NN 28/2019 (22.3.2019.), Pravilnik o vrstama alternativnih investicijskih fondova

Baza je ažurirana 17.04.2024.

zaključno sa NN 43/24

NN 28/2019 (22.3.2019.)

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga

Na temelju odredbe članka 6. stavka 6., članka 15. stavka 4. i članka 218. stavka 8. Zakona o alternativnim investicijskim fondovima (»Narodne novine« broj 21/18, dalje: Zakon), Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: Hanfa) na sjednici Upravnog vijeća održanoj 14. ožujka 2019. godine donijela je

PRAVILNIK O VRSTAMA ALTERNATIVNIH INVESTICIJSKIH FONDOVA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju:

1. vrste i obilježja alternativnih investicijskih fondova koje se mogu osnovati u Republici Hrvatskoj, uvjeti njihovog poslovanja, klase imovine u koje mogu ulagati, ograničenja ulaganja

2. uvjeti pod kojima je pojedine vrste alternativnih investicijskih fondova dopušteno nuditi malim ulagateljima

3. kriteriji za procjenu ispunjavanja uvjeta za kvalificirane ulagatelje i

4. posebna pravila koja se odnose na krovne fondove i njihove podfondove.

Značenje pojedinih pojmova

Članak 2.

Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku imaju istovjetno značenje kao i pojmovi upotrijebljeni u Zakonu.

Članak 3.

(1) U Republici Hrvatskoj mogu se osnovati:

1. AIF-ovi s javnom ponudom,

2. AIF-ovi s privatnom ponudom.

(2) AIF-ovi iz stavka 1. ovog članka mogu se osnovati kao otvoreni ili zatvoreni AIF-ovi. Otvorenim AIF-om i zatvorenim AIF-om bez pravne osobnosti može upravljati samo vanjski upravitelj, dok zatvorenim AIF-om s pravnom osobnošću može upravljati vanjski ili unutarnji upravitelj.

Ulagatelji u AIF

Članak 4.

(1) Udjeli AIF-a s javnom ponudom mogu se nuditi malim ulagateljima i ulagateljima koji se u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala smatraju profesionalnim ulagateljima ili se na vlastiti zahtjev mogu tretirati kao profesionalni ulagatelji.

(2) Udjeli AIF-a s privatnom ponudom mogu se nuditi ulagateljima koji se u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala smatraju profesionalnim ulagateljima ili se na vlastiti zahtjev mogu tretirati kao profesionalni ulagatelji, te kvalificiranim ulagateljima.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, udjeli AIF-a rizičnog kapitala mogu se nuditi ulagateljima koji se u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala smatraju profesionalnim ulagateljima ili se na vlastiti zahtjev mogu tretirati kao profesionalni ulagatelji, te kvalificiranim ulagateljima u AIF rizičnog kapitala.

Kvalificirani ulagatelj

Članak 5.

(1) Kada je riječ o ulaganju u podfondove krovnog fonda, u smislu udovoljavanja uvjetu iz članka 4. točke 11. a) Zakona, o obvezi jednokratne uplate minimalno 400.000,00 kuna ili ekvivalentne vrijednosti u drugoj valuti, svaki podfond se smatra kao poseban AIF.

(2) Kvalificiranim ulagateljima smatraju se i relevantne osobe u odnosu na UAIF, ako su one ulagatelji u AIF kojim taj UAIF upravlja, te se na njih ne primjenjuju uvjeti propisani člankom 4. točkom 11. Zakona i odredba stavka 1. ovoga članka.

Procjena primjerenosti ispunjavanja uvjeta za kvalificirane ulagatelje

Članak 6.

(1) U svrhu procjene iz članka 4. točke 11 c) Zakona, UAIF je dužan napraviti procjenu primjerenosti koja obuhvaća sljedeće kriterije:

– usklađenost ciljeva i strategije ulaganja AIF-a i ulagačkih ciljeva ulagatelja,

– sposobnost podnošenja rizika koji proizlaze iz ulaganja u udjele AIF-a,

– znanje i iskustvo ulagatelja potrebno za razumijevanje rizika povezanih s ulaganjem u udjele AIF-a.

(2) U svrhu procjene iz stavka 1. ovoga članka, UAIF je dužan prikupiti podatke o ulagačkim ciljevima ulagatelja, njegovoj financijskoj situaciji te znanju i iskustvu na području ulaganja.

(3) Prikupljeni podaci o ulagačkim ciljevima ulagatelja moraju obuhvatiti podatke o planiranom trajanju ulaganja, spremnosti na preuzimanje rizika, profilu rizičnosti za ulagatelja i svrsi ulaganja.

(4) Prikupljeni podaci o financijskoj situaciji ulagatelja moraju obuhvatiti podatke o izvoru i visini redovitog prihoda ulagatelja i njegovoj imovini, uključujući podatke o likvidnim sredstvima, ulaganjima, nekretninama i redovitim financijskim obvezama.

(5) Prikupljeni podaci o znanju i iskustvu ulagatelja koji su potrebni za razumijevanje rizika povezanih s ulaganjem u udjele AIF-a moraju obuhvaćati sljedeće:

– vrste imovine, usluga i transakcija s kojima je ulagatelj upoznat,

– prirodu, volumen i učestalost transakcija ulagatelja s financijskim instrumentima te drugim oblicima imovine u koje je AIF-u dopušteno ulagati i razdoblje u kojem su one izvršene,

– zvanje i zanimanje ulagatelja.

(6) UAIF je dužan ulagatelju na jasan, nedvosmislen i razumljiv način dati podatke o bitnim karakteristikama AIF-a te vrstama i značaju svih rizika povezanih s ulaganjem u konkretan AIF, te od ulagatelja dobiti posebnu potpisanu potvrdu o njihovom razumijevanju i prihvaćanju.

(7) Koristeći podatke prikupljene na temelju stavaka 2. – 5. ovoga članka UAIF je dužan procijeniti je li ulaganje u udjele pojedinog AIF-a primjereno za ulagatelja te sastaviti izvještaj o primjerenosti koji je dužan dostaviti ulagatelju.

(8) Ne prikupi li UAIF podatke iz stavaka 2. – 5. ovoga članka potrebne za procjenu primjerenosti iz stavka 1. ovoga članka i potvrdu iz stavka 6. ovoga članka, ili na temelju izvršene procjene primjerenosti ocijeni da ulaganje u udjele pojedinog AIF-a za ulagatelja nije primjereno, ne smije sklopiti ugovor o ulaganju, o čemu će posebno upozoriti ulagatelja.

(9) Upozorenje iz stavka 8. ovoga članka UAIF može dati u standardiziranom obliku.

(10) UAIF ne smije poticati ulagatelja na uskraćivanje podataka potrebnih za procjenu primjerenosti.

(11) UAIF može podatke dobivene od ulagatelja smatrati vjerodostojnima, osim kada mu je poznato ili bi mu trebalo biti poznato da su podaci očito zastarjeli, netočni ili nepotpuni.

(12) UAIF je dužan ustrojiti i primjenjivati primjerene postupke i procedure koji osiguravaju točnost, potpunost, ažurnost i dokumentiranje prikupljenih podataka o ulagatelju.

Kvalificirani ulagatelj u AIF rizičnog kapitala

Članak 7.

(1) Kada je riječ o ulaganju u podfondove krovnog fonda, u smislu udovoljavanja uvjetu iz članka 4. točke 58. a) Zakona, o obvezi uplate ukupno minimalno 2.000.000,00 kuna ili ekvivalentne vrijednosti u drugoj valuti, svaki podfond se smatra kao poseban AIF.

(2) Kvalificiranim ulagateljima u AIF rizičnog kapitala smatraju se i relevantne osobe u odnosu na UAIF, ako su one ulagatelji u AIF kojim taj UAIF upravlja, te se na njih ne primjenjuju uvjeti propisani člankom 4. točkom 58. Zakona i odredbe stavka 1. ovog članka.

(3) Na procjenu primjerenosti ispunjavanja uvjeta za kvalificirane ulagatelje u AIF rizičnog kapitala iz članka 4. točke 58. c) Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 6. ovoga Pravilnika.

II. AIF S JAVNOM PONUDOM

Otvoreni AIF s javnom ponudom

Članak 8.

(1) Kada se udjeli otvorenog AIF-a nude javnom ponudom, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona koji uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i propisa donesenih na temelju tog zakona, a vezano uz izradu i objavu prospekta i pravila, dostavljanje prospekta i pravila ulagatelju, nuđenje udjela i oglašavanje, te izradu, objavu i dostavu svih informacija, izvještaja i podataka, koji se trebaju učiniti dostupnima ulagateljima.

(2) UAIF koji upravlja otvorenim AIF-om s javnom ponudom dužan je osigurati da se netovrijednost imovine po udjelu izračunava i objavljuje za svaki dan vrednovanja u kojem je obavljeno izdavanje ili otkup udjela, a najmanje jednom mjesečno.

(3) UAIF koji upravlja otvorenim AIF-om s javnom ponudom dužan je omogućiti izdavanje i otkup udjela najmanje jednom mjesečno.

(4) UAIF koji upravlja otvorenim AIF-om s javnom ponudom dužan je ulagatelju isplatiti iznos od otkupa udjela najkasnije u roku od 7 radnih dana od dana primitka valjanog zahtjeva za otkup.

(5) Kada se udjeli otvorenog AIF-a nude javnom ponudom, UAIF je dužan izraditi ključne podatke za ulagatelje na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona koji uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom.

Zatvoreni AIF s javnom ponudom

Članak 9.

(1) Javnom ponudom mogu se nuditi udjeli:

– zatvorenog AIF-a bez pravne osobnosti i

– zatvorenog AIF-a s pravnom osobnošću koji je osnovan u obliku dioničkog društva.

