Broj: Rev 1889/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća  i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Z. Z., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika Š. V., sina A. i drugotuženice V. V. (G.), oboje iz N., koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-178/10 od 24. svibnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2273/08 od 24. studenoga 2009., u sjednici održanoj 30. studenoga 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-178/10 od 24. svibnja 2011.  i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2273/08 od 24. studenoga 2009.  i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 335.900,00 kuna za zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2006. do isplate te da mu naknade parnični trošak u iznosu od 24.600,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da reviziju prihvati, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

 

Revidenti u reviziji ističu da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer niti drugostupanjski sud niti prvostupanjski sud u obrazloženjima svojih odluka nisu naveli razloge o pravnom osnovu tužiteljeve tražbine.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev i tuženicima je naloženo tužitelju solidarno isplatiti iznos od 335.900,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 200. do isplate.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da „tužena strana nije postupila po čl. 389. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) ZOO, dok je u odnosu na drugotuženicu „tužbeni zahtjev osnovan temeljem čl. 102. ZOO.“ Prvostupanjski sud se u obrazloženju također poziva na odredbu čl. 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06 i  38/09 – dalje: ZVDSP i citira odredbu čl. 322. ZOO te čl. 323. ZOO).

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Pritom treba reći da se drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije pozvao na niti jednu odredbu materijalnog prava.

 

Ispitujući revizijski navod bitne povrede odredaba parničnog postupka koji su tuženici istaknuli u reviziji ovaj sud je ocijenio da revidenti osnovano ističu da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da je tijekom postupku utvrđeno da su stranke 22. travnja 2006. sklopile predugovor o prodaji predmetnog stana, da je tužitelj  sukladno čl. 2. st. 2. predugovora isplatio prvotuženiku dio kupoprodajne cijene u iznosu od 43.000,00 EUR-a u kunama (313.900,00 kuna), da su tužitelj i prvotuženik sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina, da tuženici nisu tužitelju predali ključeve predmetnog stana sukladno čl. 8. kupoprodajnog ugovora te da tužitelj nije stupio u posjed kupljenog stana. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da „tužena strana nije postupila po čl. 389. ZOO“ te da je u odnosu na drugotuženicu tužbeni zahtjev osnovan na temelju čl. 102. ZOO.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući povodom žalbe tuženika ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je u bitnom ocijenio da je prvostupanjski sud u obrazloženju dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbenom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava, u obrazloženju presude naveo da nije sporno da je tužitelj zaključio predugovor te kupoprodajni ugovor s tuženicima i da su oni primili dio kupoprodajne cijene od 43.000,00 EUR-a, da su postojale određene formalne i stvarne poteškoće u postupku provedbe etažiranja predmetnog stana, da je bilo ugovoreno da je upravo obveza tuženika izvršiti etažiranje te da kraj nedvojbene činjenice da taj usmeni uglavak nije realiziran te da nije odlučno je li tužitelj stupio u posjed predmetnog stana jer traži povrat novca uplaćenog tuženicima po osnovi dijela kupoprodajne cijene.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda tuženici u reviziji osnovano ističu da sudovi u obrazloženjima presuda nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih bi proizlazila osnovanost tužiteljevog tužbenog zahtjeva za isplatu utuženog iznosa odnosno razloge o tome zašto tužitelj ima pravo na isplatu utuženog iznosa koji je isplatio prvotuženiku na temelju kupoprodajnog ugovora (iako su ga stranke nazvale predugovor o prodaji). Pritom treba reći da prvostupanjski sud u obrazloženju presude spominje  neispunjenje ugovorne obveze, ali isto tako citira odredbu čl. 471. ZOO koja uređuje raskid ugovora, odredbu čl. 322. ZOO kojom je propisana ništetnost ugovora, odredbu čl. 323. ZOO kojom su uređene posljedice ništetnosti, ali propušta jasno navesti razlog zbog kojeg od tih  pravnih osnova je prihvatio tužbeni zahtjev. Također tuženici osnovano ističu da drugostupanjski sud nije sankcionirao opisano postupanje prvostupanjskog suda, već je samo pukom konstatacijom da pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Osim toga, u obrazloženjima presuda nižestupanjskih sudova propušteno je navesti razloge zbog kojih bi tuženici bili dužni tužitelju solidarno isplatiti utuženi iznos.

 

Budući da tuženici u reviziji osnovano ističu da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu  drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih su ukinute nižestupanjske presude i donijeti novu i zakonitu odluku u kojoj će jasno navesti razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

 

Zagrebu, 30. studenoga 2016.