Broj: Gž Ovr-351/2019

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ustanove N. p. M., M., OIB: ..., kojeg zastupa direktor I. S. iz M., G., a ovog punomoćnik I. O., odvjetnik iz Odvjetničkog društva O. i partneri d.o.o. D., protiv ovršenika 1. T. P. iz M., OIB: ..., i 2. M. P. iz M., . OIB: .., koje zastupa punomoćnica D. K. Ž., odvjetnica iz Odvjetničkog društva K. & partneri iz Z., radi ovrhe na novčanoj tražbini, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-88/2019, od 6. ožujka 2019., dana 11. lipnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Uvaženjem žalbe ovršenika ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-88/2019, od 6. ožujka 2019., te se predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi suda prvostupanjski sud je odredio ovrhu, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-79/02, od 16. lipnja 2006., na novčanoj tražbini ovršenika, po svim njihovim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, i to pljenidbom iznosa za koji je određena ovrha i prijenosom na račun ovrhovoditelja.

Protiv tog rješenja o ovrsi žale se ovršenici, ističući prigovor zastare ovrhovoditeljevog potraživanja sukladno članku 50. stavku 1. točki 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u nastavku teksta OZ). U žalbi u bitnom navode da je od pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-79/02, od 16. lipnja 2006., koje je postalo pravomoćno 26. veljače 2009. pa do podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu protekao zastarni rok od deset godina iz članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u nastavku teksta ZOO). Predlažu žalbu uvažiti i pobijano rješenje ukinuti i obustaviti ovrhu. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 543,75 kuna.

Žalba je osnovana, ali iz drugih razloga.

Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pritom i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud nalazi da je navedeno rješenje o ovrsi zahvaćeno bitnom postupovnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a.

Prema članku 39. stavku 1. OZ-a, prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave mora biti razumljiv i sadržavati oznaku suda ili javnog bilježnika, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave, ovršni zahtjev i potpis podnositelja.

Odredbom članka 41. stavka 1. OZ-a je propisano da u rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave moraju biti naznačeni ovršna isprava, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

Prema odredbi članka 39. stavka 2. OZ-a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora, uz podatke iz stavka 1. toga članka, prije ovršnog zahtjeva sadržavati nalog ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (platni nalog).

Odredbom članka 41. stavka 2. OZ-a je propisano da će rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud (javni bilježnik) naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (platni nalog), odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno sa odmjerenim i predvidivim troškovima, odmjeriti nastale troškove, te naznačiti predvidive troškove, s tim da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osim navedenog obveznog sadržaja, mora sadržavati i upozorenja iz stavka 3. toga članka, i to upozorenje o nužnosti obrazloženja prigovora protiv rješenja o ovrsi i posljedicama podnošenja neobrazloženog prigovora, upozorenje da u slučaju namirenja tražbine u zadanom roku nije dužan namiriti predvidive troškove, te upozorenje da je u slučaju provedbe ovrhe na novčanoj tražbini po računu, a uplaćuju li mu se primanja i naknade iz članka 172. OZ-a ili iznosi izuzeti od ovrhe iz članka 173. OZ-a, dužan o tome izvijestiti Agenciju.

U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-79/02, od 16. lipnja 2006., kojim je u točki II. izreke naloženo tuženicima, ovdje ovršenicima, da plate tužitelju, ovdje ovrhovoditelju, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.914,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a navedeni prijedlog za ovrhu, osim ovršnog zahtjeva iz članka 39. stavka 1. OZ-a, sadrži i zahtjev iz članka 39. stavka 2. OZ-a, odnosno nalog ovršenicima da u roku od 8 dana namire tražbinu ovrhovoditelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka (platni nalog).

Sud prvog stupnja je usvojio takav prijedlog ovrhovoditelja, te je pobijano rješenje o ovrsi suprotno odredbi članka 41. stavka 1. OZ-a o sadržaju rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, jer platni nalog može biti samo dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ali ne i dio rješenja na temelju ovršne isprave. 

Ovrhovoditelj već ima ovršnu ispravu – kondemnatornu sudsku odluku na temelju koje može zahtijevati određivanje ovrhe, pa ne može ponovno tražiti donošenje ovršne isprave (platnog naloga) za istu tu tražbinu, već samo zahtijevati prisilno ostvarenje tražbine na temelju već postojeće ovršne isprave. Naime, ako bi dio rješenja o ovrsi kojim je ovršenicima naloženo ispunjenje tražbine postao pravomoćan, taj dio rješenja o ovrsi bi stekao svojstvo ovršne isprave, na temelju kojeg bi se mogla ponovno tražiti ovrha (članak 58. stavak 5. OZ-a), i to za tražbinu o kojoj je već pravomoćno odlučeno.

Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i sukladno odredbi članka 380. točki 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U nastavku postupka, a s obzirom da odredbe OZ-a više ne propisuju pravila glede postupanja sa neurednim i nepotpunim prijedlogom, prvostupanjski sud će supsidijarnom primjenom odredbi članka 109. ZPP-a vratiti ovrhovoditelju prijedlog za ovrhu na ispravak i dopunu, te zavisno od daljnje dispozicije ovrhovoditelja, donijeti novu, na zakonu osnovanu sudsku odluku.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci (zajedno sa troškovima cijelog postupka) temeljem članka 166. stavka 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

Rijeka, 11. lipnja 2019.