Broj: Gž-591/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. rođene G. iz N. M., OIB: …, koju zastupa punomoćnica B. S.-R., odvjetnica u D.,  protiv prvotuženika A. G. pok. I. iz C., koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., M. i L. j.t.d., D., drugotuženika I. G.-G. pok. I. iz C., koga zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., i trećetuženika A. G. pok. I. iz D., radi utvrđenja prava vlasništva, predaje i nepačanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, poslovni broj P-1245/08 od 15. ožujka 2018., u sjednici održanoj 7. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se djelomično žalba tužiteljice D. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, poslovni broj P-1245/08 od 15. ožujka 2018. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u toč. I. izreke da su tuženici A. G. pok. I., I. G. pok. I. i A. G. pok. I. dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na čest. zgr. 297 k.o. T. uz prethodno brisanje dosada svih svojih uknjiženih prava na istoj, a sve na temelju presude.

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se ista prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u toč. I. izreke na utvrđenje da je tužiteljica D. B. rođena G. pok. A., A. „Š.“ vlasnica u cijelosti čestice zgrade 297 k.o. T., a koje pravo vlasništva je stečeno dosjelošću te u toč. II. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tužiteljice odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica  D. B. rođena G. pok. A., A. „Š.“ vlasnica u cijelosti čestice zgrade 297 k.o. T.,a koje pravo vlasništva je stečeno dosjelošću pa su tuženici A. G. pok. I., I. G. pok. I. i A. G. pok. I. dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva ove tužiteljice na gore označenoj nekretnini uz prethodno brisanje dosada svih svojih uknjiženih prava na istoj, a sve na temelju ove presude.

II. Dužni su tuženici A. G., I. G. i A. G. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati  tužiteljici D. B. rođ. G. slobodan od svojih stvari i osoba cjelinu čest. zgr. 297-ribarski magazin, k.o. T. na slobodno raspolaganje i isključivi posjed, te se ubuduće kaniti bilo kakvog pačanja u ovaj magazin, a sve pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku pod 2 plati troškove postupka u iznosu od 13.300,00 kuna."

Protiv citirane presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu, a podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ističe da je postupak pokrenut tužbom od 29. kolovoza 2008. nakon pravomoćnog okončanja postupka zbog smetanja posjeda, a u vrijeme pokretanja postupka tuženici su bili uknjiženi kao suvlasnici predmetne nekretnine, pa je irelevantno što su 2014. i 2015. svoje suvlasničke udjele prenijeli na treće osobe. U postupku zbog smetanja posjeda tužiteljica je bila M. G., majka tužiteljice iz ovog spora koja je na temelju oporuke pok. supruga A. G. pok. A. Š. stekla pravo doživotno plodouživanja pa je bila aktivno legitimirana kao posjednica. Pokojni ostavitelj je oporukom od 15. siječnja 1987. ovu nekretninu ostavio u nasljedstvo i vlasništvo tužiteljici iz ovog spora, označavajući je u oporuci "magazin u B.". Sud obrazlaže da tužiteljica nikada nije bila upisana kao posjednica čest.zgr. 297 k.o. T., a iz povijesti posjedovanja proizlazi da je ta nekretnina na temelju katastarskog klasiranja zemljišta 1959. i izlaganja katastarskog operata 1960. upisana na ime posjednika A. G. pok. A. Š. u cijelosti, a 1997. je izvršena promjena upisa te je upisana M. G. ud. A.–majka tužiteljice, kao plodouživateljica, koja je i danas upisana kao posjednica.

U postupcima zbog smetanja posjeda odbijeni su tužbeni zahtjevi pok. M. G. jer tužbe nisu podnesene u roku, a u tim predmetima sud je utvrdio da je tužiteljica osobno i preko svog pok. supruga bila poštena posjednica spornog magazina dugi niz godina, koji posjed joj je oduzeo tuženik. Magazin je kupio djed tužiteljice A. G. pok. A. negdje 1923.godine i to od pok. djeda tuženika I. Đ. G. i od tada pa sve do nasilnog oduzimanja posjeda od strane tuženika 2006. ili 2007. godine, magazin je bio u isključivom posjedu tužiteljice, odnosno njenih pravnih prednika. U obrazloženju presude navodi se da tužiteljica nikada nije bila u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, koji nisu navedeni, niti je navedeno što su izjavili, pa da nije mogla steći vlasništvo nekretnine dosjelošću. Nisu navedeni iskazi saslušanih svjedoka, kome je sud povjerovao, a kome ne, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pregledom ostavinskog spisa broj O-673/93 iza smrti pok. A. G. pok. A., sud je mogao utvrditi da je u ostavinsku masu prijavljen i predmetni magazin i to kao izvanknjižno vlasništvo, što nije uzeto u obzir pa magazin nije raspoređen, a što ne utječe na pitanje savjesnosti posjednika toga magazina. Predlaže da se izvedu svi predloženi dokazi, posebno iskazi saslušanih svjedoka u predmetu broj P-873/07, saslušanjem parničnih stranaka i pribavljanje podataka o upisanim posjednicima. Zahtijeva i trošak za sastav žalbe.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužiteljice:

- na utvrđenje da je vlasnica čest. zgr. 297. k.o. T., koje pravo je stečeno dosjelošću, pa su tuženici dužni trpjeti uknjižbu njenog prava vlasništva,

