedinih iznosa i dana podnošenja ovršnog prijedloga prošlo više od jedne godine.

 

Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prihvaćeni prigovor zastare, tužitelj osnovano u žalbi navodi da nije radiopostaja niti radiotelevizijska postaja već trgovačko društvo koje se bavi pružanjem usluge T. T. i usluge distribucije televizijskog programa, a koja tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Ovaj sud smatra da je osnovan navod da se ne radi o tražbini koja zastarijeva u roku od jedne godine jer se odredba čl. 232. st. 1. toč. 2. ZOO odnosi na potraživanja sa naslova uporabe televizijskog prijemnika, što nije predmet ovog postupka. Naime, u konkretnom se slučaju ne radi o tražbini radiopostaje i radiotelevizijske postaje već o tražbini s osnova usluge kojom se pretplatniku isporučuje televizijski program putem satelita, putem smart kartice satelitske opreme, koja se instalira kod pretplatnika, a takav ugovorni odnos nije obuhvaćen odredbom čl. 232. st. 1. ZOO, već se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO, koji u konkretnom slučaju nije protekao. U slučaju kada je prisilnom zakonskom normom taksativno određeno za koja potraživanja koja potječu iz određenog ugovornog odnosa je određen jednogodišnji rok zastare, takva zakonska odredba ne može tumačiti na ekstenzivan način odnosno analogijom proširiti primjenu jednogodišnjeg roka zastare i na one ugovorne odnose koji nisu izričito navedeni u zakonskoj normi.

 

Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke.

 

              S obzirom da je tužitelj u potpunosti uspio u postupku, trebalo je uz pravilnu primjenu materijalnog prava prvostupanjsku odluku preinačiti i u dijelu pod toč. III. izreke, u smislu čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) te tužitelju priznati trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kn na ime sastava prijedloga za ovrhu te trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50, koji se sastoji od zastupanja na ročištima od 21. studenog 2017. i 6. veljače 2018. te sastava podneska od 10. srpnja 2017. u iznosu od po 250,00 kuna, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 187,50 kn te trošak sudske pristojbe na odluku u iznosu od 100,00 kn, što sveukupno iznosi 1.350,00 kn.

 

Nadalje, kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku, valjalo je odlučiti kao pod toč. 2 izreke ove drugostupanjske odluke te mu priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn,

 

uvećano za pripadajući PDV od 25%, što iznosi 390,63 kuna, dok trošak pristojbe na žalbu tužitelju nije priznat budući spisu predmeta ne prilaži dokaz da je ista plaćena.

             

U nepobijanom dijelu pod točkom I izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

             

Zadar, 17. svibnja 2019.