Baza je ažurirana 11.12.2024. 

zaključno sa NN 122/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 1948/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 1948/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz K. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva J. & p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Z. H. d.o.o., P. Z. e. t., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz Odvjetničkog društva D. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-757/15-2 od 26. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8631/14-10 od 29. siječnja 2015., u sjednici održanoj 21. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u točkama 1. i 2. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. listopada 2010., koji je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 17. lipnja 2014. i da radni odnos nije prestao, uz nalog tuženiku da vrati tužitelja na rad na posao vozača autobusa. Točkom 3. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju neisplaćene plaće od mjeseca srpnja 2014. do vraćanja na posao prosječnu mjesečnu bruto plaću u iznosu od 9.501,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci. Točkom 4. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama 1. i 2. izreke dok je u preostalom dijelu (točke 3. i 4. izreke) prvostupanjska odluka ukinuta rješenjem suda drugog stupnja i predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda ili samo drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident osporava pobijanu presudu ističući da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući su izreka i obrazloženje kontradiktorni sami sa sobom i s provedenim dokazima, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u tom smislu revizijski sud ne nalazi da bi izreka i obrazloženje drugostupanjske odluke u bilo čemu bili kontradiktorni sami sa sobom ili s provedenim dokazima.

 

Jednako tako, ovaj revizijski sud ne nalazi da bi u razlozima pobijane presude postojale bilo kakve proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Prema tome, kako je pobijanu presudu, kao i odluku suda prvog stupnja, u svemu moguće ispitati jer sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Protivno navodima revidenta, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanje na posao te isplata naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer je na prijevaran način pokušao dovesti poslodavca u zabludu da povjeruje kako je naknadnim obrazovanjem stekao potrebnu srednju stručnu spremu, dakle, da je nedopuštenim ponašanjem prekršio radne obveze iz članka 123. stavak 2. točka 1. Kolektivnog ugovora, što po mišljenju poslodavca predstavlja razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu iz članka 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13).

 

Međutim, prvostupanjski sud zaključuje, što je u svemu prihvatio i sud drugog stupnja, da tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi tužitelj na prijevaran način i onako mu se stavlja na teret u odluci o otkazu, doveo poslodavca u zabludu glede svoje stručne spreme u prometnoj struci.

 

To je zato jer iz provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je u radnoj knjižici tužitelja, koju je poslodavac imao na uvidu prilikom zasnivanja radnog odnosa, bila upisana stručna sprema temeljem svjedodžbe Centra za usmjereno obrazovanje „...“ iz Z. od 22. lipnja 1979., s tim da je tužitelj prilikom zasnivanja radnog odnosa priložio i svjedodžbu o završenom srednjem obrazovanju navedenog Centra te Uvjerenje škole za cestovni promet, stoga je, po nalaženju nižestupanjskih sudova, poslodavac bez bilo kakvih smetnji i zapreka mogao utvrditi da li tužitelj ispunjava uvjete potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta vozača autobusa.

 

Nadalje, kako nije utvrđeno da bi tužitelj izvršio neistinit upis podataka u navedene (javne) isprave koje su izdane od strane odgovarajućih tijela, to je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza i vraćanje tužitelja na posao u cijelosti prihvaćen.

 

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP-a, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

 

              Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 21. ožujka 2017.

Copyright © Ante Borić