Broj: Revr 414/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1102/14-2 od 16. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2666/11-25 od 20. prosinca 2013., u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 342.302,06 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda za dosudu glavnice u iznosu od 342.302,06 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci presude. Međutim, preinačena je navedena presuda u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate koje na svaki dosuđeni obrok teku od svakog 15. do svakog 16. dana u mjesecu, na način da je za navedeno razdoblje tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu kamata.

 

Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba, reviziju je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku na način da prihvati žalbu tuženika u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev, podredno, ukine presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

U svom odgovoru na reviziju tuženika, tužitelj predlaže da ovaj sud odbaci, podredno odbije, reviziju tuženika uz dosudu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju nije osnovan.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike između neisplaćenih bruto plaća koje je tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju u mjesečnom bruto iznosu na temelju ugovora o radu od 26. ožujka 2003., te stvarno obračunatih i isplaćenih bruto plaća, u razdoblju od lipnja 2008. do travnja 2011. godine.

 

Suprotno navodima iz revizije pobijana presuda može se ispitati te se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, time što je sud drugog stupnja pogrešno naznačio „Narodne novine“ u kojem je objavljen Zakon o radu, nije ostvarena navedena bitna povreda, jer se iz obrazloženja presude sa izvjesnošću može zaključiti o kojem Zakonu je riječ.

 

Nadalje, u postupku pred sudom drugog stupnja nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a jer je u obrazloženju presude drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za presuđenje.

 

Tako je sud drugog stupnja dao valjane razloge zbog čega smatra da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio izjavu koju je dao predsjednik Uprave tuženika, sve na okolnost plaćanja tužitelja za obavljeni posao u Mađarskoj.

 

Konačno, sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a kada je ocijenio značenje priloženih isprava, obračunskih listova plaća članova Uprave.

 

Na temelju utvrđenja da je tuženik tužitelju isplaćivao plaće koje su bile manje od ugovorenih, sudovi nižeg stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev.

 

U ovom stadiju postupka i dalje je sporno je li tuženik (odnosno njegov Nadzorni odbor) donio odluku o smanjenju plaća članova Uprave zbog znatnog pogoršanja prilika društva, i je li postojao usmeni uglavak ugovora po kojem bi tužitelj bio dužan dio radnog vremena provesti radeći za drugo društvo iz grupe tuženika, što bi utjecalo na visinu plaće.

 

Suprotno navodima iz revizije u ovom postupku sudovi nižeg stupnja nisu trebali primijeniti odredbu iz čl. 247. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11 i 152/11 - dalje: ZTD), jer tuženik nije dokazao postojanje Odluke o smanjenju plaće.

 

Jednako tako, za presuđenje u ovom postupku je bez značaja odredba iz čl. 286. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) budući da tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvog usmenog uglavka ugovoru.

 

Konačno, obzirom na utvrđenje da tuženik tužitelju nije isplatio plaću u skladu s ugovorom, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili odredbu iz čl. 84. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) kada su tužitelju dosudili neisplaćeni dio plaće.

 

Pri tome, za navesti je, da se ostali navodi u reviziji odnose na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova koji zapravo predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji nije dopušten u ovom stadiju postupka.

 

Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka koju je istakao tuženik, pa je valjalo odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario).

 

Zagreb, 25. siječnja 2017.