Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1912/2018-2 Županijski sud u Rijeci
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1912/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. t. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. E., odvjetniku iz Z., protiv tuženice D. B. iz O., OIB:.., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, posl. br. Povrv-644/2017-22 od 27. rujna 2018., 22. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. br. Povrv-644/2017-22 od 27. rujna 2018. u točci I. izreke.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda, u toč. I. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj Ovrv-1472/17 od 10. travnja 2017., kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 500,00 kn te troškove ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kn i predvidive troškove postupka u iznosu od 518,75 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška.

Protiv točke I. izreke navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u svezi sa čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda kako  tužitelj nije mogao pružiti tuženici uslugu interneta pa da je došlo do demontaže opreme, jer da je isto u suprotnosti sa priležećom dokumentacijom i materijalnim pravom, s obzirom da tuženica nije podnijela prigovor na uslugu tužitelja niti na utuženi račun. Ističe da utuženi račun ima opis svake pojedine stavke pa da su razlozi pobijane presude u suprotnosti sa sadržajem isprava koje prileže spisu čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Također, da je prvostupanjski sud visinu zahtjeva mogao utvrditi na temelju računa. Konačno osporava odluku o ukidanju platnog naloga u odnosu na ovršni trošak, te odluku o parničnim troškovima.

Tuženica u odgovoru na žalbu predlaže odbijanje žalbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da je izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.  Naime, utvrđene činjenice nisu u suprotnosti sa priloženim materijalnim dokazima- računom, kako to u žalbi tvrdi tužitelj, budući da činjenica da tužitelj tereti tuženicu utuženim računom za spornu naknadu, sama za sebe ne upućuje na zaključak o postojanju dugovanja tuženice, već je tužitelj, u situaciji kada je tuženica osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, bio dužan dokazati osnovu i visinu svoje tražbine, pri čemu okolnost da tuženica nije podnijela pisani prigovor na račun nije od odlučnog značaja.

Također, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2.  u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna druga procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a.

              Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za odustanak od instalacije priključka.

              Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da su stranke 13. lipnja 2016. sklopile ugovor  kojim je tuženica zasnovala pretplatnički odnos s tužiteljem za korištenje usluge interneta i televizije, uz ugovornu obvezu od 24 mjeseca i mjesečnu naknadu u iznosu od 321,91 kn.

Nadalje, na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je izvršena montaža opreme na ugovorenoj adresi te da je korisnik zatražio demontažu opreme zbog nepostojanja fiksne linije i posljedično tome nemogućnosti pružanja usluge interneta.

Imajući u vidu utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 6. st. 1. toč.e. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total tv (dalje: Opći uvjeti), a imajući u vidu da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora znao ili mogao znati ima li mogućnost pružanja usluge interneta tuženici, zauzima stav da tužitelj nije trebao prihvatiti zahtjev tuženice za sklapanje pretplatničkog ugovora ili je ugovor trebao raskinuti sukladno odredbi čl. 24. st. 1. toč.f. Općih uvjeta, pa kako to nije učinio, već je izdao utuženi račun, time da je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), s obzirom da se ne radi o neosnovanom odustanku od instalacije, već odustanku zbog nemogućnosti ispunjenja obveze tužitelja. Stoga prvostupanjski sud zauzima stav o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pa pozivom na odredbu čl. 451.st. 3. ZPP-a ukida platni nalog.

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 151. i 155. ZPP-a.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

Naime, pri utvrđenju da je do demontaže opreme koja je neophodna za korištenje ugovorene usluge interneta došlo uslijed tehničke nemogućnosti pružanja takve usluge tuženici od strane tužitelja, o kojoj nemogućnosti je tužitelj znao ili mogao znati u vrijeme sklapanja odnosno nakon sklopljenog ugovora, a ne zbog jednostranog raskida ugovora od strane tuženice iz odredbe čl. 25. Općih uvjeta, pravilan  je stav prvostupanjskog suda da tuženica nije u obvezi podmiriti spornu naknadu za odustanak od instalacije priključka.

Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

Iz navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točci I. izreke, kao u izreci ove presude.

Prvostupanjska presuda u točci II. i III. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

 

U Rijeci 22. srpnja 2019.