Broj: Revr 350/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika H. r. K. d.o.o., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u K., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1111/16-2 od 14. prosinca 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-32/15-15 od 2. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi nedopuštenim poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 31. ožujka 2015. kao i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao uz vraćanje na posao i naknadi bruto plaću u iznosu 19.287,47 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 7.500,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se reviziju tužitelja prihvati i obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, a podredno da se te presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu u z naknadu troška odgovora.
Revizija nije osnovana.
Suprotno revizijskim navodima obje presude u postupku koji je prethodio reviziji imaju navedene razloge o odlučnim činjenicama uključujući one koje se odnose na pitanje postojanja materijalnih pretpostavki za davanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju.
Pritom, posebice glede obrazlaganja razloga na kojima počiva drugostupanjska presuda podnositelju revizije treba odgovoriti da kada drugostupanjski sud ima ovlaštenje izostaviti posebno obrazloženje u slučaju kada prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava, a koje ovlaštenje mu daje odredba čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) tada okolnost što drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode pozivajući se na razloge i utvrđenja u prvostupanjskoj presudi ne može sama za sebe predstavljati bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP imajući na umu da su iscrpni razlozi i utvrđenja sadržani u prvostupanjskoj presudi.
Nadalje, u vezi prigovora tužitelja glede zapošljavanja drugog radnika i to B. O., valja reći da je u prvostupanjskoj presudi iscrpno obrazloženo, a što je drugostupanjski sud prihvatio da je još 1. kolovoza 2014., dakle prije pripajanja K. t. d.o.o. tuženiku B. O. sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto tehničara, a počev od 1. rujna 2014. tj. neposredno nakon pripajanja na radno mjesto novinara.
Novi Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta stupio je na snagu kasnije i to 28. ožujka 2015. koji je smanjio broj izvršitelja i koji je bio osnova za davanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju zbog organizacijskih razloga i zbog čega je prestala za radom tužitelja kako pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, a zbog čega i po shvaćanju revizijskog suda predmetni otkaz ima opravdane razloge.
Budući da je upravo u vrijeme otkazivanja tuženik zapošljavao manje od 20 radnika, poslodavac suprotno revizijskim navodima nije imao obvezu rukovoditi se kriterijima iz čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR).
U odnosu na revizijski prigovor da je poslodavac bio dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu tužitelju kao radniku kojem je otkazao ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga jer da je nastala potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, pri čemu se revident pozvao na upražnjeno mjesto Z. Ž. treba odgovoriti da je u nižestupanjskim presudama jasno rečeno da je za to radno mjesto bila propisana viša stručna sprema od one koju je imao tužitelj zbog čega obveza tuženika pozivom na odredbu čl. 115. st. 2. t. 6. ZR nije postojala.
Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.
Prema odredbi čl. 155. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Zagreb, 5. srpnja 2017.
