Broj: Rev 348/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. M.₁, II-tužitelja M. M.₂, oboje iz M., III-tužitelja N. M. iz P., i IV-tužitelja Z. M. iz M., koje zastupa punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala S., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskoga suda u Sisku poslovni broj Gž-645/2010 od 3. veljače 2011., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskoga suda u Sisku poslovni broj P-907/07 od 14. srpnja 2009., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-907/07 od 2. rujna 2009., u sjednici održanoj 24. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija I. i II-tužitelja kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija III. i IV-tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. i II. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti I-tužiteljici i II-tužitelju svakom zakonske zatezne kamate na iznos od 66.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu navedenih kamata odbijen. Točkom III. i IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu materijalnih troškova pogreba II-tužitelja u iznosu od 18.414,22 kn i III-tužitelja u iznosu od 2.755,78 kn, kao i njihov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 10.002,00 kn. Odbijen je i zahtjev I-tužiteljice (majke) te II-tužitelja (oca) za isplatu iznosa od 135.000,00 kn svakom od njih, kao i III. te IV-tužitelja (braće) za isplatu iznosa od po 75.000,00 kn svakome, sve na ime povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliske osobe, sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate. Točkom V. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 15.250,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom u točki II. izreke djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu u kojem su I. i II-tužitelji odbijeni svaki s iznosom od 110.000,00 kn, u dijelu u kojem su III. i IV-tužitelji odbijeni svaki s iznosom od 75.000,00 kn, te u dijelu u kojem je II-tužitelj odbijen za iznos od 13.914,22 kn, a III-tužitelj za iznos od 2.755,78 kn na ime pogrebnih troškova, a isto tako i u dijelu u kojem su odbijeni s zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata. Ujedno je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda na način da je I. i II-tužiteljima (majci i ocu) na ime neimovinske štete dosuđen svakome još i daljnji iznos od po 25.000,00 kn, te II-tužitelju na ime imovinske (materijalne) štete daljnji iznos od 4.500,00 kn, sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude u kojem nisu ostvarili uspjeh tužitelji podnose reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP), ističući da reviziju podnose zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, odnosno preinačenje pobijanih presuda presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija I. i II-tužitelja nije osnovana, dok revizija III. i IV-tužitelja nije dopuštena.

 

Prema odredbi iz članka 382. stavak 1. točke 1. ZPP-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju prijelaznog članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na I. i II-tužitelje prelazi iznos od 100.000,00 kn stoga se njihova revizija ispitivala kao (redovna) revizija iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a.

 

U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a utvrđeno je da takve povrede nisu počinjene.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog smrti bliskog srodnika, tj. sad pok. M. M. (rođ. ....) koji je ... 2007. smrtno stradao kao suvozač u vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika M. R. Pritom, nije sporno da je osiguranik tuženika upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 2,28 g/kg, dok je prednik tužitelja M. M. imao koncentraciju od 3,98 g/kg alkohola u krvi.

 

Tužitelji  M.₁ i M.₂ M. su roditelji pok. M. M., a III. i IV-tužitelji su mu braća, roditelji su zahtijevali naknadu neimovinske štete zbog smrti sina svaki u iznosu od 220.000,00 kn, a svaki od braće po 75.000,00 kn, dok je na ime imovinske štete za izgradnju nadgrobnog spomenika II-tužitelj zahtijevao iznos od 29.000,00 kn, a III-tužitelj na ime troškova pogreba iznos od 4.340,00 kn.

 

Revidenti navode da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da postoji doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 50%. Protivno tome, tvrde da nema ni govora o doprinosu sad pok. Marijana Marića budući nije mogao znati za vozačevu alkoholiziranost jer je i sam bio u teško alkoholiziranom stanju, s količinom alkohola gotovo dvostruko većom od osiguranika tuženika (koncentracija od 3,50-4,00 apsolutnog alkohola u krvi - teško trovanje alkoholom).

 

Odgovarajući na žalbene navode tužitelja, drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio prosudbu prvostupanjskog suda prema kojoj je doprinos prednika tužitelja nastanku štete zbog alkoholiziranosti odgovarajući omjeru njegove suodgovornosti od 50%.

 

Nižestupanjski sudovi pravilno ističu da je prednik tužitelja, neovisno što je i on bio alkoholiziran, na takav način zapravo pristao na vožnju s osobom koja je bila pod utjecajem alkohola visoke koncentracije (2,28 g/kg alkohola u krvi) budući se sam doveo u stanje teške alkoholiziranosti (3,98 g/kg alkohola u krvi) i zato odgovara za sve daljnje posljedice takvog stanja. U tom je smislu pravilan i zaključak da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da pok. prednik tužitelja nije znao niti je mogao znati za vozačevu alkoholiziranost.

 

Slijedom toga, pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili prigovore tužitelja glede doprinosa njihovog prednika koje revidenti ponavljaju i u reviziji.

 

To je zato jer vlastita teška alkoholiziranost, u koju se sad pok. M. M. kao suvozač sam doveo, nije i ne može biti opravdan razlog za njegovu neodgovornost, naprotiv, upravo je to u konkretnom slučaju odlučan razlog za zaključak o postojanju doprinosa oštećenika vlastitoj šteti (članak 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Pravilna je i sukladna okolnostima konkretnog slučaja ocjena nižestupanjskih sudova o omjeru (visini) navedenog doprinosa (50% : 50%), slijedom čega nisu prihvatljive suprotne revizijske tvrdnje o manjem omjeru suodgovornosti prednika tužitelja, kao niti pozivanje revidenata na druge revizijske odluke u kojima se odlučivalo na podlozi drugačije činjeničnog i pravnog stanja.

 

Prema tome, materijalno pravo u odnosu na odbijajući dio pobijane presude glede I. i II-tužitelja (kao roditelja pok. oštećenika) nije pogrešno primijenjeno, stoga je reviziju ovih tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (članak 393. ZPP-a).

 

Revizija III. i IV-tužitelja (kao braće pok. oštećenika) prema vrijednosnom kriteriju iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a nije dopuštena.

 

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti tzv „izvanrednu“ reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni.

 

Podnoseći reviziju III. i IV-tužitelj ističu da je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje (zbog smrti njihovog brata) odbijen jer da nisu dokazali da je između njih postojala trajnija zajednica života.

 

Međutim, u podnesenoj reviziji revidenti nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju, što su bili dužni prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.

 

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud ni u kojem slučaju nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko pravno pitanje o kojem ovisi odluka u sporu i koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Prema tome, podnesena revizija u dijelu koji se odnosi na III. i IV-tužitelja ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

 

Iz tih razloga revizija ovih tužitelja nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 24. svibnja 2016.