(2) Kada se javnom ponudom nude udjeli zatvorenog AIF-a s pravnom osobnošću koji je osnovan u obliku dioničkog društva, prospektom i pravilima AIF-a predviđena obveza uvrštenja dionica tog zatvorenog AIF-a s javnom ponudom na uređeno tržište, u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala u Republici Hrvatskoj i/ili državi članici ili drugo uređeno tržište u Republici Hrvatskoj i/ili državi članici koje redovito posluje, priznato je i otvoreno za javnost te zadovoljava uvjete za uređeno tržište iz zakona koji uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i propisa donesenih na temelju tog zakona, u dijelu koji se odnosi na dozvoljena ulaganja.

(3) UAIF je dužan u roku od 30 dana od dana osnivanja zatvorenog AIF-a s javnom ponudom iz stavka 2. ovoga članka poduzeti sve potrebne mjere za uvrštenje dionica AIF-a na uređeno tržište ili drugo uređeno tržište, što obuhvaća podnošenje urednog zahtjeva za uvrštenje u skladu s pravilima uređenog tržišta, odnosno drugog uređenog tržišta.

(4) U prospektu i pravilima zatvorenog AIF-a s javnom ponudom UAIF je dužan definirati prava i obveze ulagatelja, UAIF-a i AIF-a u slučaju neispunjenja obveza iz stavka 3. ovoga članka.

Dozvoljena ulaganja otvorenog i zatvorenog AIF-a s javnom ponudom

Članak 10.

(1) UAIF koji upravlja AIF-om s javnom ponudom mora, uzimajući u obzir investicijsku strategiju i ciljeve AIF-a navedene u prospektu ili pravilima, osigurati odgovarajući stupanj diverzifikacije rizika ulaganja.

(2) Imovina AIF-a s javnom ponudom isključivo se može sastojati od:

1. prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca:

a) koji su uvršteni ili se njima trguje na uređenom tržištu u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala u Republici Hrvatskoj i/ili državi članici,

b) kojima se trguje na drugom uređenom tržištu u Republici Hrvatskoj i/ili državi članici, koje redovito posluje, priznato je i otvoreno za javnost,

c) koji su uvršteni u službenu kotaciju burze u trećoj državi ili kojima se trguje na drugom uređenom tržištu u trećoj državi koje redovito posluje, priznato je i otvoreno za javnost, pod uvjetom da je takvo ulaganje predviđeno prospektom AIF-a s javnom ponudom,

2. ostalih financijskih instrumenata koji su zakonom koji uređuje otvorene investicijske fondove s javnom ponudom i podzakonskim propisima donesenim na temelju tog zakona, a koji se odnose na dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja UCITS fondova, određeni kao prenosivi vrijednosni papiri,

3. nedavno izdanih prenosivih vrijednosnih papira, pod sljedećim uvjetima:

a) uvjeti izdanja uključuju obvezu da će izdavatelj podnijeti zahtjev za uvrštenje u službenu kotaciju burze ili na drugo uređeno tržište koje redovito posluje, priznato je i otvoreno za javnost,

b) takvo ulaganje predviđeno je prospektom, i

c) uvrštenje će se izvršiti u roku od jedne godine od dana izdanja. U protivnom će se prenosivi vrijednosni papiri smatrati neuvrštenima,

4. udjela u sljedećim subjektima za zajednička ulaganja:

a) UCITS fondovima koji su odobrenje za rad dobili u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici te udjela drugih otvorenih investicijskih fondova koji zadovoljavaju uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 2. podtočaka a) i b) Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom (»Narodne novine«, broj 44/16) koji su odobrenje za rad dobili u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici ili u trećoj državi, pod sljedećim uvjetima:

– takvi drugi investicijski fondovi dobili su odobrenje za rad od strane Hanfe, odnosno nadležnog tijela države članice ili nadležnog tijela treće države s kojima je osigurana suradnja s Hanfom, a koji podliježu nadzoru za koji Hanfa smatra da je istovjetan onome propisanom Zakonom,

– razina zaštite za imatelje udjela drugih investicijskih fondova istovjetna je s onom koja je propisana za imatelje udjela UCITS fondova, te su, posebice, propisi za odvojenost imovine, zaduživanje, davanje zajmova i prodaju prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca bez pokrića istovjetni zahtjevima propisanima zakonom koji uređuje osnivanje i poslovanje otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom,

– o poslovanju drugih investicijskih fondova izvještava se u polugodišnjim i revidiranim godišnjim izvještajima kako bi se omogućila procjena imovine i obveza, dobiti i poslovanja tijekom izvještajnog razdoblja, i

– prospektom UCITS fonda ili drugog investicijskog fonda čiji se udjeli ili dionice namjeravaju stjecati predviđeno je da ukupno najviše 10% njegove neto imovine može biti uloženo u udjele ili dionice drugog UCITS fonda ili drugih investicijskih fondova,

b) AIF-ovima s javnom ponudom koji su dobili odobrenje za rad odnosno odobrenje za nuđenje malim ulagateljima od strane Hanfe,

c) AIF-ovima s javnom ponudom koji su odobrenje za rad odnosno odobrenje za nuđenje malim ulagateljima dobili od strane nadležnog tijela države članice ili treće države s kojima je osigurana suradnja s Hanfom, a koji podliježu nadzoru za koji Hanfa smatra da je istovjetan onome propisanom Zakonom, te čije su ovlasti vezane za ulaganja i zaduživanje jednake ili više ograničavajuće od dozvoljenih ulaganja i ograničenja ulaganja iz članaka 10. do 16. ovoga Pravilnika, pod sljedećim uvjetima:

– razina zaštite za imatelje udjela takvih AIF-ova minimalno je istovjetna onoj koja je propisana za imatelje udjela AIF-ova iz podtočke b) ove točke, e su, posebice, propisi za odvojenost imovine, zaduživanje i davanje zajmova istovjetni zahtjevima propisanima Zakonom i ovim Pravilnikom,

– o poslovanju takvih AIF-ova izvještava se u polugodišnjim i revidiranim godišnjim izvještajima kako bi se omogućila procjena imovine i obveza, dobiti i poslovanja tijekom izvještajnog razdoblja i

– pravilima ili drugim odgovarajućim dokumentom AIF-a čiji se udjeli namjeravaju stjecati predviđeno je da ukupno najviše 15% njegove neto imovine može biti uloženo u udjele ili dionice drugih subjekata za zajednička ulaganja,

d) drugim subjektima za zajednička ulaganja koji nisu navedeni u podtočkama a) – c) ove točke,

5. depozita kod kreditnih institucija koji su povratni na zahtjev te koji dospijevaju za najviše 12 mjeseci, pod uvjetom da kreditna institucija ima registrirano sjedište u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici ili, ako kreditna institucija ima registrirano sjedište u trećoj državi, pod uvjetom da podliježe nadzoru za koji Hanfa smatra da je istovjetan onome propisanim pravom Europske unije,

6. financijskih izvedenica kojima se trguje na uređenim tržištima iz točke 1. ovoga stavka ili financijskih izvedenica kojima se trguje izvan uređenih tržišta iz točke 1. ovoga stavka (OTC izvedenice) pod sljedećim uvjetima:

a) temeljna imovina izvedenice sastoji se od financijskih instrumenata obuhvaćenih točkama 1. – 8. ovoga stavka, financijskih indeksa, kamatnih stopa, deviznih tečajeva ili valuta, u koje AIF može ulagati u skladu sa svojim investicijskim ciljevima navedenim u prospektu AIF-a,

b) druge ugovorne strane u transakcijama s OTC izvedenicama su institucije koje podliježu bonitetnom nadzoru, te pripadaju kategorijama koje može propisati Hanfa,

c) OTC izvedenice podliježu svakodnevnom pouzdanom i provjerljivom vrednovanju te ih je u svakom trenutku moguće prodati, likvidirati ili zatvoriti prijebojnom transakcijom po njihovoj fer vrijednosti na zahtjev AIF-a,

d) da se u navedene instrumente ulaže isključivo u svrhu zaštite imovine AIF-a ili sa svrhom postizanja ciljeva ulaganja i

e) prospektom AIF-a predviđeno je ulaganje u takve instrumente i prikazan utjecaj takvih instrumenata na rizičnost AIF-a,

7. instrumenata tržišta novca kojima se ne trguje na uređenim tržištima iz točke 1. ovoga stavka, a čije je izdanje ili izdavatelj reguliran u svrhu zaštite ulagatelja i štednih uloga, na način da:

a) izdala ih je ili za njih jamči Republika Hrvatska, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili središnja banka Republike Hrvatske, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili središnja banka druge države članice, Europska središnja banka, Europska unija ili Europska investicijska banka, treća država ili, u slučaju federalne države, jedna od članica koje čine federaciju, ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica,

b) izdalo ih je društvo čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenim tržištima iz točke 1. ovoga stavka,

c) izdao ih je ili za njih jamči subjekt koji podliježe bonitetnom nadzoru nadležnog tijela države članice u skladu s kriterijima definiranim pravom Europske unije ili subjekt koji podliježe ili udovoljava pravilima nadzora koja su prema mišljenju Hanfe barem jednako stroga kao ona propisana pravom Europske unije, ili

d) izdala ih je druga osoba svrstana u kategorije koje može propisati Hanfa, pod uvjetom da ulaganja u takve instrumente podliježu zaštiti ulagatelja jednakoj onoj propisanoj podtočkama a), b) ili c) ove točke, e pod uvjetom da je izdavatelj društvo čiji kapital i rezerve iznose najmanje 80 milijuna kuna i koje sastavlja i objavljuje svoje godišnje financijske izvještaje u skladu s propisima kojima se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja, da je izdavatelj subjekt koji se, unutar grupe društava koja obuhvaća jednu ili nekoliko društava čije su dionice uvrštene na neko od uređenih tržišta, bavi financiranjem e grupe, ili da je izdavatelj subjekt čiji je predmet poslovanja financiranje posebnih subjekata za sekuritizaciju koja koriste bankovne kreditne linije,

