Broj: Revr 1067/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u I.-G., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-427/15-2 od 17. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4091/14-11 od 19. prosinca 2014., u sjednici održanoj 1. ožujka 2017.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Utvrđuje se da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojom se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 2128/97 sklopljen 5. prosinca 1997. godine, uz Dodatak br. 1 od 7. veljače 2008., između tužitelja i tuženika koji je otkaz tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2014. godine nije zakonit i dopušten, pa stoga radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se ima smatrati da radni odnos tužitelja na radnom mjestu Vozač II traje neprekinuto.

Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana vrati tužitelja na rad i to poslove koje je obavljao do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i to na poslove radnog mjesta Vozač II odnosno druge odgovarajuće poslove.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 5 postotnih poena koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate" (točka I. izreke).

Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2014. (točka II. izreke).

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati, ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koja se primjenjuje na one postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), a u skladu s odredbom čl. 53. st. 4. tog Zakona, ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji prigovara samo činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova o trenutku saznanja tuženika za činjenicu koja je dovela do otkazivanja ugovora o radu, ali pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je ocjena pravilnosti i zakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kroz poštivanje zakonom propisanog roka za otkazivanje ugovora o radu na temelju odredbe čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR), kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je :

- da je u sklopu postupka provjere vjerodostojnosti diploma o završenom studiju i svjedodžbi o završenoj školi, učilište iz Z. dopisom od 8. travnja 2014. obavijestilo tuženika da nije tužitelju izdalo svjedodžbu odnosno da je ista nevjerodostojna,

- da je prema dopisu učilišta i preslike povratnice odnosno obavijesti o prijemu i uručenju pismena tuženik dopis od 8. travnja 2014. zaprimio 23. travnja 2014.,

- da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijeta 30. travnja 2014.,

- da tužitelj tijekom postupka nije osporavao razloge za otkaz ugovora već je samo istaknuo prigovor prekluzije.

Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je otkaz ugovora o radu tužitelju dan u zakonom predviđenom roku od 15 dana od dana saznanja tuženika za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temeljio sukladno odredbi čl. 108. st. 2. ZR.

Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. Zakona ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Neosnovano tužitelj u reviziji ističe da je izvanredni otkaz dat nakon proteka roka od 15 dana od dana saznanja za tu činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 108. st. 2. ZR). Naime, polazeći od utvrđene činjenice da je tuženik 23. travnja 2014. zaprimio dopis sveučilišta o nevjerodostojnosti tužiteljeve svjedodžbe, a 30. travnja 2014. je donesena odluku o otkazu, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je osporena odluka o izvanrednom otkazu donijeta u roku propisanom zakonom i da tuženik nije prekludiran u donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

Rok za izvanredni otkaz ugovora o radu se računa od dana saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, a to je dan kada je tuženik zaprimio dopis sveučilišta. Pogrešno tužitelj smatra da se rok računa od  8. travnja 2014., jer tada tuženik nije imao saznanja o činjenicama na kojima bi temeljio svoju odluku.

Budući su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 108. st. 2. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev  tužitelja, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu u smislu odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 1. ožujka 2017.