1

Poslovni broj: UsI-1487/19-5

 

 

Poslovni broj: UsI-1487/19-5

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice R. S. iz Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Z., radi imenovanja sudskog vještaka 24. veljače 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-710-06/19-01/1, URBROJ: 514-04-02-01-01-19-02 od 15. ožujka 2019.

 

                           

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-710-06/19-01/1 URBROJ: 514-04-02-01-01-19-02 od 15. ožujka 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja predsjednika Ž. suda u Z., broj 4 Su-1701/18 od 9. siječnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za imenovanje stalnim sudskim vještakom za procjenu nekretnina.

2.              Tužiteljica u tužbi navodi da su upravna tijela u konkretnom slučaju utvrđujući standard „odgovarajućeg studija“ za obavljanje poslova sudskog vještaka za procjenu vrijednosti nekretnina, propustila uzeti u obzir relevantne odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 78/15., dalje ZPVN) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 105/2015. dalje: Pravilnik), kojima su propisane metode procjene kojima se vještak mora služiti, a iz kojih je razvidno i kojim stručnim znanjima sudski vještak mora raspolagati kod procjene vrijednosti nekretnina. Objašnjava da ZPVN s Pravilnikom uređuje ne samo tko može obavljati procjene vrijednosti nekretnina, već i kojim metodama, a posredno time određuju i kojim stručnim znanjima sudski vještak mora raspolagati. Pojašnjava da se ZPVN primjenjuje na sve procjene tržišne vrijednosti nekretnina u Republici Hrvatskoj, ne samo u sudskim vještačenjima, nego i na sve procjene tržišne vrijednosti nekretnina koje se izrađuju za komercijalne potrebe potpuno nevezano uz sudske postupke. Ukazuje da je zakonodavac postavio formalni uvjet da osobe koje izrađuju procjene vrijednosti nekretnina moraju biti sudski vještaci, ali je i propisao tri metodologije po kojima se procjene vrijednosti nekretnina moraju raditi i to troškovnu, prihodovnu i poredbenu, koje je Pravilnikom razradio u detalje. Smatra da samo troškovna metoda uključuje znanja iz tehničkih struka koja se stječu na studiju građevine ili arhitekture, dok ostale dvije uključuju znanja koja se stječu na drugim studijima. Napominje da je troškovna metoda, ona koju najčešće susrećemo u klasičnim sudskim vještačenjima. Poredbena metoda, da bi bila primijenjena kako to traži ZPVN, traži stručna znanja iz područja ekonomije i financija koja se stječu na ekonomskom fakultetu, a ona se primjenjuje isključivo u procjenama vrijednosti nekretnina u poslovnim pothvatima, nevezano uz bilo kakav sudski postupak. Upućuje da iz odredaba Pravilnika proizlazi da su za prihodovnu metodu odgovarajuća stručna znanja, ona koja se stječu na studiju ekonomskog fakulteta. Smatra da je pri imenovanju za stalnog sudskog vještaka za procjene vrijednosti nekretnina nužno poznavanje metodologije procjena, a stavom tuženika se sadržaj stručnog znanja u potpunosti marginalizira. Priklanjanje tuženika dvjema strukovnim udrugama od tri, koje nemaju unificiran stav, omogućava tim udrugama privatiziranje branše. Napominje da je ZPVN usklađivan s EU Direktivom, kojoj je konačni cilj smanjiti rizičnost poslovanja banaka i tamo se izričito navodi primjena IVSa (međunarodnih standarada procjena) te kao dobra praksa se navodi R1CS (Royal Institutionof Chartered Surveyors), čiji je ona član. Stoga zaključuje da ona može koristiti svoju licencu u cijelom svijetu, jer jako dobro poznaje međunarodne standarde, osim u Hrvatskoj, jer su udruge preuzele sve korake u procesu imenovanja stalnih sudskih vještaka, osim zadnjeg, onog formalnog. Dodaje da su ju znanje, iskustvo u području procjena nekretnina, investicija, dosadašnje obrazovanje i profesionalna dostignuća kvalificirali za članstvo u najsnažnijoj udruzi na svijetu u području procjena nekretnina, a ovdje se degradira na temelju činjenice što je završila Ekonomski fakultet, što predstavlja tek nultu točku njenog profesionalnog razvoja, a ne uzima se u obzir njen profesionalni rad i znanje te koliko bi kao pojedinac mogla doprinijeti na poboljšanju struke i dizanju standarda rada. Upućujući na pojedine mjerodavne propise te primjenjujući ih na praktične primjere, zaključuje da u smislu vrednovanja procjene vrijednosti nekretnina poglavito u smislu prihodovne metode, jedino vrijede ekonomski principi vrednovanja. Ovo iz razloga što se radi zapravo u procjeni njihova poslovnog modela, modela u kojem je prihod renta, a trošak svi oni troškovi potrebni da se postigne taj prihod. Dodaje da se cijela prihodovna metoda zasniva na znanjima iz područja ekonomske znanosti, odnosno, studija ekonomije. Iznosi da je specifičnost prihodovne metode procjene vrijednosti nekretnine u tome što se ne oslanja na poznavanje tehničkih građevinskih elemenata, već na poznavanje metoda ekonomske i financijske analize te dubinsko poznavanje tržišta i njegovih kretanja. Zaključuje da se ZPVN-om proklamirana daleko veći krug disciplina od onih koje se odnose na formalno obrazovanje dipl. ing. građevine ili arhitekture. Ispravnim smatra da osobe koje imaju formalno obrazovanje dipl. ing. građevne ili arhitekture mogu samostalno obavljati procjene vrijednosti prema troškovnoj metodi, dok za druge propisane metode (primjerice prihodovnu) temeljne kvalifikacije po svom formalnom obrazovanju imaju osobe sa znanjima iz drugih znanstvenih područja. Za prihodovnu metodu to je zasigurno završeni studij ekonomskog fakulteta, ali se ne bi trebalo isključiti niti osobe koje imaju završene druge studije, primjerice studij Pravnog fakulteta budući da ZPVN i Pravilnik u svojim odredbama upućuju i na potrebe za takvim stručnim znanjima (primjerice kod procjena vrijednosti prava služnosti, prava stanovanja ili prava plodouživanja itd.). Dakle, tuženik je kao izvor za tumačenje odredaba članka 126. stavak 2. Zakona o sudovima, odnosno iz članka 2. stavka 1. Pravilnika o sudskim vještacima, trebalo tražiti u odredbama ZPNV-a iz čijih odredaba je jasno vidljivo koja stručna znanja su potrebna za primjenu njihovih odredaba, odnosno vidljivo je da je sveučilišni studij iz polja ekonomija, smjer financije, koji daje visoku stručnu spremu, zvanje diplomirani ekonomist, „odgovarajući studij“ u smislu odredaba članka 126. Zakona o sudovima i članka 2. stavka 1. Pravilnika o sudskim vještacima. Stoga predlaže ovom Sudu da utvrdi kako je tuženik u osporenom rješenju pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno pogrešno utvrdilo standard „odgovarajućeg studija“ za sudske vještake za procjenu vrijednosti nekretnina iz odredbe članka 2. stavka 1. Pravilnika o sudskim vještacima, te da riješi upravnu stvar bez rasprave i donese presudu kojom uvažava tužbu i poništi osporeno rješenje uz nalog tuženiku da u roku od 15 dana donese novo rješenje sukladno pravnom stavu Suda.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja obzirom da su tužbeni prigovori istovjetni žalbenim. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