8. roba kojima se trguje na robnim burzama,

9. ostalih prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca koji nisu navedeni u točkama 1., 2., 3. i 7. ovoga stavka,

10. nekretnina iz članka 23. stavka 1. točke a) ovoga Pravilnika:

a) koje se nalaze na geografskim područjima naznačenim u prospektu i/ili pravilima AIF-a,

b) za koje je UAIF od strane vanjskog procjenitelja iz članka 153. Zakona zaprimio izvještaj koji sadrži procjenu vrijednosti nekretnine, u roku od 15 dana od dana izrade istoga, a koji sadržava eventualnu opterećenost hipotekama i izjavu da bi nekretnina na zahtjev UAIF-a mogla u primjereno kratkom roku biti otuđena po procijenjenoj vrijednosti,

c) koje moraju biti stečene ili čije stjecanje mora biti ugovoreno u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja izvještaja iz podtočke b) ove točke i po cijeni ne većoj od 105% procijenjene vrijednosti, ukoliko upravitelju nisu poznate okolnosti koje upućuju da izvještaj iz podtočke b) ove točke više nije primjenjiv,

d) koje se mogu steći izravno ili posredstvom jednog ili više društava posebne namjene čiji je imatelj u cijelosti AIF (osim ako propisi države članice ili treće države ne predviđaju da imatelj određenog postotka udjela bude subjekt iz države članice ili treće države) i čija je jedina svrha ostvarivanje prava vlasništva nad nekretninom za račun AIF-a. Takvo ulaganje se u smislu ovoga Pravilnika smatra izravnim ulaganjem u nekretnine. Društvo posebne namjene obavlja stjecanje, otuđivanje i upravljanje nekretninom za račun AIF-a u skladu s investicijskom strategijom i ciljevima AIF-a. Kada je primjenjivo, društvo posebne namjene treba imati istog revizora i sastavljati financijske izvještaje za ista izvještajna razdoblja na isti izvještajni datum kao i AIF. Financijski izvještaji društva posebne namjene moraju se konsolidirati s financijskim izvještajima AIF-a.

(3) Ako je imovina AIF-a uložena u nekretnine iz stavka 2. točke 10. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuje odredba članka 13. stavka 4. ovoga Pravilnika.

(4) Na imovinu iz stavka 2. točaka 1., 2., 3., 6. i 7. ovoga članka se na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i propisa donesenih na temelju tog zakona, u dijelu koji se odnosi na dozvoljena ulaganja i utvrđivanje vrijednosti imovine i cijene udjela fonda.

(5) Ulaganje u udjele drugih investicijskih fondova kojima upravlja isti UAIF mora biti predviđeno prospektom AIF-a s javnom ponudom.

(6) Imovina AIF-ova može se držati u novcu na računu.

Članak 11.

(1) UAIF je dužan osigurati da ukupna izloženost AIF-a s javnom ponudom prema financijskim izvedenicama ni u kojem slučaju ne smije biti veća od 110% neto vrijednosti imovine tog AIF-a. Izloženost se izračunava uzimajući u obzir trenutačnu vrijednost temeljne imovine, rizik druge ugovorne strane, buduća tržišna kretanja i raspoloživo vrijeme za likvidaciju pozicija.

(2) Imovina AIF-a s javnom ponudom može se ulagati u financijske izvedenice u skladu s investicijskom politikom AIF-a i ograničenjima iz članka 12. stavka 1. točaka 4. i 7. te članka 17. stavka 1. točaka 4. i 7. ovoga Pravilnika, uz uvjet da ukupna izloženost prema temeljnoj imovini ne prelazi ograničenja iz članka 12. stavka 1. i članka 17. stavka 1. ovoga Pravilnika. Kada se imovina AIF-a s javnom ponudom ulaže u financijske izvedenice čija je temeljna imovina indeks, sastavnice indeksa ne uključuju se u izračune ograničenja iz članka 12. stavka 1. i članka 17. stavka 1. ovoga Pravilnika.

(3) Kada prenosivi vrijednosni papir ili instrument tržišta novca sadrži ugrađenu izvedenicu, ta izvedenica se uzima u obzir prilikom izračuna ukupne izloženosti.

Ograničenja ulaganja otvorenog AIF-a s javnom ponudom

Članak 12.

(1) Ulaganje imovine otvorenog AIF-a s javnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

1. najviše 10% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca jednog izdavatelja,

2. najviše 20% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u depozite kod jedne te iste kreditne institucije iz članka 10. stavka 2. točke 5. ovoga Pravilnika, pri čemu se u obzir uzima i novac na računima iz članka 10. stavka 6. ovog Pravilnika,

3. izloženost AIF-a riziku druge ugovorne strane kod transakcija s OTC izvedenicama ne smije biti veća od:

a) 10% neto vrijednosti imovine AIF-a, ako je druga ugovorna strana kreditna institucija iz članka 10. stavka 2. točke 5. ovoga Pravilnika,

b) 20% neto vrijednosti imovine AIF-a u trenutku stjecanja, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

– druga ugovorna strana je kreditna institucija iz članka 10. stavka 2. točke 5. ovoga Pravilnika,

– to je jedina OTC izvedenica u AIF-u,

– AIF ne može izgubiti više od iznosa koji je plaćen prilikom inicijalnog stjecanja izvedenice,

– ulaganjem u izvedenicu se postiže specifična struktura ili strategija ulaganja, kao što je primjerice fond sa zaštićenom glavnicom i

– u prospektu i/ili pravilima AIF-a je izričito predviđena mogućnost ulaganja u OTC izvedenice do 20% neto vrijednosti imovine AIF-a te su opisani svi rizici koji proizlaze iz takvog ulaganja i specifične strukture ili strategije ulaganja,

c) 5% neto vrijednosti imovine AIF-a, ako je druga ugovorna strana neka druga pravna osoba,

4. neovisno o pojedinačnim ograničenjima propisanim točkama 1. – 3. ovoga stavka, ista se neće kombinirati te se najviše 20% neto vrijednosti imovine fonda smije uložiti u:

a) prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj jedna te ista osoba,

b) depozit kod te osobe ili

c) izloženosti koje proizlaze iz transakcije s OTC izvedenicama sklopljenih s tom osobom,

5. iznimno od ograničenja iz točke 1. ovoga stavka najviše 35% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj ili za koje jamči Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Republike Hrvatske, druga država članica ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice, treća država ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica,

6. iznimno od ograničenja iz točke 1. ovoga stavka najviše 25% neto vrijednosti imovine AIFa može biti uloženo u pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije koje imaju registrirano sjedište u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici koje su na temelju posebnog zakona predmetom posebnoga javnog nadzora sa svrhom zaštite ulagatelja u e obveznice. Sredstva od izdavanja takvih obveznica moraju biti uložena u skladu s posebnim zakonom u imovinu koja će do dospijeća obveznica omogućiti ispunjenje obveza koje proizlaze iz obveznica i koja bi se, u slučaju neispunjenja obveza izdavatelja, ponajprije iskoristila za isplatu glavnice i stečenih kamata iz tih obveznica. Ako je više od 5% neto vrijednosti imovine AIF-a uloženo u takve obveznice jednog izdavatelja, ukupna vrijednost takvih ulaganja koja čine više od 5% neto vrijednosti imovine AIF-a ne smije prijeći 80% neto vrijednosti imovine AIF-a,

7. ograničenja ulaganja iz točaka 1. – 6. ovoga stavka neće se kombinirati i prema ome ulaganja u:

a) prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj jedna te ista osoba,

b) depozite kod te osobe i

c) financijske izvedenice koje je ta osoba izdala i OTC izvedenice sklopljene s tom osobom, izvršena u skladu s točkama 1. – 6. ovoga stavka, ne smiju prijeći ukupno 35% neto vrijednosti imovine AIF-a,

8. najviše 20% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire i/ili instrumente tržišta novca čiji su izdavatelji osobe koje čine povezana društva u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava, u skladu s propisima koji uređuju računovodstvo poduzetnika i primjenu standarda financijskog izvještavanja, te osobe koje su u odnosu uske povezanosti. Navedene osobe smatraju se jednom osobom u smislu izračuna ograničenja iz točaka 4. i 7. ovoga stavka.

9. najviše 20% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca iz članka 10. stavka 2. točke 9. i udjele u subjektima za zajednička ulaganja iz članka 10. stavka 2. točke 4. podtočke d) ovoga Pravilnika,

10. najviše 10% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u robe iz članka 10. stavka 2. točke 8. ovoga Pravilnika,

11. najviše 20% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u nekretnine iz članka 10. stavka 2. točke 10. ovoga Pravilnika,

12. najviše 10% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u jednu nekretninu (zemljište ili građevinu) u trenutku stjecanja nekretnine, a ukupna izloženost prema toj nekretnini može se povećati na maksimalno 20% neto vrijednosti imovine AIF-a ako je to povećanje posljedica rasta vrijednosti ulaganja. Nekretnine koje su susjedne ili se nalaze u neposrednoj blizini nekretnina iz imovine AIF-a smatraju se jednom nekretninom.

