Broj: Revr 1860/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. A. iz D. L., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. S. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. d.o.o., Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik F. V., odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-818/14-2 od 9. rujna 2014., kojom je u pobijanom dijelu preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-640/13-15 od 25. ožujka 2014., u sjednici održanoj 31. siječnja 2017.

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-818/14-2 od 9. rujna 2014. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu koji je tuženik S. d.o.o. iz Z., dana 27. prosinca 2012. g. dao tužiteljici J. A. iz D. L., nije dopušten.

II. Raskida se Ugovor o radu od dana 26. rujna 2008. g. sklopljen između tužiteljice i tuženika, a izmijenjen Dodatkom br. I od 30. listopada 2008. godine, Dodatkom br. II od 30. siječnja 2009. godine, dodatkom br. III od 27. ožujka 2009. godine, Dodatkom br. IV od 29. lipnja 2009. godine, Dodatkom br. V od 27. rujna 2009. godine, dodatkom br. VI od 28. prosinca 2010. godine, Dodatkom br. VII od 28. lipnja 2010. godine, Dodatkom br. VIII od 31. prosinca 2010. godine, Dodatkom br. IX od 26. veljače 2011. godine, Dodatkom br. X od 26. kolovoza 2011. godine i Dodatkom br. XI od 27. lipnja 2012. godine i utvrđuje se dan 27. prosinca 2012. godine kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici naknadu štete u visini od pet prosječnih mjesečnih plaća tužiteljice isplaćene u prethodna tri mjeseca, što ukupno iznosi 22.075,54 kn neto, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 26. ožujka 2014. do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos 26. ožujka 2014.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva i to preko dosuđenog iznosa i toč. III. izreke presude 22.075,54 kuna, do zatraženog iznosa 44.150,80 kuna, kao neosnovanim."

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je u pobijanom dijelu u toč. I., II., III. i IV. izreke preinačena prvostupanjska presuda na način da je i tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25713 i 28/13 - dalje: ZPP) , kako to određeno navodi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

              Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te zahtjev za naknadu štete.

              Prvostupanjski je utvrdio

              - da je u ugovoru o radu koje su stranke sklopile bio ugovoren rad u poslovnim prostorima tuženika u Z., time da je tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto skladištara u trgovini tuženika X. u A. c. u Z.;

- da je tužiteljica, po povratku s bolovanja (od 22. studenoga do 13. prosinca 2012.), a nakon što je prethodno dva dana (20. i 21. studenoga 2012.) radila na ispomoći u prostorijama tuženika u O. c. R., S. K. Z., dana 14. prosinca 2012. pristupila na rad u trgovinu tuženika X. u A. c. u Z., gdje joj nije omogućen rad već je udaljena s mjesta rada;

- da je tužiteljica dana 14. prosinca 2012. podnijela zahtjev za zaštitu prava zbog onemogućavanja rada na njenom radnom mjestu;

- da je istog dana tuženik upozorio na obveze iz radnog odnosa, pozvao je da pristupi na radno mjesto u prostorijama tuženika O. c. R., S. K. Z. i istovremeno joj poslao prijedlog izmjene ugovora vezano na mjesto rada na način da tužiteljica ubuduće radi u prostorijama tuženika O. c. R., S. K. Z.;

- da tužiteljica nije prihvatila prijedlog izmjene ugovora o radu vezane  za mjesto rada;

- da je tuženik tužiteljici dana 27. prosinca  2012. dao izvanredni otkaz ugovora o radu stavljajući joj na teret neopravdani izostanak s posla u razdoblju od 14. do 27. prosinca 2012.

Pošavši od navedenog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da u situaciji kad je ugovorom o radu mjesto rada bilo ugovoreno u Z., tužiteljica nije bila dužna postupiti po pozivu tuženika i u okviru trajnog rasporeda, pristupiti na radno mjesto u O. c. R., S. K. Z., te da se njeno nepojavljivanje na tom radnom mjestu ne može smatrati neopravdanim izostankom.

Tuženik kao i tijekom postupka u žalbi u bitnom polazi od činjenice da je na starom radnom mjestu tužiteljice prestala potreba za njenim radom i da su se stranke usmeno dogovorile o promjeni mjesta rada, dakle, ne smatra upućivanje tužiteljice na rad u S. K. Z. privremenim.

Drugostupanjski sud zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju opravdanog razloga za otkaz ocjenjuje pogrešnim. Pritom, odlučnom smatra činjenicu da je upućivanje tužiteljice na drugo radno mjesto bilo privremenog karaktera, da se je prethodnim radom na tom radnom mjestu tužiteljica s tim suglasila, pa da je naknadnim odbijanjem nastavka rada na tom radnom mjestu, u situaciji kad joj je bilo poznato da postoji potreba za njezinim privremenim radom - ispomoći u O. c. R., S. K. Z., počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st.1. ZPP).

Osnovana je tvrdnja revidentice da je obrazloženje drugostupanjske presude, koja smatrajući to odlučnom činjenicom, polazi od utvrđenja da je upućivanje tužiteljice na rad u S. K. Z. bilo samo privremenog karaktera, u suprotnosti sa stanjem spisa, posebno s osnovnom tezom tuženika o trajnoj promjeni mjesta rada.

Naime, već u odluci o otkazu ugovora o radu, a i u žalbi tuženika iznosi se teza da je riječ o trajnoj promjeni mjesta rada jer je na dotadašnjem radnom mjestu tužiteljice prestala potreba za radom tužiteljice. Budući da drugostupanjski sud svoju ocjenu o neopravdanom izostanku tužiteljice s rada temelji upravo na činjenici da je upućivanje tužiteljice na rad bilo tek privremenog karaktera, zbog čega da je tužiteljica, kojoj je bila poznata potreba za radom na drugom radnom mjestu, morala postupiti po nalogu tuženika, a koje utvrđenje je u suprotnosti sa stanjem spisa, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Slijedom iznesenog valjalo je, zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka drugostupanjski sud će imati u vidu da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku (čl. 12. st. 1. ZR); da je odredba o mjestu rada jedna je od onih koje čine obvezni sadržaj ugovora o radu (čl. 13. st. 1. toč. 2. ZR); da se ugovor o radu (sklopljen u propisanom pisanom obliku) može izmijeniti bilo sporazumom stranaka ili otkazom ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora, ali samo u pisanom obliku te da radnik nije dužan postupiti po nalogu poslodavca za rad na radnom mjestu koje nije predviđeno ugovorom o radu, a koji nalog predstavlja jednostranu izmjenu ugovora o radu.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 31. siječnja 2017.