Broj: Gž Ovr-334/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. M. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. S., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika M. T. iz Z., OIB: …, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja o ovrsi i rješenja od 2. rujna 2016. Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr-1268/16, dana 31. svibnja 2019.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje rješenje o ovrsi i rješenje od 2. rujna 2016. Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr-1268/16, s time da će o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona odlučiti sud prvog stupnja u smislu čl. 52. istog Zakona, te se ujedno odbija i zahtjev ovrhovoditelja I. M. za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
a) Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću od 21. srpnja 2006. poslovni broj P-204/04, potvrđene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 24. rujna 2008. poslovni broj Gž-4406/06, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 7.158,08 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, te troškova ovrhe od 3.125,00 kuna, određena je ovrha na nekretnini ovršenika k.č.br. 5421 k.o. Z., zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovršenik ističući prigovor mjesne nenadležnosti i zastare.
Na žalbu nije dogovoreno.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući rješenje o ovrsi ovaj sud ne nalazi da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. točka 1., 3. i 5. te okolnosti iz točke 6. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ), a nisu počinjene ni bitne povrede procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na što sve ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a i čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
Što se tiče prigovora mjesne nenadležnosti, tj. žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a, kazati je da je točno kako se u žalbi navodi da je u smislu čl. 79. OZ-a za određivanje i provedbu ovrhe nadležan sud na kojem se nalazi nekretnina koja je predmet ovrhe.
U konkretnom slučaju nekretnina je položena u k.o. Z. pa je stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu sukladno čl. 2. st.1. točka XII. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine“ broj 67/18) pri kojem sudu su Stalne službe u Sesvetama i Zaprešiću tek ustrojstvene jedinice pa je rješenje o ovrsi donio nadležan općinski sud tako da nije povrijeđena citirana procesna odredba OZ-a.
Slijedom toga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje o ovrsi temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, s time da će o žalbenom razlogu zastare iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a odlučiti sud prvog stupnja, u smislu čl. 52. OZ-a, dok je odluka o trošku izostala jer nije popisan trošak sastava žalbe.
b) Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem djelomično odbacio ovršni prijedlog ovrhovoditelja u dijelu koji se odnosi na zahtjev ovrhovoditelja za donošenjem rješenja o ovrsi na mirovini ovršenika, s obrazloženjem da je odredbom čl. 197. st. 1. OZ-a propisano da se rješenjem o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti rješenja, odredbom čl. 203. OZ-a propisano je da se posebna pravila o ovrsi na tražbini za isplatu plaće primjenjuju na određeni način i na ovrhu na tražbinama za isplatu drugih stalnih novčanih primanja ovršenika, u konkretnom slučaju, stalna novčana primanja uključuju mirovinu, a kako ovrhovoditelj u svome prijedlogu nije naveo niti je dokazao da poslodavac ne isplaćuje mirovinu na račun kod banke, valjalo je prijedlog ovrhovoditelja djelomično odbaciti kao nedopušten i odlučiti kao u izrijeci.
Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11.u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st.1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Isto tako, pobijano rješenje nije ni rezultat pogrešne primjene materijalnog (ovršnog) prava, jer da bi sudska ovrha na mirovini bila osnovana ovrhovoditelj je morao dokazati da izvansudska ovrha nije moguća jer da se mirovina putem HZMIO ne isplaćuje na račun kod banke tako da se priloži obavijest Fine o vraćanju osnove za plaćanje s napomenom da ovršenik nema akivnih računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima.
Kako to ovrhovoditelj nije učinio to je sud prvog stupnja pravilno primjenio materijalno pravo iz odredbe čl. 197. st. 1. u svezi čl. 203. OZ-a, s time da je trebao odlučiti meritornom odlukom o odbijanju prijedloga za ovrhu, no kako je odbačaj povoljniji za žalitelja nema mogućnosti povodom žalbe preinačiti pobijano rješenje (čl. 374. ZPP-a).
Slijedom navedenog obrazloženja valjalo je temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Odluka o trošku za ovrhovoditelja temelji se na supsidijarnoj primjeni odredbe čl.166. st. 1. ZPP-a.
U Zadru, 31. svibnja 2019.