13. ukupna vrijednost pozajmljenih sredstava iz stavka 2. ovoga članka, ulaganja u financijske instrumente iz članka 10. stavka 2. točke 9. i udjele u subjektima za zajednička ulaganja iz članka 10. stavka 2. točke 4. podtočke d) ovoga Pravilnika ne smije prelaziti 20% neto vrijednosti imovine AIF-a.

(2) UAIF može u svoje ime i za račun AIF-a s javnom ponudom pozajmljivati sredstva s ciljem korištenja tih sredstava za otkup udjela AIF-a, i to pod uvjetom da novčana sredstva raspoloživa u imovini AIF-a nisu dostatna za tu svrhu, pri čemu, u slučaju takvih pozajmica, ukupni iznos obveza koje podliježu otplati iz imovine koja sačinjava AIF prema svim ugovorima o zajmu ili kreditu ili drugom pravnom poslu koji je po svojim ekonomskim učincima jednak zajmu ne smije prelaziti 10% neto vrijednosti imovine AIF-a u trenutku uzimanja tih pozajmica.

(3) UAIF može za zajednički račun ulagatelja odnosno AIF-a koristiti tehnike i instrumente vezane uz prenosive vrijednosne papire u svrhu učinkovitog upravljanja portfeljem koji uključuju, ali nisu ograničeni na repo ugovore i posuđivanje vrijednosnih papira. Na tehnike i instrumente iz ovoga stavka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i propisa donesenih na temelju tog zakona, u dijelu koji se odnosi na dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja i utvrđivanje vrijednosti imovine i cijene udjela fonda.

Ograničenja ulaganja kod repliciranja indeksa

Članak 13.

(1) Iznimno od ograničenja iz članka 12. stavka 1. točke 1. ovoga Pravilnika, i neovisno o ograničenjima ulaganja iz članka 16 ovoga Pravilnika, do 20% neto vrijednosti imovine AIFa može se uložiti u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog izdavatelja, ako je cilj strategije ulaganja AIF-a replicirati određeni dionički indeks ili obveznički indeks koji priznaje Hanfa. Repliciranje indeksa znači repliciranje temeljne imovine indeksa, a u tu svrhu dozvoljeno je i korištenje financijskih izvedenica.

(2) Indeks iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati sljedeće uvjete:

a) njegov je sastav dovoljno diverzificiran na način da su sastavnice indeksa usklađene s načelima razdiobe rizika iz stavaka 1. i 3. ovoga članka,

b) predstavlja adekvatnu referentnu vrijednost tržišta na koje se odnosi,

c) da se objavljuje na adekvatan način.

(3) Iznimno od ograničenja iz stavka 1. ovoga članka, do 35% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog izdavatelja kada je to prijeko potrebno za repliciranje indeksa i opravdano iznimnim tržišnim uvjetima, a posebno na uređenim tržištima na kojima je određeni prenosivi vrijednosni papir ili instrument tržišta novca visoko dominantan. Ulaganje do 35% neto vrijednosti imovine AIF-a u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog izdavatelja dozvoljeno je samo za jednog izdavatelja.

Ograničenja ulaganja u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji su izdavatelji ili za koje jamče javna tijela

Članak 14.

Iznimno od ograničenja iz članka 12. stavka 1. točke 5. ovoga Pravilnika, do 100% neto imovine AIF-a može se uložiti u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj ili za koje jamči Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Republike Hrvatske, druga država članica ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice treća država ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica, pod uvjetom da:

a) je zaštita ulagatelja u takav AIF jednaka onoj koju imaju ulagatelji u AIF čija se imovina ulaže u skladu s ograničenjima iz članka 12. stavka 1. ovoga Pravilnika,

b) se imovina AIF-a sastoji od barem šest različitih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca, ali vrijednost niti jednog pojedinog vrijednosnog papira ili instrumenta tržišta novca ne prelazi 30% neto vrijednosti imovine AIF-a,

c) u prospektu i promidžbenim sadržajima AIF-a budu jasno naznačene države članice, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice, treće države ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica u čije vrijednosne papire i instrumente tržišta novca se namjerava ulagati više od 35% neto vrijednosti imovine fonda.

Ograničenja ulaganja u udjele investicijskih fondova

Članak 15.

(1) Najviše 30% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u udjele ili dionice jednog investicijskog fonda iz članka 10. stavka 2. točke 4. podtočaka a) do c) ovoga Pravilnika, uz uvjet da najviše 40% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u investicijske fondove iz članka 10. stavka 2. točke 4. podtočke c) ovoga Pravilnika.

(2) Imovina investicijskog fonda iz članka 10. stavka 2. točke 4. ovoga Pravilnika u koji je AIF uložio ne uključuje se u izračune ograničenja ulaganja iz članka 12. stavka 1. ovoga Pravilnika.

(3) Ako se imovina AIF-a ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova kojima upravlja, izravno ili na temelju delegiranja, isto društvo za upravljanje ili neko drugo društvo s kojim je to društvo za upravljanje povezano zajedničkom upravom ili kontrolom, ili značajnim izravnim ili neizravnim međusobnim vlasničkim udjelom, takvo društvo za upravljanje ili drugo društvo ne smiju zaračunavati ulaznu ili izlaznu naknadu kod ulaganja AIF-a u udjele ili dionice tih drugih investicijskih fondova.

(4) Ako se značajan dio imovine AIF-a ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova iz članka 10. stavka 2. točke 4. ovoga Pravilnika, u prospektu AIF-a, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koju je moguće zaračunati iz imovine samog AIF-a, mora biti jasno naznačena i maksimalna naknada za upravljanje koju je moguće zaračunati iz imovine drugih investicijskih fondova u koje namjerava ulagati, a u revidiranim godišnjim izvještajima AIF-a mora jasno biti naznačen maksimalan postotak naknade za upravljanje koja je zaračunata iz imovine AIF-a i iz imovine drugog investicijskog fonda u koji je taj AIF uložio.

Ograničenja ulaganja radi sprječavanja značajnog utjecaja nad izdavateljima

Članak 16.

(1) AIF s javnom ponudom može steći najviše:

a) 10% dionica s pravom glasa jednog izdavatelja,

b) 15% dionica bez prava glasa jednog izdavatelja,

c) 15% dužničkih vrijednosnih papira jednog izdavatelja,

d) 30% udjela pojedinog investicijskog fonda iz članka 10. stavka 2. točke 4. ovog Pravilnika

e) 15% instrumenata tržišta novca jednog izdavatelja,

f) ograničenja iz točaka c), d) i e) ovoga stavka mogu se zanemariti u trenutku stjecanja ako u tom trenutku nije moguće izračunati ukupan broj ili vrijednost instrumenata u opticaju.

(2) Ograničenja iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj ili za koje jamči Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Republike Hrvatske, druga država članica, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice, treća država ili javna međunarodna tijela kojima pripada jedna ili više država članica.

Ograničenja ulaganja zatvorenog AIF-a s javnom ponudom

Članak 17.

(1) Ulaganje imovine zatvorenog AIF-a s javnom ponudom podliježe sljedećim ograničenjima:

1. najviše 15% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca jednog izdavatelja iz članka 10. stavka 2. točaka 1., 2., 3., 7. i 9. ovoga Pravilnika,

3. izloženost AIF-a riziku druge ugovorne strane kod transakcija s OTC izvedenicama ne smije biti veća od:

a) 10% neto vrijednosti imovine AIF-a, ako je druga ugovorna strana kreditna institucija iz članka 10. stavka 2. točke 5. ovoga Pravilnika,

b) 20% neto vrijednosti imovine AIF-a u trenutku stjecanja, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

– druga ugovorna strana je kreditna institucija iz članka 10. stavka 2. točke 5. ovoga Pravilnika,

– to je jedina OTC izvedenica u AIF-u,

– AIF ne može izgubiti više od iznosa koji je plaćen prilikom inicijalnog stjecanja izvedenice,

– ulaganjem u izvedenicu se postiže specifična struktura ili strategija ulaganja, kao što je primjerice fond sa zaštićenom glavnicom i

c) 5% neto vrijednosti imovine AIF-a, ako je druga ugovorna strana neka druga pravna osoba,

4. neovisno o pojedinačnim ograničenjima propisanim točkama 1. do 3. ovoga stavka, ista se neće kombinirati te se najviše 20% neto vrijednosti imovine fonda smije uložiti u:

a) prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj jedna te ista osoba,

b) depozit kod te osobe ili

c) izloženosti koje proizlaze iz transakcije s OTC izvedenicama sklopljenih s tom osobom,

6. iznimno od ograničenja iz točke 1. ovoga stavka najviše 25% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije koje imaju registrirano sjedište u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici koje su na temelju posebnog zakona predmetom posebnoga javnog nadzora sa svrhom zaštite ulagatelja u te obveznice. Sredstva od izdavanja takvih obveznica moraju biti uložena u skladu s posebnim zakonom u imovinu koja će do dospijeća obveznica omogućiti ispunjenje obveza koje proizlaze iz obveznica i koja bi se, u slučaju neispunjenja obveza izdavatelja, ponajprije iskoristila za isplatu glavnice i stečenih kamata iz tih obveznica. Ako je više od 5% neto vrijednosti imovine AIF-a uloženo u takve obveznice jednog izdavatelja, ukupna vrijednost takvih ulaganja koja čine više od 5% neto vrijednosti imovine AIF-a ne smije prijeći 80% neto vrijednosti imovine AIF-a,

7. ograničenja ulaganja iz točaka 1. – 6. ovoga stavka neće se kombinirati i, prema tome, ulaganja u:

a) prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj jedna te ista osoba,

b) depozite kod te osobe i

c) financijske izvedenice koje je ta osoba izdala i OTC izvedenice sklopljene s tom osobom, izvršena u skladu s točkama 1. do 6. ovoga stavka, ne smiju prijeći ukupno 35% neto vrijednosti imovine AIF-a,

9. najviše 10% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u robe iz članka 10. stavka 2. točke 8. ovoga Pravilnika,

10. najviše 20% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u nekretnine iz članka 10. stavka 2. točke 10. ovoga Pravilnika,

11. najviše 10% neto vrijednosti imovine AIF-a može se uložiti u jednu nekretninu (zemljište ili građevinu) u trenutku stjecanja nekretnine, a ukupna izloženost prema toj nekretnini može se povećati na maksimalno 20% neto vrijednosti imovine AIF-a ako je to povećanje posljedica rasta vrijednosti ulaganja. Nekretnine koje su susjedne ili se nalaze u neposrednoj blizini nekretnina iz imovine AIF-a smatraju se jednom nekretninom.

