Broj: Gž Ovr-455/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak,  u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice N. S. iz V., OIB: ..., protiv ovršenika R. H., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Š., SS K., OIB: 526342388587, radi odgode prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-178/19, od 23. travnja 2019., 16. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-178/19, od 23. travnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odgođena je ovrha koja se provodi putem FINA temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 15. ožujka 2019. po osnovi presude Općinskog suda u Kninu, poslovni broj P-195/12, od 23. siječnja 2013., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-718/13, od 2. ožujka 2015., do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po reviziji ovršenika.

 

Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditeljica bez konkretiziranja zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Ne ističe valjan žalbeni prijedlog.

 

Žalba nije osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenik dana 19. ožujka 2019. podnio sudu prijedlog za donošenje rješenja kojim će se odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, budući je ovršenik protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-718/13, od 2. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kninu, poslovni broj P-195/12, od 23. siječnja 2013., a temeljem koje je ovrhovoditeljica podnijela zahtjev za izravnu naplatu, podnio reviziju pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, sa kojom se nada uspjeti.

 

Naime, ovršenik smatra da će, ukoliko Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži njegovu reviziju, predmetna ovršna isprava biti ukinuta ili preinačena, slijedom čega bi ovršeniku nastala nenadoknadiva šteta, jer prema odredbi članka 1117. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, u nastavku teksta ZOO)  ne bi mogao tražiti povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozlijede tijela, narušenja zdravlja ili smrti ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju.

 

Očitujući se prijedlog ovršenika, ovrhovoditeljica je navela da se istom protivi, jer da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u nastavku teksta OZ) za odgodu ovrhe, poglavito stoga što ovršenik, u slučaju prihvaćanja revizije, ima pravo prema odredbi članka 1117. stavka 2. ZOO-a tražiti povrat neosnovano plaćenih iznosa.

 

Na temelju iznijetih utvrđenja, a rukovodeći se odredbama članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a, te odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a, prvostupanjski sud zaključuje da je prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava osnovan, jer da je ovršenik ispunio oba uvjeta iz članka 65. stavka 1. OZ-a, koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se ovrha (izravna naplata) mogla odgoditi.

 

Naime, prvostupanjski sud smatra da je ovršenik, podnošenjem revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-718/13, dokazao ispunjenje prvog (objektivnog) uvjeta za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ-a, a da je sukladno odredbi članka 1117. stavka 1. ZOO-a, učinio vjerojatnim i postojanje drugog (subjektivnog) uvjeta iz članka 65. OZ-a, jer ukoliko uspije u revizijskom postupku, neće moći ostvariti povrat isplaćenih novčanih sredstava od strane ovrhovoditeljice, što bi ovršeniku prouzrokovalo nenadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a, a u svezi sa člankom 1117. stavkom 1. ZOO-a.

 

  Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je prijedlog ovršenika osnovan, te odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,  123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u nastavku teksta ZPP) , u svezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a određeno je da sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje dodatnog uvjeta navedenog u točkama 1. do 8. iste odredbe.

 

Iz naprijed navedene odredbe proizlazi da je za odgodu ovrhe potrebno da budu kumulativno ispunjena dva uvjeta, a to je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno ako učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, te da bude ispunjen jedan od uvjeta navedenih u članku 65. stavku 1. točki 1. do 8. OZ-a.

 

Jednako shvaćanju prvostupanjskog suda, i ovaj sud smatra da je ovršenik u konkretnom slučaju dokazao ispunjenost oba (kumulativna) uvjeta iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe (izravne naplate), s obzirom da je podnio reviziju protiv predmetne ovršne isprave, što je uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a, a učinio je vjerojatnim i da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što predstavlja drugi uvjet iz članka 65. stavka 1. OZ-a, budući da prema zaključku ovog suda (prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela od 14. lipnja 2017. u tumačenju odredbi članka 1117. stavka 1. i 2. ZOO-a) u situaciji kada je isplata na ime naknade štete zbog ozlijede tijela, narušenja zdravlja ili smrti izvršena stjecatelju koji je u vrijeme isplate bio pošten, od takvog stjecatelja nije moguće tražiti povrat neosnovano isplaćenih iznosa glavnice niti nakon donošenja i dostave odluke kojom se prihvaća revizija ovršenika, dakle nakon što je postao nepošten, već eventualno isplaćenih sporednih tražbina kao što su kamate i troškovi troškova.

 

Slijedom navedenog, osnovano je ovršenik zatražio odgodu predmetne ovrhe (izravne isplate), pa kako žalba ovrhovoditeljice nije dovela do drugačije primjene materijalnog prava, istu je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

Rijeka, 16. rujna 2019.