Broj: Rev 723/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja D., D., kojega zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u D., protiv tuženika Grada Dubrovnika, D., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1690/10-2 od 20. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-81/10 od 30. ožujka 2010., u sjednici održanoj 29. studenoga 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1690/10-2 od 20. siječnja 2011. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-81/10 od 30. ožujka 2010. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik čest. zgrad 87. upisane u z.k. ul. br. 316 k. o. O. u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu troška postupka.

 

Drugostupanjskom presudom odbijana je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. ZPP, jer da "utvrđenje da zemljište ostaje vlasništvo tužene zato što tužbom nije traženo drukčije nije zakonito jer zemljište ispod zgrade ionako pripada vlasniku zgrade".

 

Prema odredbi čl. 2. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (st. 1.). Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan (toč. st. 2.).

 

Kad sud odluči izvan granica tužbenog zahtjeva učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Kad sud odbije odlučiti o zahtjevu za koji je nadležan, dakle, ako pogrešno primijeni odredbu čl. 2. st. 2. ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. ZPP. Iz navoda revizije, a niti iz stanja spisa, ne proizlazi da je sud odbio odlučivati o tužbenom zahtjevu.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje prava vlasništva tužitelja na čest. zgr. 87. k.o. O., a koji tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je objekt koji nosi oznaku čest. zgr. 87. k.o. O. njegov prednik sagradio na temelju valjane građevinske dozvole iz 1985.

 

Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim uz obrazloženje da se nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09- dalje: ZVDSP), kojim je uvedeno načelo pravnog jedinstva nekretnine, ne može zahtijevati samo utvrđenje prava vlasništva na zgradi (bez zemljišta), zbog čega da je tužbeni zahtjev usmjeren samo na utvrđenje prava vlasništva zgrade, neosnovan.

 

Kako to osnovano ističe revident, u konkretnoj situaciji, iznoseći citirano shvaćanje, nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo.

 

U z. k. ul. broj 316. k. o. O., u posjedovnom listu, kao z. k. tijelo I. upisana je kat. čest. 1021/12 neplodno, kao z. k. tijelo II. upisana je zgr. 88 i kao z. k.  tijelo upisana je III. zgr.87. Kao vlasnik z. k. tijela  I. i III. upisan je tuženik.

 

Pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade uređeno je odredbom čl. 367. ZVDSP.

 

              Odredbom stavka 1. toga članka propisano je da ako je do stupanja na snagu toga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade (st. 1.); nadležni sud će u slučaju iz st. 1. toga članka odrediti spajanje zemljišnoknjižnih uložaka u jedan na zahtjev vlasnika zgrade (st. 2); u slučaju kad se zbog uspostave jedinstva nekretnine spaja više zemljišnoknjižnih tijela u jedno, ne dira se u prava koja su do tog spajanja postojala u korist ili na teret jednoga i drugoga zemljišnoknjižnoga tijela, nego će se po službenoj dužnosti upisati u korist, odnosno na teret odnosnoga suvlasničkoga dijela; a ako to nije moguće, upisat će se u korist, odnosno na teret spojenoga tijela, svako s onim prvenstvenim redom koje ima prema vremenu svoga nastanka, odnosno prema provedenom ustupu prvenstva.

 

U konkretnoj situaciji, prema stanju zemljišnih knjiga, nije izvršeno spajanje zemljišnoknjižnih tijelu u jedno, pa nema zapreke da tužitelj, radi rješavanja spornog pitanja- stjecanja prava vlasništva čest. zgr. 87 k. o. O. prije stupanja na snagu ZVDSP, koja nekretnina je u z. k. ul. 316. k. o. O. upisana kao posebno z. k. tijelo (III) u vlasništvu tuženika, istakne tužbeni zahtjev kakav je istaknut u ovoj pravnoj stvari.

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio reviziji nisu raspravljene odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu, zbog čega nema mjesta preinaci presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 29. studenoga 2016.