(2) UAIF može za zajednički račun ulagatelja odnosno AIF-a koristiti tehnike i instrumente vezane uz prenosive vrijednosne papire u svrhu učinkovitog upravljanja portfeljem koji uključuju, ali nisu ograničeni na repo ugovore i posuđivanje vrijednosnih papira. Na tehnike i instrumente iz ovoga stavka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i propisa donesenih na temelju tog zakona, u dijelu koji se odnosi na dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja i utvrđivanje vrijednosti imovine i cijene udjela fonda.

(3) Ako UAIF namjerava uložiti više od 40% neto vrijednosti imovine AIF-a u neuvrštene prenosive vrijednosne papire, tvrtka AIF-a mora uključivati riječi »zatvoreni AIF s javnom ponudom za ulaganje u neuvrštene prenosive vrijednosne papire«.

Ograničenja ulaganja kod repliciranja indeksa

Članak 18.

(1) Iznimno od ograničenja iz članka 17. stavka 1. točke 1. ovoga Pravilnika, i neovisno o ograničenjima ulaganja iz članka 21. ovoga Pravilnika, do 20% neto vrijednosti imovine AIFa može se uložiti u dionice ili dužničke vrijednosne papire jednog izdavatelja, ako je cilj strategije ulaganja AIF-a replicirati određeni dionički indeks ili obveznički indeks koji priznaje Hanfa. Repliciranje indeksa znači repliciranje temeljne imovine indeksa, a u u svrhu dozvoljeno je i korištenje financijskih izvedenica.

(2) Indeks iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati sljedeće uvjete:

a) njegov je sastav dovoljno diverzificiran na način da su sastavnice indeksa usklađene s načelima razdiobe rizika iz stavaka 1. i 3. ovoga članka,

b) predstavlja adekvatnu referentnu vrijednost tržišta na koje se odnosi,

c) da se objavljuje na adekvatan način.

Ograničenja ulaganja u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji su izdavatelji ili za koje jamče javna tijela

Članak 19.

Iznimno od ograničenja iz članka 17. stavka 1. točke 5. ovoga Pravilnika, do 100% neto imovine AIF-a može se uložiti u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj ili za koje jamči Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Republike Hrvatske, druga država članica ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice, treća država ili javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju jedna ili više država članica, pod uvjetom da:

a) je zaštita ulagatelja u takav AIF jednaka onoj koju imaju ulagatelji u AIF čija se imovina ulaže u skladu s ograničenjima iz članka 17. stavka 1. ovoga Pravilnika,

Ograničenja ulaganja u udjele investicijskih fondova

Članak 20.

(3) Najviše 10% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u subjekte za zajednička ulaganja iz članka 10. stavka 2. točke 4. podtočke d) ovoga Pravilnika.

(4) Ako se imovina AIF-a ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova kojima upravlja, izravno ili na temelju delegiranja, isto društvo za upravljanje ili neko drugo društvo s kojim je to društvo za upravljanje povezano zajedničkom upravom ili kontrolom, ili značajnim izravnim ili neizravnim međusobnim vlasničkim udjelom, takvo društvo za upravljanje ili drugo društvo ne smiju zaračunavati ulaznu ili izlaznu naknadu kod ulaganja AIF-a u udjele ili dionice tih drugih investicijskih fondova.

(5) Ako se značajan dio imovine AIF-a ulaže u udjele ili dionice investicijskih fondova iz članka 10. stavka 2. točke 4. ovoga Pravilnika, u prospektu AIF-a, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koju je moguće zaračunati iz imovine samog AIF-a, mora biti jasno naznačena i maksimalna naknada za upravljanje koju je moguće zaračunati iz imovine drugih investicijskih fondova u koje namjerava ulagati, a u revidiranim godišnjim izvještajima AIF-a mora jasno biti naznačen maksimalan postotak naknade za upravljanje koja je zaračunata iz imovine AIF-a i iz imovine drugog investicijskog fonda u koji je taj AIF uložio.

Ograničenja ulaganja radi sprječavanja značajnog utjecaja nad izdavateljima

Članak 21.

(1) AIF s javnom ponudom može steći najviše:

a) 25% dionica s pravom glasa jednog izdavatelja,

b) 15% dionica bez prava glasa jednog izdavatelja,

c) 25% dužničkih vrijednosnih papira jednog izdavatelja,

d) 30% udjela pojedinog investicijskog fonda iz članka 10. stavka 2. točke 4. ovog Pravilnika

e) 15% instrumenata tržišta novca jednog izdavatelja,

f) ograničenja iz točaka c), d) i e) ovoga stavka mogu se zanemariti u trenutku stjecanja ako u tom trenutku nije moguće izračunati ukupan broj ili vrijednost instrumenata u opticaju.

Odjeljak 2. ZATVORENI AIF S JAVNOM PONUDOM ZA ULAGANJE U NEKRETNINE

Članak 22.

(1) Zatvoreni AIF s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine je AIF čija se imovina, u skladu s odredbama prospekta i pravila AIF-a, pretežno sastoji od nekretnina.

(2) Ako se zatvoreni AIF s javnom ponudom osnuje kao AIF za ulaganje u nekretnine, ne primjenjuju se ograničenja ulaganja iz članka 17. ovoga Pravilnika.

(3) AIF iz stavka 1. ovoga članka mora u svom nazivu i tvrtki, kada je primjenjivo, imati riječi »zatvoreni AIF s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine«.

(4) Zatvoreni AIF s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine nije i ne može biti investitor, izvođač niti drugi sudionik u gradnji u smislu zakona koji uređuje prostorno uređenje i gradnju.

Dozvoljena ulaganja zatvorenog AIF-a s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine

Članak 23.

(1) Zatvoreni AIF s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine smije stjecati nekretnine u Republici Hrvatskoj, državi članici i trećoj državi na temelju reciprociteta, i to:

a) stambene i/ili poslovne zgrade s pripadajućim zemljištem,

b) građevinska zemljišta na kojima se grade građevine iz točke a) ovoga stavka, ako se prema objektivnim kriterijima može računati sa završetkom izgradnje u primjerenom roku ne dužem od 2 godine,

c) neizgrađena građevinska zemljišta na kojima je prema važećim propisima dozvoljena gradnja stambenih i/ili poslovnih zgrada,

d) poljoprivredna zemljišta,

e) ulaganja u druge nekretnine koje su izričito predviđene prospektom i/ili pravilima AIF-a.

(2) Zatvoreni AIF s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine može steći nekretnine iz stavka 1. ovoga članka:

a) koje se nalaze na geografskim područjima naznačenim u prospektu i/ili pravilima AIF-a,

c) koje moraju biti stečene ili čije stjecanje mora biti ugovoreno u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja izvještaja iz točke b) ovog stavka i po cijeni ne većoj od 105% procijenjene vrijednosti, ukoliko upravitelju nisu poznate okolnosti koje upućuju da izvještaj iz točke b) ovog stavka više nije primjenjiv,

d) koje se mogu steći izravno ili posredstvom jednog ili više društava posebne namjene čiji je imatelj u cijelosti AIF (osim ako propisi države članice ili treće države ne predviđaju da imatelj određenog postotka udjela bude subjekt iz države članice ili reće države) i čija je svrha ostvarivanja prava vlasništva nad nekretninom za račun AIF-a. Takvo ulaganje se u smislu ovoga Pravilnika smatra izravnim ulaganjem u nekretnine. Društvo posebne namjene obavlja stjecanje, otuđivanje i upravljanje nekretninom za račun AIF-a u skladu s investicijskom strategijom i ciljevima. Kada je primjenjivo, društvo posebne namjene treba imati istog revizora i sastavljati financijske izvještaje za ista izvještajna razdoblja na isti izvještajni datum kao i AIF. Financijski izvještaji društva posebne namjene moraju se konsolidirati s financijskim izvještajima AIF-a.

(3) Ako je izričito predviđeno prospektom i/ili pravilima AIF-a, ulaganjem u nekretnine smatraju se i:

a) ulaganja u poslovne udjele ili dionice trgovačkih društava čiji je predmet poslovanja isključivo ili pretežito stjecanje, prodaja, iznajmljivanje, zakup i/ili upravljanje nekretninama,

b) udjele ili dionice drugog AIF-a za ulaganje u nekretnine,

c) druge prenosive vrijednosne papire ili izvedene financijske instrumente čija se cijena temelji na nekretninama.

(4) Zatvoreni AIF s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine, osim u imovinu navedenu u stavcima 1. do 3. ovoga članka, može ulagati u drugu imovinu iz članka 10. ovoga Pravilnika, ako je isto izričito predviđeno prospektom AIF-a.

Ograničenja ulaganja zatvorenog AIF-a s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine

Članak 24.

