Broj: Gž-809/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvijestitelja te Franke Zenić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. d.d., H., OIB: …, koga zastupa predsjednica Uprave G. T., a ovu punomoćnici I. M., dipl. iur. i K. O., mag. iur., protiv tuženice M. C. iz H., OIB: … koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Psp-168/17 od 25. svibnja 2018., na sjednici održanoj 14. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Psp-168/17 od 25. svibnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "1. Utvrđuje se da tužena M. C., (poštanski broj) H., OIB …, uznemirava posjed tužitelja S. H. d.d., (poštanski broj) H., OIB …, na nekretnini označenoj kao č.zem. 171/2, z.ul. 1637 k.o. H. na način da je na predmetnoj nekretnini samovlasno postavila tri drvene kućice namijenjene za smještaj radnika i nastanila dva psa.

              2. Nalaže se uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, na način da tužena ukloni tri drvene kućice namijenjene za smještaj radnika i udalji dva psa koji se nalaze na nekretnini označenoj kao č.zem. 171/2, z.ul. 1637 k.o. H., sve u roku od 15 dana.

              3. Zabranjuje se tuženoj ubuduće uznemiravanje posjeda tužitelja na način opisan u točci  1. izreke ove presude ili na sličan način.

              4. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u roku od 15 dana."

              II. Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 2.700,00 kn."

              Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

              "III. Odbija se prijedlog privremene mjere koja glasi:

              "1. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja S. H. d.d., (poštanski broj) H., OIB …, u postupku radi smetanja posjeda tuženika M. C., (poštanski broj) H. OIB …, određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženici hitno udaljavanje dvaju pasa koje je samovlasno nastanila na nekretnini označenoj kao č.zem. 171/2 z.ul. 1637 k.o. H..

              2. Privremena mjera iz točke 1. rješenja traje do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje posjeda ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije ne promijene tako da mjera više nije potrebna.

              3. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju trošak izdavanja ove privremene mjere u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja.""

              Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga. Tvrdi da je obrazloženje presude nejasno o tome podnosi li tužitelj tužbu zbog smetanja posjeda ili vlasničku tužbu, što ne bi trebalo biti sporno s obzirom da je naglasio da je vlasnik nekretnine i da zaštitu posjeda traži s osnove vlasništva na nekretnini. Dostavom pravomoćne presude tužitelj je dokazao pravni slijed vlasništva na nekretnini, dakle, da je izvanknjižni vlasnik. U svrhu identifikacije predmeta spora predložio je da se izvrši očevid, o kojem dokaznom prijedlogu sud nije odlučio, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, koja je utjecala na zakonitost presude.

              Također, smatra da su razlozi presude proturječni ispravama koje se nalaze u spisu te da je proturječno obrazloženje presude u dijelu u kojem je utvrđena suglasnost stranaka oko identifikacije spora, budući da iz zapisnika s ročišta od 10. travnja 2018. proizlazi da među strankama nije sporna identifikacija predmeta spora. Provedeni su dokazi koji uopće nisu relevantni u vidu saslušanja svjedoka. Nejasni su razlozi o odlučnim činjenicama, o tome je li u konkretnom slučaju došlo do uznemiravanja ili ne. Tužitelj je u dokazne svrhe dostavio i prijepis posjedovnog lista br. 505 k.o. H. koji predstavlja javnu ispravu iz koje je vidljivo da je tužitelj vlasnik dijela sporne čestice. Pogrešno je zaključeno da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, da nije u posjedu nekretnine, da nije dokazao da se predmet spora nalazi na dijelu nekretnine koji je obuhvaćen presudom, da je na nekretnini postavljena ograda i da je tuženica posjednica nekretnine. Predlaže da se presuda preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva, a podredno, da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", broj 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba, budući da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati.

              Naime, tužitelj je u tužbi podnesenoj 24. srpnja 2017. postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženica samovlasno smetala njegov posjed na čest. zem. 171/2, zk.ul. 1637, k.o. H., na način da je na toj nekretnini samovlasno postavila tri drvene kućice i nastanila dva psa, da se naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja uklanjanjem drvenih kućica i udaljavanjem pasa te da se zabrani tuženici ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda, dakle njegova tužba sadrži sve elemente tužbe zbog smetanja posjeda iz odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP).

              Podneskom od 9. veljače 2018., a nakon podnošenja odgovora na tužbu i nakon što je prethodni postupak zaključen na ročištu 25. listopada 2017., tužitelj se pozvao na uznemiravanje njega kao vlasnika nekretnine u izvršavanju vlasničkopravnih ovlaštenja te je predložio da se na temelju odredbe čl. 167. ZVDSP donese presuda kojom se utvrđuje da je tuženica uznemiravala njegov posjed na predmetnoj nekretnini samovlasno postavljajući tri drvene kućice namijenjene za smještaj radnika i nastanjujući dva psa, da se uspostavi ranije posjedovno stanje uklanjanjem drvenih kućica i udaljavanjem dva psa i da se zabrani tuženici ubuduće takvo ili slično uznemiravanje posjeda tužitelja, čime je izvršio preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, promjenom istovjetnosti zahtjeva.

              Odlučujući o tužbenom zahtjevu iz podneska od 9. veljače 2018., prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije bio faktični posjednik predmeta spora neposredno prije poduzimanja radnje od strane tuženice, a niti u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle da nije dokazao svoje predmnijevano vlasništvo i faktičan posjed kojeg bi mu tuženica svojim postupanjem uznemiravala, a ne oduzela, pa da nije aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio, pozivom na odredbu čl. 167. ZVDSP.

              Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

              U smislu citirane zakonske odredbe, tužbu nije moguće preinačiti nakon zaključenja prethodnog postupka, tijekom glavne rasprave, kako je to u konkretnom slučaju učinio tužitelj podneskom od 9. veljače 2018. pri čemu je nebitno je li tuženica, kojoj je na ročištu 25. listopada 2017. uručen podnesak tužitelja, dala svoj pristanak na preinaku tužbe, budući da se pristanak u smislu odredbe čl. 190. ZPP traži kod preinake tužbe do zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj je (objektivno) preinačio tužbu kada to više po strogim zakonskim odredbama nije bilo dopušteno. U tom pravcu je zauzeto i pravno shvaćanje na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018.

              Prema tome, prvostupanjski sud je bio dužan u obrazloženju svoje odluke dati razloge o tome zašto je odlučio o vlasničkopravnom zahtjevu predmnijevanog vlasnika (actio publiciana) po tužbi preinačenoj nakon zaključenja prethodnog postupka, umjesto o zahtjevu po tužbi zbog smetanja posjeda, o čemu u obrazloženju presude nema nikakvih razloga, tako da je na taj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem te će donijeti odluku o posjedovnom (posesornom) tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

              Prvostupanjsko rješenje nije pobijano žalbom i ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru 14. rujna 2018.