Broj: Revr 393/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari E. P. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. M.-Đ., dipl. iur. iz Nezavisnih sindikata regionalni ured R., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R. iz Odvjetničkog društva R. i p. iz Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2940/2014 od 19. studenog 2014., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama posl. br. P-24/14 od 3. lipnja 2014., u sjednici održanoj 9. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme DIR-09-13-7974/16 na poslovima šumskog radnika te da radni odnos tužitelja nije prestao. II. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a u protivnom će tu potvrdu zamijeniti ova presuda. III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana tužitelja vrati na poslove šumskog radnika sukladno odredbama Ugovora o radu DIR-09-13-7974/16 od 10.12.2013.g.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova, uključujući i troškove revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi članka 392.a ZPP-a, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima šumskog radnika; da mu se izda potvrda o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, kao i da se tuženika obveže vratiti ga na poslove šumskog radnika sukladno odredbama Ugovora o radu kojeg je sklopio s tuženikom.

 

Revident ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u odnosu na stavak II i stavak III izreke prvostupanjske odluke, međutim, unatoč u tom smislu obrazloženim žalbenim navodima, tvrdi da drugostupanjski sud nije otklonio uočene nepravilnosti zbog čega je i pobijanom presudom počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Protivno takvim revizijskim navodima, revidentu valja odgovoriti da nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su jasni i neproturječni, a kako pobijane odluke nemaju niti nekih drugih nedostataka, to valja zaključiti da ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

Naime, izreka prvostupanjske presude je jasna, razumljiva i podobna za možebitnu ovrhu jer je tom odlukom prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, dakle, ugovor točno određene oznake i datuma za određeno radno mjesto (šumskog radnika), a nema nejasnoća ili nerazumljivosti ni u nalogu tuženiku da tužitelju izda potvrdu u skladu s navedenim ugovorom o radu, čiji sadržaj je poznat strankama, a ujedno je i takav ugovor sklopljen u pisanom obliku (nalazi se u spisu predmeta) i sadrži sve bitne uglavke predviđene odredbom člankom 13. stavak 1. točka 1., 2., 3., 4., 6., 7., 8. i 9. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR).

 

Zbog toga okolnost da nižestupanjski sudovi nisu u izreci pobliže naveli sadržaj potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, ne čini presudu u tom dijelu nerazumljivom.

 

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da je tužitelj radio u šumariji tuženika u P. još od 2009. i to na temelju niza ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenim s tuženikom,

 

              - da je posljednji Ugovor o radu na poslovima šumskog radnika tužitelj s tuženikom sklopio 10. prosinca 2013. i to na određeno vrijeme do 20. prosinca 2013.,

 

- da u tom Ugovoru o radu nije navedeno zbog čega je isti sklopljen na određeno vrijeme.

 

Polazeći od takvog stanja stvari, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme ocijenili osnovanim.

 

Naime, odredbom članka 10. stavak 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu iznimno može sklopiti na određeno vrijeme koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Prema stavku 4. tog članka poslodavac s istim radnikom smije sklopiti svaki sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi iz članka 12. stavak 3. ZR-a mora biti naveden. Konačno, prema odredbi stavka 7. tog članka ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

U konkretnom slučaju je utvrđeno da u ugovoru o radu sklopljenom između stranaka 10. prosinca 2013. na određeno vrijeme, protivno izričitoj zakonskoj odredbi, nije naveden objektivni razlog za sklapanje tog ugovora, kao i da je prije navedenog ugovora tužitelj s tuženikom također sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme počevši od 2009. Slijedom toga je ugovor od 10. prosinca 2013. sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme iz članka 10. stavak 4. ZR-a.

 

Prema tome, kako je sporni ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a jer nisu bili ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme propisani odredbom članka 10. stavak 1. ZR-a, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da su ispunjene pretpostavke za "prerastanje" tog ugovora u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (članak 10. stavak 7. ZR) i stoga su osnovano prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, dakle, i onaj dio koji se odnosi na vraćanje tužitelja na poslove šumskog radnika.

 

Pritom valja napomenuti da je sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme pravilo, dok je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme iznimka koja je dopuštena samo iz razloga koji su zakonom taksativno navedeni. Zato sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme ne ovisi isključivo o volji stranaka, kako se to neosnovano tvrdi u reviziji, nego o objektivnim okolnostima navedenim u odredbama članka 10. stavak 1. ZR-a pa utoliko navodi revidenta o tome - da se volja poslodavca ne može nadomjestiti zakonskom predmnijevom, nisu od značaja za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. svibnja 2017.