(1) Ulaganje imovine zatvorenog AIF-a s javnom ponudom za ulaganja u nekretnine podliježe sljedećim ograničenjima:

a) najmanje 70% neto vrijednosti imovine AIF-a mora biti uloženo u nekretnine iz članka 23. stavaka 1. do 3. ovoga Pravilnika,

b) najviše 15% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u imovinu iz članka 23. stavka 3. točke a) izdane od strane jednog izdavatelja. Osobe koje su u odnosu uske povezanosti kako je definirano Zakonom, čine povezana društva u skladu s odredbama zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava ili su povezane osobe u smislu propisa koji uređuju računovodstvo poduzetnika i primjenu standarda financijskog izvještavanja, smatraju se jednim izdavateljem,

c) najviše 10% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u prenosive vrijednosne papire ili izvedene financijske instrumente iz članka 23. stavka 3. točke c) ovoga Pravilnika,

d) najviše 20% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u udjele ili dionice drugih AIF-ova za ulaganje u nekretnine iz članka 23. stavka 3. točke b) ovoga Pravilnika,

e) AIF može steći najviše 25% obveznica iz jednog izdanja ili dionica s pravom glasa jednog izdavatelja, uz izuzetak dionica društva posebne namjene iz članka 23. stavka 2. točke d) ovoga Pravilnika,

f) svaka pojedina nekretnina ne smije u trenutku stjecanja prelaziti 20% neto vrijednosti imovine AIF-a. Nekretnine koje su susjedne ili se nalaze u neposrednoj blizini nekretnina iz imovine AIF-a smatraju se jednom nekretninom.

(2) Najviše 30% neto vrijednosti imovine AIF-a može biti uloženo u imovinu iz članka 23. stavka 4. ovoga Pravilnika.

(3) Iznimno od odredbe članka 217. stavka 7. Zakona ograničenja ulaganja iz stavka 1. ovoga članka mogu biti prekoračena u prve tri godine od osnivanja zatvorenog AIF-a s javnom ponudom za ulaganja u nekretnine.

III. AIF S PRIVATNOM PONUDOM

Odjeljak 1. OPĆE ODREDBE

Vrste AIF-ova s privatnom ponudom

Članak 25.

(1) UAIF u Republici Hrvatskoj može osnovati AIF s privatnom ponudom bilo kakve vrste, u skladu s odredbama Zakona i odredbama uredbi Europske unije, uključujući, ali se ne ograničavajući na:

a) AIF rizičnog kapitala (private equity),

b) AIF poduzetničkog kapitala (venture capital),

c) AIF s privatnom ponudom za ulaganje u nekretnine,

d) fond fondova,

e) hedge fond,

f) specijalizirani AIF,

g) europski fond poduzetničkog kapitala,

h) europski fond socijalnog poduzetništva.

(2) Mali UAIF ne smije upravljati AIF-om rizičnog kapitala s privatnom ponudom koji posluje kao fond za gospodarsku suradnju, u skladu s posebnim propisima.

Članak 26.

(1) UAIF je dužan u pravilima AIF-a s privatnom ponudom opisati:

a) investicijsku strategiju i ciljeve AIF-a,

b) vrstu imovine u koje AIF može ulagati, tehnike za učinkovito upravljanje imovinom koje može koristiti i ograničenja ulaganja,

c) upravljanje rizicima za pojedini AIF, profil rizičnosti AIF-a i stupanj diverzifikacije rizika ulaganja,

d) okolnosti u kojima AIF može koristiti financijsku polugu, vrstu, izvor i razinu dozvoljene financijske poluge, povezanih rizika, svih ograničenja u vezi s korištenjem financijske poluge, svih postupaka u vezi ponovne upotrebe kolaterala i imovine te maksimalne razine financijske poluge koju UAIF ima pravo koristiti za AIF.

(2) UAIF može u pravilima AIF-a s privatnom ponudom propisati:

a) najmanji ili najveći dopušteni broj ulagatelja,

b) postojanje odbora koji čine predstavnici ulagatelja, poslove koje on obavlja, način rada i broj članova odbora,

c) rok za pristup novih ulagatelja AIF-u, ako je AIF osnovan na određeno vrijeme.

(3) Najniži iznos obveze uplate pojedinog ulagatelja u AIF s privatnom ponudom je 400.000,00 kuna ili ekvivalentna vrijednost u drugoj valuti, na način kako je propisano pravilima AIF-a.

Ulaganja AIF-a s privatnom ponudom

Članak 27.

(1) Imovina AIF-a s privatnom ponudom može se sastojati od bilo koje vrste imovine koja je izričito predviđena pravilima AIF-a, a u skladu s usvojenom investicijskom strategijom i ciljevima AIF-a koji su opisani u pravilima AIF-a.

(2) Ako se imovina AIF-a ulaže u udjele investicijskih fondova kojima upravlja, izravno ili na temelju delegiranja, isti UAIF ili neko drugo društvo s kojim je taj UAIF povezan zajedničkom upravom ili kontrolom, ili značajnim izravnim ili neizravnim međusobnim vlasničkim udjelom, takav UAIF ili drugo društvo ne smiju zaračunavati ulaznu ili izlaznu naknada kod ulaganja AIF-a u udjele tih drugih investicijskih fondova.

(3) Ako se značajan dio imovine AIF-a ulaže u udjele drugih investicijskih fondova, u pravilima AIF-a, uz maksimalnu naknadu za upravljanje koju je moguće zaračunati iz imovine samog AIF-a, mora biti jasno naznačena i maksimalna naknada za upravljanje koju je moguće zaračunati iz imovine drugih investicijskih fondova u koje namjerava ulagati, a u revidiranim godišnjim izvještajima AIF-a mora jasno biti naznačen maksimalni postotak naknade za upravljanje koja je zaračunata iz imovine AIF-a i iz imovine drugog investicijskog fonda u koji je taj AIF uložio.

Uvjeti za AIF-ove koji u svrhu ulaganja koriste subjekt posebne namjene

Članak 28.

(1) AIF ili UAIF za račun AIF-a može u svrhu ostvarivanja investicijske strategije koristiti subjekt posebne namjene iz stavka 2. ovoga članka.

(2) Subjekt posebne namjene je:

a) subjekt koji je osnovan ili koji se stekne isključivo radi provođenja ulaganja AIF-a,

b) u osnivačkom aktu istoga je navedeno da se radi o subjektu koji je osnovan sa ciljem iz točke a) ovoga stavka, a ako se radi o stjecanju iz točke a) ovoga stavka, UAIF odnosno AIF je dužan osigurati odgovarajuću izmjenu osnivačkog akta,

c) može se osnovati u Republici Hrvatskoj ili u državi koja nije uvrštena na popis FATF-a kao država ili teritorij koji ne surađuje.

(3) AIF ili UAIF za račun AIF-a mora osigurati kontrolni utjecaj nad subjektom posebne namjene iz stavka 2. ovoga članka te osigurati da subjekt posebne namjene iz stavka 2. ovoga članka djeluje u skladu s odredbama stavka 4. ovoga članka.

(4) AIF ili UAIF za račun AIF-a mora osigurati da je svako ulaganje koje je provedeno putem subjekta posebne namjene u skladu s investicijskom strategijom, ciljevima i ograničenjima ulaganja AIF-a, te kada je primjenjivo, odlukom o ulaganju.

(5) Kontrolnim utjecajem u smislu stavka 3. ovoga članka smatrat će se odnos kontrole kako je definiran Zakonom.

(6) Kada AIF ili UAIF za račun AIF-a stječe subjekt sa svrhom korištenja istog radi provođenja ulaganja AIF-a, uz ispunjenje uvjeta iz stavka 2. ovoga članka, dužan je osigurati da imovina AIF-a ne bude opterećena postojećim obvezama takvog subjekta, osim ako preuzimanje takvih obveza nije nužno za provođenje ulaganja i u najboljem interesu ulagatelja AIF-a.

(7) Pravila AIF-a moraju sadržavati podatak može li UAIF koristiti subjekte posebne namjene za ostvarenje ulaganja AIF-a, kao i oblik u kojima se takvi subjekti mogu osnovati, ovisno o državama u kojima se ostvaruju ulaganja. Pravila AIF-a moraju predvidjeti obvezu obavještavanja ulagatelja o osnivanju ili stjecanju takvih subjekata, obvezu obavještavanja ulagatelja o poslovanju tog subjekta, kao i opis načina i učestalost dostave navedenih podataka ulagateljima. UAIF nije dužan ovakve podatke dostavljati ulagatelju ako ulagatelj izričito izjavi da takve podatke ne želi zaprimati, s tim da ulagatelj od obveze dostave podataka UAIF može izuzeti u potpunosti ili djelomično.

(8) Hanfa može kao posebnu nadzornu mjeru naložiti konsolidaciju financijskih izvještaja subjekta posebne namjene s financijskim izvještajima AIF-a.

Odjeljak 2. VRSTE AIF-a S PRIVATNOM PONUDOM

Pododjeljak 1. AIF rizičnog kapitala (private equity)

Članak 29.

(1) AIF rizičnog kapitala (private equity) je AIF s privatnom ponudom čija se imovina, u skladu s pravilima AIF-a, pretežito ulaže u poslovne subjekte s ciljem optimiziranja njihove poslovne i financijske uspješnosti, a u očekivanju realiziranja povrata na uložena sredstva.

(2) Ulaganja AIF-a rizičnog kapitala u poslovne subjekte iz stavka 1. ovoga članka moraju biti u obliku vlasničkih instrumenata ili instrumenata nalik vlasničkim instrumentima.

