Baza je ažurirana 15.10.2024. 

zaključno sa NN 94/24

EU 2024/2673

Pristupanje sadržaju

Gž-818/18-2 Županijski sud u Zadru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-818/18-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja I. Č., OIB:…, iz C. zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u I., protiv tuženice I. Z. (r. F.), OIB:…, zastupane po punomoćnici S. D. iz C., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-118/17 od 5. travnja 2018., dana 28. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba tužitelja I. Č., ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-118/17 od 5. travnja 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

              Nalaže se tuženoj F. I. iz C. da tužitelju Č. I. iz C na ime naknade štete plati iznos od 2.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, kao i da mu naknadi prouzročene parnične troškove , a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju Č. I. iz C., da tuženoj Z. I. iz C. naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 kuna (slovima: petstokuna), u roku od 15 dana."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška tužitelju zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da je nepravilno utvrđeno da tuženica u trenutku podnošenja tužbe nije bila vlasnica čest. zem. 8018 k.o. T.. Istu nekretninu je stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2006. prema kojem je vlasništvo navedene nekretnine prešlo sa ranijeg vlasnika i primatelja uzdržavanja S. K. nakon njegove smrti na tuženicu. Nakon provedenog uredovanja i prema nalazu mjeničnog vještaka utvrđeno je da se živa ograda nalazi djelomično na nekretnini tuženice, a djelomično na nekretnini tužitelja i tuženice, dok se u jednom dijelu cijelom širinom nalazi na nekretnini tužitelja. Nesporno je da je predmetna živa ograda u cijelosti bila u posjedu tuženice. Tužitelj je tijekom postupka na ročištu od 6. studenoga 2012.  dopunio sadržaj tužbe navodeći kako štetu ne čini samo korijenje žive ograde, već i drveće breze, divlje trešnje i smreke te stablo ruja zasađeno uz ogradu, a tuženica je tom prilikom izjavila kako je uklonila tri sporna stabla i to divlje trešnje, breze i jele te u većem dijelu posjekla živu ogradu koja je prelazila na tužiteljevu nekretninu. Stoga je sud prvog stupnja trebao odlučiti da tuženica odgovara za štetu tužitelju koju su na njegovoj nekretnini prouzročile žile, korijenje ili grane drveća, a što se ne bi dogodilo da je njihov vlasnik odnosno tuženica postupala dovoljno obzirno. Smatra da je tijekom postupka dokazano postojanje pretpostavki odgovornosti tuženice za štetu u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. Pobija i odluku o troškovima postupka, jer je ista nepravilna.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) to se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema čl. 467. st. 1. istoga Zakona, dok se zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalba ne može izjaviti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 2.000,00 kn na ime štete koju su mu prouzročila stabla i živa ograda sa nekretnine tuženice koja raste preko međe na nekretninu tužitelja oznake čest. zem. 8003/2 k.o. T., pozivom na odredbu čl. 105. st. 2. Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO).

Sud prvog stupnja je, na temelju navoda stranaka i materijalnih dokaza u spisu, posebno rezultata očevida održanog na licu mjesta, utvrdio da se živica cijelom širinom nalazi na nekretnini tužitelja u dužini od 17,2 m na pravcu D-H, a djelomično u dužini od 4,4 m na pravcu C-D, dok je djelomično na tom pravcu i na nekretnini tuženice, s tim da se isključivo na nekretnini tuženice nalazi na pravcu B-C, pa kako tužitelj u postupku nije tvrdio da mu šteta nastaje uslijed žive ograde na nekretnini tuženice na navedenom pravcu, to je tužitelj živicu koja se nalazi na njegovoj nekretnini (na pravcu G-H), kao i korijene živice, koja djelomično prelazi na njegovu nekretninu u pravcu C-D, u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZVDSP mogao sam otkloniti. Također, utvrđuje i da tuženica u trenutku podnošenja tužbe nije bila vlasnica čest. zem. 8018 k.o. Trakošćan na kojoj se nalazi živa ograda, odnosno da tužitelj nije dokazao da je vlasništvo te nekretnine prešlo na tuženicu, slijedom čega je i zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženice odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Prigovor promašene pasivne legitimacije je materijalnopravni prigovor koji ovaj drugostupanjski sud, suprotno zaključku suda prvog stupnja, ocjenjuje neosnovanim. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženica posjednica čest. zem. 8018 k.o. T. na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je na temelju istog ugovora, a nakon smrti primatelja uzdržavanja iz navedenog ugovora, podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, čime se legitimirala kao stvarna posjednica i vlasnica, a što je čini pasivnom legitimiranom u predmetnom postupku za naknadu štete.

Odredbom čl. 105. st. 1. ZVDSP propisano je da vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđega drveća i ostaloga raslinja kao i odsjeći grane tuđega drveta i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe, ili se pak služiti tim dijelovima tuđega drveta, dok je  st. 2. istoga članka propisano da za štetu koju su njegovoj nekretnini prouzročile žile, korijenje ili grane tuđega drveća, a što se ne bi dogodilo da je njihov vlasnika postupao dovoljno obzirno, vlasnik susjednoga zemljišta ima pravo tražiti naknadu.

Tužitelj je tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja, izmijenio činjenični opis tužbe ističući da štetu na njegovom zemljištu ne čini samo korijeni žive ograde i sama ograda izrasla na njegovoj nekretnini, već i drveća breze, divlje trešnje i smreke te stablo maruje zasađeni uz ogradu, a o čemu u obrazloženju presude sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj i na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitNu povredu u postupanju te će utvrditi odlučne činjenice u sporu stranaka, o istima dati valjane i obrazložene razloge te donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja, kao i troškovima postupka.

Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zadru 28. svibnja 2019.