5.              Uvodno valja napomenuti da je predmetni spor riješen bez rasprave, na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu ZUS), obzirom da stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu, nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a Sud nalazi da su u ovom sporu činjenice bitne za donošenje odluke nesporne.              

6.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je 21. prosinca 2018., podnijela zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom za procjenu nekretnina. Iz isprava dostavljenih uz tužiteljičin zahtjev, razvidno je da je ona završila sveučilišni studij iz područja društvenih znanosti, polje ekonomija, smjer financija (Ekonomski fakultet Sveučilišta u Z.) te stekla visoku stručnu spremu i stručno zvanje diplomirani ekonomist.

8.              Člankom 126. stavkom 2. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28.13., 33/15., 82/15., 82/16. i 68/18.) propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem, a iznimno i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je neovisno o stupnju i vrsti obrazovanja, za imenovanje stalnim sudskim vještakom uvijek potrebno da se radi o osobi čije je formalno obrazovanje odgovarajuće području vještačenja za koje se traži imenovanje.

8.1.              Odredbom članka 2. stavka 1. podstavka 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, broj 38/14., 123/15. i 29/16.) propisano je da se stalnim sudskim vještakom može imenovati osoba za koju se u postupku imenovanja utvrdi da je završila odgovarajući studij odnosno odgovarajuću školu te nakon toga određeno vrijeme radila na poslovima u struci.