(3) Instrumenti nalik vlasničkim instrumentima obuhvaćaju vrstu instrumenta financiranja koja je kombinacija vlasničkog kapitala i duga, pri čemu je povrat od instrumenta povezan s dobiti ili gubitkom poslovnog subjekta u kojeg je AIF uložio, a otplata instrumenta u slučaju neispunjavanja obveza nije potpuno osigurana. Takvi instrumenti uključuju, ali nisu ograničeni na različite instrumente financiranja kao što su:

– podređeni zajmovi (subordinated loans),

– tiho sudjelovanje (silent participation),

– sudjelujući zajmovi (participating loans),

– prava na udio u dobiti (profit participating rights),

– zamjenjive obveznice (convertible bonds) i

– obveznice s varantima (bonds with warrants).

(4) Kao moguća dopuna vlasničkim instrumentima i instrumentima nalik vlasničkim, ali ne i zamjena za njih, iz imovine AIF-a rizičnog kapitala dozvoljeno je davati osigurane ili neosigurane zajmove kao što je financiranje premošćivanja (bridge financing), koji su odobreni od strane AIF-a rizičnog kapitala isključivo poslovnom subjektu iz stavka 1. ovoga članka u kojeg je AIF rizičnog kapitala već uložio, pod uvjetom da se za takve zajmove ne upotrebljava više od 30% veličine AIF-a rizičnog kapitala iz članka 30. stavka 4. ovoga Pravilnika.

Članak 30.

(1) Udjeli AIF-a rizičnog kapitala smiju se nuditi samo osobama navedenim u članku 4. stavku 3. ovoga Pravilnika.

(2) Uplate ulagatelja u AIF rizičnog kapitala su višekratne, a vrše se na poziv UAIF-a na temelju preuzetih obveza uplate kapitala ulagatelja u skladu s pravilima AIF-a.

(3) AIF rizičnog kapitala može se osnovati samo na određeno vrijeme.

(4) Veličina AIF-a znači ukupno uplaćeni kapital i obveze uplate kapitala na poziv od strane ulagatelja, u roku utvrđenom u pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a.

(5) Obveza uplate kapitala znači svaku obvezu na temelju koje je ulagatelj dužan, u roku utvrđenom u pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a rizičnog kapitala, steći udjel u tom AIF-u ili izvršiti uplatu kapitala.

(6) Najniži iznos ukupne obveze uplate pojedinog ulagatelja u AIF rizičnog kapitala iznosi 2.000.000,00 kuna.

(7) UAIF je dužan u pravilima AIF-a rizičnog kapitala predvidjeti postupanje u slučaju kada ulagatelj ne izvrši uplatu kapitala na poziv UAIF-a, definirati prava i obveze takvog ulagatelja, te kakvog to ima utjecaja na prava i obveze UAIF-a i ulagatelja koji uredno izvršavaju obvezu uplate kapitala na poziv UAIF-a.

Ograničenja ulaganja i zaduživanja AIF-a rizičnog kapitala

Članak 31.

(1) UAIF je dužan u pravilima AIF-a rizičnog kapitala propisati minimalan broj ulaganja i dinamiku ulaganja imovine AIF-a rizičnog kapitala.

(2) Najmanje 70% imovine AIF-a rizičnog kapitala mora se uložiti u imovinu iz članka 29. stavka 2. ovoga Pravilnika, izračunato na temelju iznosa koji se može uložiti nakon što su odbijeni svi relevantni troškovi, unutar vremenskog razdoblja određenog pravilima AIF-a.

(3) UAIF koji upravlja AIF-om rizičnog kapitala ne smije koristiti više od 30% imovine AIF-a za stjecanje imovine koja nije imovina iz članka 29. stavka 2. ovoga Pravilnika, izračunato na temelju iznosa koji se može uložiti nakon što su odbijeni svi relevantni troškovi.

(4) Relevantni troškovi iz stavaka 2. i 3. ovoga članka znače sve naknade, pristojbe i izdatke koje izravno ili neizravno snose ulagatelji i koji su dogovoreni između UAIF-a i ulagatelja AIF-a rizičnog kapitala.

(5) Dani zajmovi iz članka 29. stavka 4. ovoga Pravilnika ulaze u izračun ograničenja iz stavka 2. ovoga članka.

(6) UAIF se za račun AIF-a rizičnog kapitala može zadužiti, izdavati dužničke financijske instrumente ili pružati jamstva samo ako su takva zaduživanja, izdavanja dužničkih financijskih instrumenata ili jamstava kao i najveći iznos financijske poluge navedeni u pravilima AIF-a.

(7) UAIF je dužan u pravilima AIF-a rizičnog kapitala propisati postupke i mehanizme koji će ulagateljima omogućiti donošenje odluke o prijenosu poslova upravljanja na drugi UAIF u slučaju neispunjenja uvjeta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

Članak 32.

UAIF će u pravilima AIF-a rizičnog kapitala propisati postupke i mehanizme koji će ulagateljima omogućiti:

a) sudjelovanje u potvrđivanju odluke o izboru revizora AIF-a,

b) sudjelovanje u odlučivanju o promjeni investicijske strategije i/ili ciljeva AIF-a, ograničenja ulaganja i sektora ulaganja koja su sastavni dio pravila AIF-a,

c) sudjelovanje u usvajanju financijskih izvještaja AIF-a,

d) donošenje odluke o prijenosu poslova upravljanja na drugi UAIF,

e) davanje drugih suglasnosti i odobrenja UAIF-u,

f) dobivanje informacija o stanju imovine AIF-a, investicijskim mogućnostima ili o drugim okolnostima bitnim za upravljanje imovinom AIF-a.

Pododjeljak 2. AIF poduzetničkog kapitala (venture capital)

Članak 33.

(1) AIF poduzetničkog kapitala (venture capital) je AIF s privatnom ponudom čija se imovina, u skladu s pravilima AIF-a, pretežito ulaže u poslovne subjekte koji su novoosnovani ili su u početnim fazama poslovanja, a prema procjeni UAIF-a pokazuju potencijal za rast i širenje poslovanja.

(2) Ulaganja AIF-a poduzetničkog kapitala u poslovne subjekte iz stavka 1. ovoga članka moraju biti u obliku vlasničkih instrumenata ili instrumenata nalik vlasničkim instrumentima.

(3) Kao moguća dopuna vlasničkim instrumentima i instrumentima nalik vlasničkim, ali ne i zamjena za njih, iz imovine AIF-a poduzetničkog kapitala dozvoljeno je davati osigurane ili neosigurane zajmove kao što je financiranje premošćivanja (bridge financing), koji su odobreni od strane AIF-a poduzetničkog kapitala isključivo poslovnom subjektu iz stavka 1. ovoga članka u kojeg je AIF poduzetničkog kapitala već uložio, pod uvjetom da se za takve zajmove ne upotrebljava više od 30% veličine AIF-a poduzetničkog kapitala.

(4) Udjeli AIF-a poduzetničkog kapitala smiju se nuditi ulagateljima iz članka 4. stavka 2. ovoga Pravilnika, a iznimno od članka 5. stavka 1. točke a) ovoga Pravilnika uplata može biti i višekratna.

Ograničenja ulaganja i zaduživanja AIF-a poduzetničkog kapitala

Članak 34.

(1) Najmanje 70% imovine AIF-a poduzetničkog kapitala mora se uložiti u imovinu iz stavka

7. ovoga članka, izračunato na temelju iznosa koji se može uložiti nakon što su odbijeni svi relevantni troškovi, unutar vremenskog razdoblja određenog pravilima AIF-a.

(2) UAIF koji upravlja AIF-om poduzetničkog kapitala ne smije koristiti više od 30% imovine AIF-a za stjecanje imovine koja nije imovina iz stavka 7. ovoga članka, izračunato na temelju iznosa koji se može uložiti nakon što su odbijeni svi relevantni troškovi.

(3) Kako bi se osiguralo da AIF poduzetničkog kapitala ne doprinosi razvoju sistemskih rizika te da se takav AIF u svojim ulagačkim aktivnostima koncentrira na ulaganje u poslovne subjekte iz stavka 6. ovoga članka, nije dopuštena uporaba financijske poluge na razini AIF-a poduzetničkog kapitala.

(4) UAIF-u koji upravlja AIF-om poduzetničkog kapitala dopušteno je samo zaduživanje, izdavanje dužničkih financijskih instrumenata ili pružanje jamstava na razini AIF-a poduzetničkog kapitala, pod uvjetom da su takva zaduživanja, izdavanje dužničkih financijskih instrumenata ili jamstava pokriveni obvezom uplate kapitala na poziv i ne dovode do povećanja izloženosti AIF-a iznad razine obveza uplate kapitala.

(5) Veličina AIF-a znači ukupno uplaćeni kapital i obveze uplate kapitala na poziv od strane ulagatelja, u roku utvrđenom u pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a, dok relevantni troškovi znače sve naknade, pristojbe i izdatke koje izravno ili neizravno snose ulagatelji i koji su dogovoreni između UAIF-a i ulagatelja AIF-a poduzetničkog kapitala.

(6) Poslovni subjekt iz članka 33. stavka 1. ovoga Pravilnika je poslovni subjekt:

a) koji nije uvršten niti se njime trguje na uređenom tržištu ili multilateralnoj trgovinskoj platformi u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala u Republici Hrvatskoj, državi članici i/ili trećoj državi, u vrijeme kada se isti stječe za račun AIF-a,

b) koji ima manje od 250 zaposlenih radnika, ostvaruje manje od 400 milijuna kuna prihoda godišnje i čija ukupna aktiva iznosi najviše 344 milijuna kuna,

c) nije subjekt za zajednička ulaganja,

d) nije kreditna institucija, financijski holding niti mješoviti holding u smislu zakona koji uređuje osnivanje i rad kreditnih institucija, nije investicijsko društvo u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala te nije osiguravajuće društvo u smislu zakona koji uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje,

e) koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici ili u trećoj državi.

