Broj: Gž Ovr-677/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Z. B. d.d. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom uredu H. & P. iz Z., protiv ovršenika A. M. iz I., T., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & P. d.o.o., radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1473/11 od 24. ožujka 2011., dana 2. svibnja 2019.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1473/11 od 24. ožujka 2011.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 25.285,09 kuna s ugovorenim kamatama koje na taj iznos teku od 11. studenog 2003., troška ovršnog postupka u iznosu 1.152,85 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2003. i troška parničnog postupka u iznosu 1.832,85 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. listopada 2010. pa do isplate. Ovrhovoditeljici je odmjeren trošak postupka u iznosu 1.800,00 kuna.
Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik pobijajući ga u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP-a), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ). Ovršenik je predložio pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i obustaviti ovršni postupak.
Ovrhovoditeljica nije odgovorila na žalbu ovršenika.
Žalba ovršenika je neosnovana.
Ispitujući pobijano rješenje u granicama ispitivanja iz članka 50. stavka 5. OZ-a, žalbeni sud ocjenjuje da donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi, kao ni u postupanju suda koje je prethodilo njegovu donošenju, nisu ostvareni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu spomenute zakonske odredbe.
Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odredio ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice na temelju i sukladno ovršnoj ispravi – pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-2511/10 od 22. listopada 2010., koje predstavlja ovršnu ispravu podobnu za ovrhu u smislu odredaba članka 21. točka 1., članka 23. stavak 1. i članka 26. stavka 1. OZ-a. Navedena presuda postala je pravomoćna i ovršna 26. siječnja 2011.
Izreka pobijanog rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini sadrži sve opće i posebne podatke potrebne za provedbu ovrhe sukladno odredbi članka 37. stavak 1. i članka 150. stavak 1. OZ-a.
Ovršenik u svojoj žalbi navodi da za odlučivanje u konkretnom slučaju ne postoji mjesna nadležnost suda u Republici Hrvatskoj s obzirom da ovršenik nema prijavljeno prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj, da mu presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-2511/10 od 22. listopada 2010. nikada nije dostavljena pa da nije mogla postati pravomoćna ni ovršna, prigovara aktivnoj legitimaciji ovrhovoditeljice te ističe da je rješenjem o ovrsi pogrešno određen tijek zateznih kamata na parnični trošak iz ovršne isprave.
Žalbenim navodima ovršenika o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, Uredbom (EU) broj 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba EU broj 1215/2012), između ostalog, uređena je nadležnost sudova (poglavlje II/članka5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. ovog poglavlja (članka 7. – članka 9.). Navedeni dio Uredbe (EU) broj 1215/2012 odnosi se na ovaj postupak s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju sudske odluke (ovršne isprave - presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-2511/10 od 22. listopada 2010.) koje je povezano s ugovornim odnosom.
Nadalje, a u odnosu na žalbene navoda ovršenika da mu predmetna ovršna isprava nikada nije dostavljena i da nije nikada mogla steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, za odgovoriti je da je navedena ovršna isprava opskrbljena potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti i sadrži sve potrebne podatke te je kao takva podobna za postupak provedbe ovrhe. Isto tako, odredbom članka 27. stavka 2. OZ-a propisano je ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će na prijedlog ovrhovoditelja u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke do naplate. Stoga su neosnovani žalbeni navodi ovršenika o pogrešno određenom tijeku zateznih kamata na parnični trošak iz ovršne isprave.
Žalbene navode ovršenika kojima ističe da ovrhovoditeljica nije ovlaštena na temelju predmetne ovršne isprave tražiti ovrhu protiv njega a koji navodi sadržajno predstavljaju žalbene razloge iz članka 46. stavka 1. točka 7. OZ-a, ovaj sud nije ispitivao obzirom da o njima, sukladno odredbama članka 48. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.
Odluka o trošku je donesena zakonito jer je u skladu s odredbom članka 14. OZ-a i jer je ovršni trošak pravilno obračunat.
Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo je riješiti kao u izreci.
Split, 2. svibnja 2019.
