NN 66/2019 (10.7.2019.), Pravilnik o utvrđivanju nastanka osiguranog slučaja u sustavu zaštite ulagatelja na tržištu kapitala
HRVATSKA AGENCIJA ZA NADZOR FINANCIJSKIH USLUGA
Na temelju članka 257. stavka 3., članka 265. stavka 4. i članka 275. stavka 3. Zakona o tržištu kapitala (»Narodne novine« broj 65/18), Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga je, na sjednici Upravnog vijeća održanoj 28. lipnja 2019., donijela
PRAVILNIK O UTVRĐIVANJU NASTANKA OSIGURANOG SLUČAJA U SUSTAVU ZAŠTITE ULAGATELJA NA TRŽIŠTU KAPITALA
Članak 1.
Opća odredba
Ovim Pravilnikom propisuju se:
– kriteriji za utvrđivanje nastanka osiguranog slučaja kada je kod Člana Fonda nastupila nemogućnost ispunjavanja obveza prema klijentima,
– rokovi i način dostave Hanfi i Operateru Fonda podataka koji se odnose na zaštićene tražbine klijenata, i
– način utvrđivanja vrijednosti financijskih instrumenata koje je Član Fonda dužan vratiti klijentu.
Članak 2.
Pojmovi
Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:
1. Zakon je Zakon o tržištu kapitala (»Narodne novine« broj 65/18).
2. Hanfa je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga čije su nadležnosti i djelokrug propisani Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (»Narodne novine« broj 140/05 i 12/12) i Zakonom.
3. Fond je Fond za zaštitu ulagatelja, čije je formiranje i upravljanje propisano odredbama članaka 254. do 283. Zakona.
4. Član Fonda je član Fonda kako je definiran člankom 255. Zakona.
5. Operater Fonda je pravna osoba koja je od Hanfe dobila odobrenje za formiranje i upravljanje Fondom, ili Hanfa ako ona formira i upravlja Fondom.
6. Aktivni klijent je klijent Člana Fonda za čiji račun je u proteklom tromjesečju Član Fonda izvršio barem jednu transakciju s jednim ili više financijskih instrumenata, pri čemu se tromjesečja računaju kalendarski s početkom koji odgovara početku kalendarske godine.
7. Aktivno tržište za vlasničke vrijednosne papire je tržište na kojem se navedenim instrumentima trgovalo najmanje 20 trgovinskih dana u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo danu nastanka osiguranog slučaja, a za dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca je tržište na kojem se navedenim instrumentima trgovalo najmanje 15 trgovinskih dana u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo danu nastanka osiguranog slučaja.
Članak 3.
Osigurani slučaj
Osigurani slučaj nastaje:
1. kada je nad Članom Fonda otvoren stečajni postupak, ili
2. kada Hanfa utvrdi da je kod Člana Fonda nastupila nemogućnost ispunjavanja obveza prema klijentima na način da ne može izvršiti novčanu obvezu i/ili vratiti financijske instrumente koje je držao za račun klijenta, administrirao ili s njima upravljao, a nije izgledno da će se te okolnosti u dogledno vrijeme bitno promijeniti.
Članak 4.
Kriteriji za utvrđenje Hanfe o nastanku osiguranog slučaja
Nastanak osiguranog slučaja iz članka 3. točka 2. ovoga Pravilnika, Hanfa će utvrditi uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
– rezultate provedenog nadzora nad Članom Fonda,
– kašnjenje s izvršavanjem obveza Člana Fonda,
– financijski položaj Člana Fonda,
– profil rizičnosti Člana Fonda,
– analizu zaprimljenih predstavki i prijava nepravilnosti tzv. zviždača vezanih uz poslovanje Člana Fonda,
– značajne promjene u poslovanju Člana Fonda i/ili kod odgovornih i povezanih osoba Člana Fonda,
– druge okolnosti koje mogu utjecati na sposobnost Člana Fonda da uredno ispunjava svoje obveze prema klijentima.
Članak 5.
