Broj: Gž Ovr-253/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u ovršnom predmetu predlagateljice osiguranja R. H., M. f., zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, OIB: …, protiv protivnika osiguranja B. T. iz O., OIB: …, radi zasnivanja založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-2074/18 od 4. siječnja 2019., dana 27. svibnja 2019.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protivnika osiguranja B. T. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-2074/18 od 4. siječnja 2019.
Obrazloženje
Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Temeljem ovršnog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Zagrebačka županija, Ispostava Dugo Selo, poslovni broj: Klasa: UP/I-415-02/18-01/01, Urbroj: 513-07-22-06-18-2 od 20. rujna 2018., a koje rješenje je postalo ovršno 29. listopada 2018., kojim protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja iznos od 52.941,17 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena
o d r e đ u j e s e o s i g u r a nj e
uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja i to
k.č.br. 1355/1 oranica K. d. u L. površine 986 čhv upisane u zk.ul. 1914 k.o. D. kao vlasnički dio 1/1.
k.č.br. 1355/4 oranica K. d. u L. površine 247 čhv upisane u zk.ul. 1914 k.o. D. kao vlasnički dio 1/1.
k.č.br. 1358 oranica K. d. u L. površine 780 čhv upisane u zk.ul. 1992 k.o. D. kao vlasnički dio 1/1.
k.č.br. 1359 oranica u L. površine 1102 čhv upisane u zk.ul. 1997 k.o. D. kao vlasnički dio 1/1.
II. Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi će se naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena.
III. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine predlagatelja osiguranja nalaže se zk odjelu ovog suda.
IV. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti i tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.
V. Nalaže se protivniku osiguranja nadoknaditi predlagatelju osiguranja trošak ovog postupka osiguranja u iznosu od 1.000,00 kuna sa zakonskom zateznom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana."
Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio protivnik osiguranja, ne navodeći razloge podnošenja žalbe.
U žalbi navodi da njegovo dugovanje ne iznosi prema poreznoj upravi 52.941,00 kn, već da u ovom trenutku iznosi 37.198,96 kn te da je jedan dio potraživanja prema osiguranjima u zastari. Smatra da rješenje ne odgovara stvarnoj veličini duga te da nije valjano.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Odlučujući o prijedlogu predlagateljice osiguranja, prvostupanjski sud je na temelju ovršne isprave–rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagrebačka županija, Ispostava Dugo Selo, Klasa: UP/I-415-02/18-01/01, Ur. broj: 513-07-22-06-18-2 od 20. rujna 2018. radi osiguranja tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 52.941,17 kn, odredio osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja navedenoj u izreci rješenja. Istim rješenjem određeno je da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršnost novčane tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena.
Za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja nisu pravno odlučni žalbeni navodi protivnika osiguranja kojima prigovara da njegovo dugovanje ne iznosi prema Poreznoj upravi 52.941,00 kn, već da njegovo dugovanje u ovom trenutku iznosi 37.198,96 kn, jer se radi o paušalnim i ni sa čim dokazanim navodima. Također, ni prigovor da je zastarjela tražbina radi koje je predlagateljica osiguranja pokrenula ovaj postupak.
Naime, taj prigovor predstavlja razloge za pobijanje materijalnopravne zakonitosti ovršne isprave-upravnog rješenja, međutim takvi prigovori se ne mogu s uspjehom isticati u postupku osiguranja, pa stoga niti ne predstavljaju okolnosti koje bi dovele u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
Prema odredbi čl. 296. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17, dalje OZ), na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.
Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je određivanjem predloženog osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 295. do 298. OZ).
S obzirom da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 148/11.–pročišćeni tekst i 25/13, dalje ZPP), na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu protivnika osiguranja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
Zadar, 27. svibnja 2019.