9.              Među stranaka je sporno je li sveučilišni studij iz područja društvenih znanosti, polje ekonomija, odgovarajući studij za imenovanje tužiteljice sudskim vještakom za procjenu nekretnina.

10.              Budući da Zakonom o sudovima i Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima nisu definirana područja vještačenja radi čega nije precizirano niti što se smatra odgovarajućim obrazovanjem za imenovanje stalnim sudskim vještakom za pojedino područje vještačenja, prvostupanjsko je tijelo, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a, uzelo u obzir mišljenja strukovnih udruga kako bi utvrdilo odgovarajuće obrazovanje za imenovanje stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina povodim zahtjeva tužiteljice.             

10.1.              Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja, Hrvatska udruga strukovnih eksperata i sudskih vještaka te Politehničko društvo vještaka i procjenitelja su dali mišljenja o odgovarajućem obrazovanju za imenovanje stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina.

10.2.               Uvidom u dostavljena mišljenja, Sud nalazi da je Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja ocijenilo da se za stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina mogu imenovati osobe građevinske i arhitektonske struke (za procjenu građevinskog zemljišta i objekata), osobe poljoprivredne struke (za procjenu vrijednosti poljoprivrednih zemljišta) te osobe šumarske struke (za procjenu vrijednosti šumskih zemljišta). Hrvatska udruga strukovnih eksperata i sudskih vještaka, smatra da se za stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina mogu imenovati osobe koje su stekle diplomu iz znanstvenog područja: graditeljstvo i arhitektura, dok Politehničko društvo vještaka i procjenitelja smatra da za stalnog sudskog vještaka i stalnog sudskog procjenitelja za procjenu nekretnina mogu imenovati osobe koje su stekle diplomu iz znanstvenog područja: graditeljstvo, arhitektura, geodezija, ekonomija i pravo. 

10.3.              Kraj utvrđenog činjeničnog stanja, a uzimajući u obzir citirane propise, Sud nalazi da je pravilno predsjednik Ž. suda u Z. prihvatio prevladavajuće stajalište stručne javnosti (mišljenje dviju od tri strukovne udruge), te utvrdio da obrazovanje ekonomskog smjera nije odgovarajuće području vještačenja koje se odnosi na procjenu vrijednosti nekretnina.

10.4.              Budući tužiteljica ima stručno zvanje diplomirani ekonomist, pravilno je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da ne ispunjava uvjet za imenovanje u pogledu odgovarajućeg obrazovanja te je sukladno članku 10. Pravilnika o sudskim vještacima odbijen njezin zahtjev za imenovanje, a što je potvrdio tuženik osporenim rješenjem.

10.5.              Neosnovano tužiteljica smatra da je prilikom odlučivanja o njezinom zahtjevu trebalo uzeti u obzir metode procjene nekretnine propisane ZPVN i Pravilnikom. Ovo iz razloga koje iznosi tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, odnosno da članak 9. stavak 1. ZPVN-a kao stalnog sudskog vještaka za procjenu vrijednosti nekretnina određuje pravnu osobu kojoj je odobreno obavljanje poslova sudskog vještačenja za procjenu vrijednosti nekretnina i stalnog sudskog procjenitelja, koji su imenovani odnosno koji su svoje ovlaštenje stekli sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti, postupak imenovanja, prava i dužnosti stalnih sudskih vještaka odnosno stalnih sudskih procjenitelja. Upravo su Zakon o sudovima i Pravilnik o stalnim sudskim vještacima posebni propisi na koje se ZPVN poziva.

10.6.              Ne utječe na zakonitost osporenog rješenja niti prigovor tužiteljice da je pri imenovanju za stalnog sudskog vještaka za procjene vrijednosti nekretnina nužno poznavanje metodologije procjena propisane ZPVN-om. Ovo iz razloga što što imenovani stalni sudski vještak mora biti osposobljen procijeniti vrijednost nekretnine bilo kojom metodom, s tim da je izbor odgovarajuće metode odgovornost stalnog sudskog vještaka.

11.              Slijedom navedenog, Sud osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje je tužiteljica iznosila u tužbi i tijekom spora, a iznosila ih je i tijekom upravnog postupka na koje joj je tuženik odgovorio u osporenom rješenju, čije obrazloženje Sud u cijelosti prihvaća. Stoga je Sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

             

U Zagrebu, 24. veljače 2022.

 

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.