Rokovi i način dostave Hanfi i Operateru Fonda podataka o zaštićenim tražbinama
(1) Član Fonda je dužan, osim podataka koje vodi temeljem posebnog pravilnika kojim su propisani organizacijski zahtjevi i pravila poslovnog ponašanja za obavljanje investicijskih usluga i aktivnosti, voditi i sljedeće evidencije:
– evidenciju klijenata čije su tražbine osigurane sustavom zaštite ulagatelja,
– evidenciju iznosa zaštićenih tražbina za svakog pojedinog klijenta,
– evidenciju Aktivnih klijenata.
(2) Član Fonda je dužan osigurati da osoba imenovana za pitanja zaštite imovine klijenata najmanje jednom godišnje izradi anonimiziranu analizu evidencija iz stavka 1. ovoga članka, te istu dostavi Hanfi i Operateru Fonda u pisanom obliku, neposredno ili poštom, najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.
Članak 6.
Način utvrđivanja vrijednosti financijskih instrumenata pri utvrđivanju iznosa zaštićenih tražbina
(1) Vrijednost financijskih instrumenata koje je Član Fonda dužan vratiti klijentu utvrđuje se, kada je to moguće, prema njihovoj tržišnoj vrijednosti na dan otvaranja stečajnog postupka ili na dan objave rješenja Hanfe iz članka 266. Zakona.
(2) Kada se financijskim instrumentom nije trgovalo na aktivnom tržištu, smatrat će se da vrijednost financijskog instrumenta nije moguće utvrditi na način propisan stavkom 1. ovoga članka, te će se fer vrijednost istoga utvrditi koristeći tehnike procjene, kojima je cilj procijeniti cijenu po kojoj bi financijski instrument bio prodan odnosno prenesen u urednoj transakciji među tržišnim sudionicima na dan iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Tehnike procjene iz stavka 2. ovoga članka uključuju najmanje:
– kriterije za izbor pojedine metode procjene, a ako se koristi više metoda – način dodjeljivanja pondera za pojedinu metodu i razloge neuključivanja pojedine metode u izračun fer vrijednosti,
– pretpostavke koje će se uzeti u obzir prilikom primjene pojedine metode procjene i obrazloženje za njihovo korištenje, kao što su:
• kod metode usporedivih poduzeća (peer group): kriteriji za odabir usporedivih poduzeća, referentan broj usporedivih poduzeća potrebnih za korištenje metode,
• kod metode diskontiranih novčanih tokova (DCF): način izračuna diskontne stope, izvore inputa koji se koriste prilikom izračuna diskontne stope, način projiciranja budućih novčanih tokova izdavatelja i sl.
– opis ulaznih podataka te njihove izvore koji će se uzeti u obzir prilikom primjene pojedine metode procjene.
(4) Metode primjenom kojih je određena fer vrijednost financijskog instrumenta iz stavka 2. ovoga članka moraju biti temeljene na međunarodno priznatim standardima za procjenu vrijednosti i uobičajeno se koristiti između sudionika tržišta u određivanju vrijednosti financijskih instrumenata.
(5) Iznimno od stavka 2. ovoga članka prenosivi vrijednosni papiri kojima se ne trguje na aktivnom tržištu, a koje je izdala ili za njih jamči Republika Hrvatska, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Hrvatska narodna banka, druga država članica, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili središnja banka druge države članice, Europska središnja banka, Europska unija ili Europska investicijska banka, treća država ili, u slučaju federalne države, jedna od članica koje čine federaciju, ili javno međunarodno tijelo kojemu pripada jedna ili više država članica, vrednuju se primjenom cijene objavljene na službenom financijsko-informacijskom servisu, za dan za koji se vrednuje imovina i obveze, dobivene algoritmima koji izračunavaju (generiraju) cijenu dosljedno koristeći tržišne podatke o samom instrumentu, varijablama koje utječu na cijenu instrumenta (npr. kamata) te ostalim sličnim podacima.
Članak 7.
Stupanje na snagu
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/19-01/01
Urbroj: 326-01-70-72-19-11
Zagreb, 28. lipnja 2019.
Predsjednik Upravnog vijeća
dr. sc. Ante Žigman, v. r.