Broj: Rev 2376/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. L. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u S., protiv tuženika A. … d.o.o., S., OIB: … i tuženika J. B. L., vlasnika obrta za … V. C. iz S., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2043/15 od 18. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-491/14 od 14. siječnja 2015., u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu pod oznakom Ovr-2993/10 po prijedlogu ovrhovoditelja A. … d.o.o., radi naplate 1.542.948,00 kn, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

U slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi 382. st. 1. ZPP, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli (čl. 201. ZPP).

Sukladno odredbi čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), a prema kojoj će sud, ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru podnositelja prigovora - treće osobe ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru,  rješenjem uputiti podnositelja prigovora da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu, tuženici su nužni i jedinstveni suparničari.

Budući da su tuženici jedinstveni suparničari i smatraju se jednom strankom naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 200.001,00 kn se ne dijeli. Stoga je u ovoj pravnoj stvari dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP te je revizija kao takva i razmatrana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazložiti neće se uzeti u obzir.

Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica osporava potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu savjesnosti i poštenja tuženika A. … d.o.o. u pravnom prometu.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima se ističe tvrdnja o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu postupanja tuženika A. …d.o.o. u dobroj vjeri, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 61. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP).

Prema citiranoj odredbi zajedničkim stvarima zajedničari raspolažu zajednički, a pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali (st.1.). Iznimno, od st. 1. toga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba će moći, na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko (st. 2.).

Prema odredbi čl. 130. st. 2. ZVDSP vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

Budući da je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, jer tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza nije dokazala suprotno, tuženik A. d.o.o. postupao u dobroj vjeri, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 61. st. 2. u vezi čl. 130. st. 2. ZVDSP, kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 12. rujna 2017.