- da su tuženici dužni predati tužiteljici čest. zgr. 297. k.o. T.–ribarski magazin, na slobodno raspolaganje i u isključivi posjed te se ubuduće kaniti bilo kakvog pačanja u magazin.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužiteljičina majka M. G. vodila posjedovne parnice broj P-873/07 i P-1550/07 protiv tuženika A. i I. G. u kojima su odbijeni njezini tužbeni zahtjevi,

- da tužiteljica nikada nije bila upisana kao posjednica čest. zgr. 297 k.o. T.,

- da su osim tuženika, kao suvlasnici predmetne nekretnine, upisane i treće osobe, a do zaključenja glavne rasprave se zemljišnoknjižno stanje izmijenilo tako da tuženici više nisu upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine,

- da predmetna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina iza smrti tužiteljičina oca A. G., prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda Dubrovniku broj O-673/93,

prvostupanjski sud zaključuje da tuženici nisu pasivno legitimirani u odnosu na tužbeni zahtjev istaknut u toč. I. izreke te da tužiteljica nije bila nakon očeve smrti u samostalnom posjedu predmetne nekretnine pa je nije mogla steći dosjelošću, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

Prvi tužbeni zahtjev je slojevit i odnosi se na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica čest. zgr. 297 k.o. T. (deklaratorni dio) i da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu njenog prava vlasništva (kondemnatorni dio). U činjeničnom supstratu tužbe navodi se da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, i to prvotuženik za 852/1960 dijela, drugotuženik za 213/1960 dijela te trećetuženik za 426/1960 dijela te da su uknjiženi kao suvlasnici i pok. N. G. G., F. G. G. i M. B., iza čijih smrti ostavinski postupci nisu okončani.

Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak 1045 k.o. T. utvrđeno je da u trenutku zaključenja glavne rasprave tuženici nisu upisani ni kao suvlasnici sporne nekretnine.

S obzirom da se kondemnatorni dio prvog tužbenog zahtjeva sastoji u zahtjevu za trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužiteljice, uz brisanje uknjiženih prava, a da tuženici u trenutku mjerodavnom za odlučivanje o tom zahtjevu nisu upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, ocjenjujući da tuženici nisu pasivno legitimirani za takav zahtjev.

U odnosu na tvrdnje tužiteljice da su tuženici bili upisani kao suvlasnici, pa da je nebitno što su za vrijeme trajanja postupka svoje suvlasničke udjele prenijeli na treće osobe, valja istaći da je kod zahtjeva usmjerenog na trpljenje uknjižbe prava vlasništva pasivna legitimacija na strani upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika.

Stoga je trebalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u toč. I. izreke da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na čest. zgr. 297 k.o. T. uz prethodno brisanje svojih uknjiženih prava na istoj, tj. odlučiti kao u izreci ove presude.

Prvi tužbeni zahtjev u deklaratornom dijelu, usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica čest. zgr. 297. k.o. T., koje pravo je stečeno dosjelošću, može biti samostalan zahtjev čija sudbina ne mora nužno biti vezana uz kondemnatorni zahtjev (trpljenje uknjižbe) u smislu da bi u slučaju neosnovanosti zahtjeva za činidbu u svakom slučaju bio neosnovan i zahtjev za utvrđenje.

U odnosu na taj zahtjev i u odnosu na zahtjev na predaju ribarskog magazina na raspolaganje i u isključivi posjed te nepačanja, prvostupanjski sud, ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, utvrđuje da tužiteljica nikada nije bila u samostalnom posjedu pa nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) te da, unatoč činjenici što je tužiteljičin otac u svojoj oporuci raspolagao predmetnom nekretninom, magazin nije bio predmet nasljeđivanja niti je spomenut u rješenju o nasljeđivanju iza smrti njezinog oca, koja okolnost dovodi u pitanje navode glede savjesnosti posjeda njezinih prednika, zbog čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

              Iako se prvostupanjski sud (općenito) pozvao na ocjenu iskaza saslušanih svjedoka, koji imaju relevantnih saznanja o odlučnim okolnostima vezanima za kvalitetu i trajanje posjeda tužiteljičinih prednika na predmetu spora, u obrazloženju presude nisu analizirani iskazi svjedoka te je izostao zaključak i ocjena izvedenih dokaza, dakle ne postoje razlozi o tome kojim je iskazima sud povjerovao, a kojima nije i iz kojih razloga je tako postupio.

              Na ročištu glavne rasprave 26. veljače 2018. odbijeni su prijedlozi drugotuženika za izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, nisu saslušane ni parnične stranke, a nije ni dana ocjena priloženih isprava (povijest posjedovanja za spornu nekretninu i dr.).

Stoga s pravom tužiteljica u žalbi prigovara da u dijelu presude kojim je odbijen deklaratorni dio prvog tužbenog zahtjeva te zahtjev za predaju stvari i nepačanje, u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se presuda u tom dijelu ne može ni ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba i na koju ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u toč. I. izreke te u toč. II. i III. izreke (odluci o troškovima postupka) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, dakle odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, izvest će predložene dokaze kompletirajući činjenično stanje te će o dijelu zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine te za predaju u posjed i nepačanje donijeti novu odluku, kao i o troškovima postupka, u koje ulaze i troškovi u povodu žalbe (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP), imajući u vidu da se radi o vlasničkoj tužbi iz odredbe čl. 166. st. 1., 2. i 4. ZVDSP (actio publiciana), a ne o pravoj vlasničkoj tužbi (rei vindicatio).

 

U Zadru 7. rujna 2018.