Broj: Gž R-567/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Iris Gović Penić predsjednice vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Penić Lukač članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, J. Č. iz Z., …, OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. V., odvjetnici u O. društvu J. & V. j.t.d. iz Z., protiv tuženika H. t. d.d. iz Z., …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku V. B., dipl. pravniku, djelatniku tuženika, radi utvrđenja ništetnosti, utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1271/12-26 od 6. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ Žalba tuženika H. t. d.d. iz Z. djelomično se odbija kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1271/12-26 od 6. ožujka 2014. točkama II, III i IV izreke, djelomično se uvažava kao osnovana pa se preinačuje navedena presuda u točki I izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da je ništetna procjena učinka tužitelja J. Č. i to: „Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija“ za 2011. donesena od tuženika H. T. d.d. po G. T., uručena tužitelju dana 23. 03.2012.“

 

II/ Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom procjena učinka tužitelja i to: „Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija“ za 2011. godinu i uručena tužitelju 23. 3.2012. (toč. I), utvrđena je nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu od 23. ožujka 2014. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. II), naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto specijalist za planiranje i inženjering pristupne mreže, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto (toč. III), kao i da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. IV).

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

 

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je za svoju odluku dao jasne razloge koji imaju uporište u dokazima provedenim u postupku, a nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Neosnovan je žalbeni zavod tuženika da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, jer navodi u žalbi ne ukazuju na postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, valja napomenuti da,suprotno žalbenim navodima, prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva sud je ovlašten svoju odluku temeljiti kako na spornim tako i na nespornim činjenicama, s tom razlikom što nesporne činjenice ne treba dokazivati.

 

Predmet postupka je utvrđenje da je ništetna procjena učinka tužitelja za 2011. dostavljena tužitelju 23. ožujka 2012., utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 23. ožujka 2012. i vraćanje tužitelja na rad.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je procjena učinka nazvana Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija za 2011. godinu nezakonita jer tuženik nije primijenio isti sustav ocjenjivanja jednak u odnosu na sve radnike kao i da je ocjena netransparentna pa se ne može ispitati njezina pravilnost.

 

U odnosu na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju koji je radio na radnom mjestu specijalist za projektiranje i planiranje pristupne mreže, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik donio program zbrinjavanja viška radnika prema kojem je bilo potrebno smanjiti broj radnika tim radnim mjestima zbog recesije i stanja na tržištu kojega je Hrvatski zavod za zapošljavanje ocijenio pozitivnom ocjenom a kojem se radničko vijeće protivilo u uz daljnje utvrđenje da su kriteriji za uvrštavanje u program zbrinjavanja viška radnika definirani tako da zakonski kriteriji iznose 30% bodova , a dodatni kriteriji koji se određuju prema procjeni učinka radnika za 2010. i 2011. iznose 70% bodova ovisno o ocjeni prema procjeni učinka za svakog pojedinog radnika.

 

Utvrđeno je da je tužitelj od strane voditelja grupe, koji je nadležan za ocjenjivanje, ocijenjen sa 0,6 za 2011. godinu što je rezultiralo uvrštavanjem tužitelja u program zbrinjavanja, te da je službena ocjena dostavljena tužitelju zajedno s odlukom o otkazu pa u trenutku uvrštavanja tužitelja u program zbrinjavanja viška radnika, ocjena nije bila poznata tužitelju kako bi joj mogao prigovoriti.

 

Prema ocjeni prvostupanjskog suda, poslodavac, koji je izabrao da dodatni kriteriji budu primarni i nose 70% bodova u ocjeni kojem radniku će otkazati ugovor o radu, poslodavac je bio je dužan i radničkom vijeću kao i u ovom postupku dokazati na koji način je izvršio komparaciju svih radnika na istom radnom mjestu koji obavljaju iste poslove i svoju ocjenu objasniti kako u odnosu na elemente ocjenjivanja tako i u odnosu na sve radnike kojima je dao prednost. Prvostupanjski sud je zaključio da tuženik navedene odlučne činjenice nije dokazao.

 

Osim toga prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije pokušao zaposliti tužitelja na drugom radnom mjestu, kao i da je u 2011. godini u svim sektorima zaposlio nova 142 radnika iako je programom iskazan višak radnika. a utvrđeno je i to da je u 2012. tuženik zaposlio novih 238 radnika.

 

Uz sve navedeno prvostupanjski sud je utvrdio i to da utvrđeno radničkom vijeću nisu dostavljeni svi relevantni dokumenti i podaci kako bi se radničko vijeće moglo očitovati o otkazu ugovora o radu tužitelju s obzirom da radničkom vijeću nisu bili objašnjeni ni dostavljeni kriteriji na temelju kojih je ocijenjen učinak na temelju kojega je tužitelj uvršten u program zbrinjavanja viška radnika, pa prema ocjeni prvostupanjskog suda, savjetovanje tuženika s radničkim vijećem nije provedeno na zakonit način.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je procjena učinka za tužitelja za 2011. ništetna, da je otkaz ugovora o radu nedopušten i slijedom toga je naložio vraćanje tužitelja na rad.

 

S obzirom da ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđena nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu pod točkom II izreke, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad (toč. III), na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP tuženika se upućuje na razloge prvostupanjske presude.

 

Međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u dijelu koji je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti procjene učinka za tužitelja za 2011.

 

Naime, postupkom procjene učinka na temelju koje je tužitelj ocijenjen u odnosu na individualne ciljeve i kompetencije za 2011. godinu nisu povrijeđena radnikova prava iz radnog odnosa.

 

U odnosu na primjenu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08-dalje: ZOO) kojom je regulirana ništetnost, a budući da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti navedene procjene učinka, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedene odredbe jer tužitelj ni u tužbi niti tijekom postupka nije istaknuo činjenice koje bi ukazivale da je navedena procjena učinka pravni posao koji bi bio protivan Ustavu RH, prisilnom propisu ili moralu društva.

 

Slijedom navedenoga, valjalo je u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnom procjena učinka tužitelja i to: „Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija“ za 2011. godinu i uručena tužitelju 23. 3.2012.

 

Odlučujući o parničnom trošku primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bilo mjesta preinačenju odluke pod točkom III izreke budući da, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je u ovom postupku odbijen, nisu nastali posebni troškovi pa odluka o trošku primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP ostaje neizmijenjena.

 

Slijedom svega navedenoga, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u točkama II, III i IV izreke, a uvažiti i preinačiti presudu u točki I izreke na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP.

 

U Zagrebu 1. prosinca 2015.