Broj: Gž-393/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. K. pok. M., S. K., K., OIB: …, zastupan po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u S., protiv tuženika M. K. pok. M. iz K., S. K., K., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. B., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Psp-96/14 od 10. rujna 2015., dana 4. ožujka 2016.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Psp-96/14 od 10. rujna 2015.
Obrazloženje
Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tuženik je zasmetao tužitelja u mirnom i poštenom posjedu uporabe čestice zgrade anagrafske oznake K. 24, Općina K. i to na način što je 19. kolovoza 2014.g. porušio međustropnu konstrukciju između prizemlja i kata stare stojne kuće te umjesto iste postavio betonsku ploču pa se istom nalaže da odmah i pod prijetnjom ovrhe obustavi svako daljnje smetanje tužitelja na ovoj nekretnini te da u roku od 15 dana uspostavi ranije posjedovno stanje te da u istome roku i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka (točka I. izreke)."
Također je točkom II. izreke rješenje odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:
"Zabranjuje se tuženiku obavljanje bilo kakvih radnji koje bi ometale tužitelja u vršenju njegovih posjedovnih prava na staroj stojnoj kući anagrafske oznake K. 24 K. pod prijetnjom ovrhe."
Odlukom o trošku postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kn u roku od 15 dana (točka III. izreke).
Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. u svezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP-a), ne predlažući određen način odlučivanja.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom čestice zgrade anagrafske oznake K. 24, Općina K., a kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.
Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik neometano koristio i bio u posjedu jedne strane kuće, konobe i kata poviše konobe te je nalio betonsku ploču na polovici poviše konobe koju je koristio dok je drugu stranu kuće koristio tužitelj iznad čijeg dijela nije nalivena betonska ploča. Tužitelj da nije dokazao da bi ga tuženik na bilo koji način zasmetao u posjedu spornog dijela kuće obzirom da je tuženik godinama bio u posjedu i koristio dio konobe i kuće na kojem dijelu je izvršio radove, odnosno promijenio stropnu konstrukciju, te je umjesto drvene stavio betonsku, dok nije dirao posjed tužitelja niti ga je verbalno napao, jer to nije dokazao pa smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 20. – 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) za pružanje posjedovne zaštite, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.
Nije u pravu tužitelj kada navodi da se prvostupanjsko rješenje temelji na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjenicom stanju te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Naime, sud prvog stupnja, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 20. – 22. ZV-a za pružanje posjedovne zaštite, jer nije bilo protupravnosti što prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženik iznad konobe koju nesporno koristi što i sam tužitelj u iskazu navodi umjesto drvene konstrukcije stavio betonsku, pri čemu nije dirao posjed tužitelja obzirom da on koristi drugi dio konobe kako i sam tvrdi, niti je tijekom postupka dokazao da ga je tuženik verbalno napao.
Žalbenim navodima tužitelja kojima ista daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, ističući da je tuženik počinio čin smetanja suposjeda, pa da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je izrekom pobijanog rješenja odbio tužbeni zahtjev tužitelja ničim ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnosti primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja utvrdio da nema protupravnosti na strani tuženika ni smetanja posjeda, pa se žalitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje pobijanog rješenja, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto utvrđuje da nema smetanja posjeda, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto tako žalitelju je za odgovoriti da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi članka 2. ZPP-a. kao i da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi a imajući u vidu odredbu članak 352. ZPP-a.
S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 20. – 22. ZV-a kad je tužitelju odbio pružiti zatraženu posjedovnu zaštitu.
Zakonita je i odluka o troškovima postupka kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP-a).
Kako na izložen način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a.)
U Splitu, 4. ožujka 2016.
