Broj: Revr 1918/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz G., kojeg zastupa punomoćnica N. M. Đ., dipl. iur. iz sindikata, protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. i P. sa sjedištem u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 3672/2014-3 od 3. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama broj 2.P - 9/2014 od 29. srpnja 2014., u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja: - na utvrđenje da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: DIR-09-13-6142/13 na poslovima šumskog radnika, te da radni odnos tužitelja nije prestao, - čime se nalaže tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, te – čime se nalaže tuženiku tužitelja u roku od osam dana vratiti na poslove šumskog radnika sukladno odredbama ugovora o radu broj: DIR-09-13-6142/13 od 13. rujna 2013.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove šumskog radnika, te time i zahtjev na izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme i povratak tužitelja na posao.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su: - da je između stranaka (pod brojem: DIR-09-13-6142/13) 13. rujna 2013. sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 20. rujna 2013. do 30. studenog 2013. za rad na poslovima šumskog radnika, te – da je tužitelj i nakon isteka roka iz tog ugovora (nakon 30. studenog 2013.) nastavio kod tuženika raditi na istim poslovima bez da je tuženik s tužiteljem sklopio novi ugovor na određeno vrijeme.

 

Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o naprijed iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.

 

U naprijed utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR), ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 10. st. 7. ZR-a).

 

U konkretnom slučaju tužitelj je nastavio raditi kod tuženika na istim poslovima i nakon isteka vremena za koje je ugovor na određeno vrijeme sklopljen, dok između stranaka nije sklopljen novi ugovor na određeno vrijeme, pa su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 10. st. 7. ZR-a u kojima se smatra da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Neosnovano se pri tom tuženik poziva na volju poslodavca da se s radnikom sklopi novi ugovor o radu na određeno vrijeme, a koji tužitelju nije predočen propustom radnika tuženika. To iz razloga što se za sklapanje ugovora o radu (čl. 8. ZR-a) zahtjeva suglasna volja ugovornih stranaka o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11/), koje pretpostavke glede novog ugovora o radu na određeno vrijeme u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

 

Neosnovano tuženik prigovara i primjeni materijalnog prava u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja na izdavanje pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. To iz razloga što osnovanost ovog zahtijeva u naprijed navedenom činjeničnom osnovu proizlazi iz odredbe čl. 12. st. 3. i čl. 13. ZR-a.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb 22. veljače 2017.