Broj: Gž Zk-684/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja upisa G. Z., T. S. R. 1, OIB: ……………, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja upisa protiv rješenja Općinskog Građanskog suda u Zagrebu broj Z-22080/16 ( Ozn. Z-10475/16) od 06. lipnja 2016. godine, dana 28. lipnja 2017. godine
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana, te potvrđuje pobijano rješenje Općinskog Građanskog suda u Zagrebu broj Z-22080/16 ( Ozn. Z-10475/16) od 06. lipnja 2016. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor predlagatelja upisa protiv rješenja istog suda po posl.br. Z-10475/16 od 19. travnja 2016..
Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagatelj upisa zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP) a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 91. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08- dalje:ZZK), s prijedlogom da se rješenje izmijeni, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Žalba nije osnovana.
Predlagatelj je podnio prijedlog radi upisa prava vlasništva u svoju korist na nekretnini – u zk.ul.br. 1728 k.o. G. Z. kat. čest. 957/61, 957/6, 957/65, 957/66, 657/98, 957/99, a sve na temelju odredbe članka 361.-365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV) i odredbi članka 2. i 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnog) samoupravi („Narodne novine“ broj 33/01 i 60/01) te Uvjerenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet , klasa:350-03/2012-03/535, urbroj: 251-13-020/004-2012-2 od 2. svibnja 2002. godine.
Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva nekretnina pobliže navedenih u izreci pobijanog rješenja u korist predlagatelja upisa pozivom na odredbu članka 2. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/94, 65/94, 21/95, 48/95, 19/98, 105/99, 60/01, 87/02 i 90/05) kojom je propisano da se poljoprivrednim zemljištem, u smislu tog zakona, između ostalog smatraju i pašnjaci odnosno drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
Neosnovano žalitelj ističe u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva u korist predlagatelja upisa.
Naime, iz izvještaja o zemljišnoknjižnom stanju razvidno je da je u u zk.ul.br. 1728 k.o. Grad Zagreb upisana 957/60 u naravi pašnjak na Pantovčaku površine 201.6 hvati ili 725 m² od kat. čest. 957/61 u naravi pašnjak na Pantovčaku površine 171.3 hvati ili 616 m² od kat. čest. 957/62 u naravi pašnjak na Pantovčaku površine 176.8 ili 636 m² od kat. čest. 957/65 u naravi pašnjak na Pantovčaku 166.8 hvati ili 600 m², od kat. čest. 957/66 u naravi pašnjak na Pantovčaku površine 149 hvati ili 536 m², od kat. čest. 657/98 u naravi pašnjak na Pantovčaku površine 20.4 hvati ili 73 m² i od kat. čest. 957/99 u naravi pašnjak na Pantovčaku površine 9.4 hvati ili 34 m², odnosno ukupno 895.3 hvati ili 3220 m² kao društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist: Općine Centar.
Pretvorba pak poljoprivrednog zemljišta uređena je posebnim zakonom.
Naime, prema odredbi članka 3.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republika Hrvatska je danom stupanja na snagu navedenog Zakona ( 24. srpnja 1991. god.) po sili zakona postala vlasnik cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta, koje je na dan stupanja na snagu tog Zakona bilo u društvenom vlasništvu, bez obzira na to tko je bio upisan kao nositelj prava korištenja na toj nekretnini.
Kako se prema odredbi članka 388.st.1. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku, stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, proizlazi da se odredba članka 360. ZV-a, koja uređuje pretvorbu prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, ne odnosi na poljoprivredno zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu. Stoga su te nekretnine na temelju posebnog zakona postale izvanknjižno vlasništvo Republike Hrvatske.
Prema odredbi iz članka 362. ZV-a smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati dok je prema stavku 3. propisano da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1.2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.
No, iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da su predmetne nekretnine upisane u listu A s kulturom u smislu članka 2. stavak 1. citiranog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, na što s pravom ukazuje prvostupanjski sud dok se iste prema dostavljenom uvjerenju Uvjerenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: 350-03/2012-03/535, urbroj: 251-13-020/004—2012-2 od 02. svibnja 2012. godine, na dan 24. srpnja 1991. godine nalaze unutar granica građevinskog područja .
U navedenom, u situaciji postojanje kontradiktornih činjenica o predmetu upisa, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je zahtijevani upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist predlagatelja ocijenio neosnovanim. To naravno ne znači da predlagatelj ne bi bio ovlašten u parničnom postupku kao kontradiktornom postupku , što zemljišnoknjižni nije, dokazati činjenice osnovom kojih izvodi svoje pravo vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu. U postupku u ostvarivanju prava o spornom pitanju – pitanju činjenične, odnosno materijalnopravne prirode, odlučuje nadležni sud u parničnom postupku. Naime, s obzirom na pravnu prirodu parničnog postupka, kao jedinog zakonom propisanog postupka mjerodavnog za utvrđivanje spornih činjenica i odlučivanje u sporovima iz područja građanskopravnih odnosa, na temelju javne i kontradiktorne rasprave, taj se postupak, upravo po toj osnovi, bitno razlikuje od zemljišno knjižnog postupka.
Slijedom izloženo, temeljem odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.
U Splitu, 28.lipnja 2017. godine