(7) Imovina AIF-a poduzetničkog kapitala može se ulagati u:

a) vlasničke instrumente ili instrumente nalik vlasničkim instrumentima:

– koje je izdao poslovni subjekt iz stavka 6. ovoga članka, a AIF ih je stekao izravno od tog subjekta,

– koje je izdao poslovni subjekt iz stavka 6. ovoga članka u zamjenu za vlasnički instrument izdan od strane subjekta iz stavka 6. ovog članka, ili

– koje je izdao subjekt koji je većinski vlasnik poslovnog subjekta iz stavka 6. ovoga članka i kojeg je AIF poduzetničkog kapitala stekao u zamjenu za vlasnički instrument kojeg je izdao subjekt iz stavka 6. ovoga članka;

b) osigurane ili neosigurane zajmove koje AIF poduzetničkog kapitala daje poslovnom subjektu u kojem AIF poduzetničkog kapitala već ima ulaganja, pod uvjetom da se za takve zajmove ne upotrebljava više od 30% veličine AIF-a;

c) poslovne udjele ili dionice poslovnog subjekta iz stavka 6. ovoga članka stečene od postojećih imatelja udjela ili dionica tog subjekta,

d) dionice ili udjele jednog ili više drugih AIF-ova poduzetničkog kapitala, pod uvjetom da ti AIF-ovi poduzetničkog kapitala i sami nisu uložili više od 10% veličine AIF-a u AIF-ove poduzetničkog kapitala.

Pododjeljak 3. AIF s privatnom ponudom za ulaganje u nekretnine

Članak 35.

(1) AIF s privatnom ponudom za ulaganje u nekretnine je AIF čija se imovina, u skladu s pravilima AIF-a, pretežno sastoji od nekretnina ili imovine koja se smatra ulaganjem u nekretnine u smislu članka 23. stavaka 1. – 3. ovoga Pravilnika.

(2) AIF iz stavka 1. ovoga članka može se osnovati samo kao zatvoreni AIF.

(3) AIF iz stavka 1. ovoga članka mora u svom nazivu imati riječi »za ulaganje u nekretnine«.

(4) Najmanje 70% neto vrijednosti imovine AIF-a mora biti uloženo u nekretnine ili imovinu koja se smatra ulaganjem u nekretnine u smislu članka 14. stavaka 1. – 3. ovoga Pravilnika.

(5) Iznimno od odredbe članka 217. stavka 7. Zakona ograničenja ulaganja iz stavka 4. ovoga članka mogu biti prekoračena u prve dvije godine od osnivanja zatvorenog AIF-a s privatnom ponudom za ulaganja u nekretnine.

Specijalizirani AIF

Članak 36.

(1) Specijalizirani AIF je AIF s privatnom ponudom koji se specijalizira za ulaganje u pojedinu industriju ili područje, kao što su primjerice održivi razvoj, ekologija, energija, tehnologija, promet i drugo, ili u pojedine robe, kao što su primjerice plemeniti metali, umjetnine, nakit, drago kamenje i drugo.

(2) Najmanje 70% neto vrijednosti AIF-a iz stavka 1. ovoga članka mora biti uloženo u specifično područje koje je predmet ulaganja AIF-a.

(3) Naziv AIF-a iz stavka 1. ovoga članka mora u svom nazivu uključivati specifično područje koje je predmet ulaganja AIF-a.

IV. KROVNI AIF

Osnivanje krovnog AIF-a

Članak 37.

(1) UAIF u Republici Hrvatskoj može osnovati krovni AIF, koji se sastoji od dva ili više podfondova.

(2) UAIF je dužan ishoditi odobrenje Hanfe za osnivanje i rad krovnog AIF-a te za osnivanje i rad svih podfondova krovnog AIF-a.

(3) Nakon osnivanja krovnog AIF-a, UAIF može, uz odobrenje Hanfe, naknadno osnovati nove podfondove koje će uključiti u navedeni krovni AIF, pri čemu je dužan pridržavati se odredbe članka 39. stavka 4. ovog Pravilnika.

(4) UAIF koji upravlja s najmanje dva AIF-a može osnovati krovni AIF iz postojećih AIF-ova preoblikovanjem navedenih fondova u podfondove i uključivanjem istih u krovni AIF.

(5) Na zahtjev za osnivanje te izdavanje odobrenja za rad krovnog AIF -a i podfondova na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 209. Zakona.

Naziv krovnog AIF-a i podfondova

Članak 38.

(1) Naziv krovnog AIF-a mora sadržavati naznaku da se radi o krovnom AIF-u.

(2) Naziv podfonda mora sadržavati naziv krovnog AIF-a bez naznake »krovni AIF« te naziv prema kojem se podfond jasno razlikuje od ostalih podfondova toga krovnog AIF-a.

Dokumenti krovnog AIF-a

Članak 39.

(1) UAIF je dužan usvojiti pravila krovnog AIF-a te izraditi prospekt krovnog AIF-a kada je to primjenjivo. Za podfondove krovnog AIF-a ne usvajaju se zasebna pravila niti se izrađuju zasebni prospekti kada je o primjenjivo, ego su posebnosti svakoga pojedinog podfonda određene pravilima krovnog AIF-a, odnosno prospektom krovnog AIF-a kada je to primjenjivo.

(2) U pravilima, odnosno prospektu kada je o primjenjivo, mora biti jasno naznačeno koje odredbe vrijede za sve podfondove krovnog AIF-a, a koje se odnose samo na pojedini podfond.

(3) Pravila krovnog AIF-a moraju, uz podatke propisane člankom 168. Zakona, sadržavati jasnu naznaku da je riječ o krovnom AIF-u.

(4) Kad UAIF nakon osnivanja krovnog AIF-a osniva dodatne podfondove, treba na odgovarajući način izmijeniti i dopuniti pravila krovnog AIF-a, odnosno izmijeniti i dopuniti prospekt kada je to primjenjivo.

Imovina podfonda

Članak 40.

(1) Imovina jednog podfonda potpuno je odvojena od imovine drugog podfonda.

(2) Obveze, odnosno potraživanja proizašla iz transakcija za račun jednog podfonda, smiju se namirivati isključivo iz imovine, odnosno u korist imovine istog podfonda.

Ulaganja podfondova

Članak 41.

(1) Na svaki podfond krovnog AIF-a na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Pravilnika koje se odnose na dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja pojedinog fonda.

(2) UAIF može uspostavljene procese upravljanja rizicima pojedinih podfondova objediniti u zajednički proces upravljanja rizicima krovnog AIF-a, pri čemu se za pojedini podfond navode samo posebnosti upravljanja rizicima koje vrijede za navedeni podfond.

Poslovi depozitara i odvajanje imovine

Članak 42.

(1) UAIF je dužan za račun krovnog AIF-a s depozitarom sklopiti ugovor o obavljanju poslova depozitara za krovni AIF i sve njegove podfondove.

(2) Depozitar je dužan temeljem ugovora o obavljanju poslova depozitara za krovni AIF obavljati navedene poslove za račun svakog pojedinog podfonda.

(3) UAIF i depozitar dužni su osigurati odvajanje imovine svakog pojedinog podfonda na način propisan člancima 192. i 193. Zakona.

(4) Imovina pojedinog podfonda drži se i vodi odvojeno od imovine drugih podfondova krovnog AIF-a, od imovine UAIF-a i od imovine depozitara.

Prestanak i likvidacija

Članak 43.

(1) Krovni AIF prestaje postojati bez likvidacije kad:

a) u krovni AIF više nisu uključena najmanje dva podfonda i/ili

b) svi podfondovi krovnog AIF-a budu uključeni u drugi krovni AIF.

(2) Na postupak likvidacije krovnog AIF-a i/ili podfondova te pravne posljedice likvidacije krovnog AIF-a ili podfondova odgovarajuće se primjenjuju odredbe dijela petnaestog Zakona.

(3) Likvidacija krovnog AIF-a ili podfonda se, pored razloga navedenih u članku 222. Zakona, provodi također i u slučajevima kada:

a) UAIF donese odluku o likvidaciji,

b) nastupi slučaj koji je pravilima, odnosno prospektom kada je to primjenjivo, predviđen kao razlog za likvidaciju podfonda ili krovnog AIF-a,

c) nije moguće provesti prisilni prijenos poslova upravljanja krovnim AIF-om, uz odgovarajuću primjenu članka 80. Zakona.

V. PRIJELAZNE i ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 44.

(1) Iznimno od odredbe članka 28. stavka 3. ovoga Pravilnika, UAIF koji na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika za račun AIF-a koristi subjekt posebne namjene radi ostvarivanja investicijske strategije AIF-a, ne mora osigurati kontrolni utjecaj nad takvim postojećim subjektom posebne namjene.

(2) Iznimno od odredbe članka 28. stavka 2. točke b) ovoga Pravilnika, UAIF koji na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika za račun AIF-a koristi subjekt posebne namjene radi ostvarivanja investicijske strategije AIF-a, ne mora osigurati odgovarajuću izmjenu osnivačkog akta takvog postojećeg subjekta posebne namjene.

(3) UAIF koji na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika za račun AIF-a koristi subjekt posebne namjene radi ostvarivanja investicijske strategije AIF-a, dužan je u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika uskladiti Pravila AIF-a sa zahtjevima iz članka 28. stavka 7. ovoga Pravilnika .

Članak 45.

(1) Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

(2) Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o vrstama alternativnih investicijskih fondova (»Narodne novine« broj 105/13 i 28/15).

Klasa: 011-02/19-02/01

Urbroj: 326-01-70-72-19-18

Zagreb, 14. ožujka 2019.

Predsjednik Upravnog vijeća dr. sc. Ante Žigman, v. r.