Broj: Rev 395/12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja H. L. K. d.o.o. Z., Podružnica S., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L. u Z., protiv tuženika J. G. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1432/11 od 8. studenoga 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4230/09 od 17. kolovoza 2010., u sjednici održanoj 1. ožujka 2017.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju 50.253,31 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja na dan isplate sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2009. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a ako dođe do promjene stope zakonske zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Također naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, i pogrešne primjene materijalnog prava, reviziju je podnio tuženik, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju tuženika, pobijanu drugostupanjsku presudu i presudu suda prvog stupnja u cijelosti ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je neosnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju se poziva tuženik. Naime, kao tuženik u ovom postupku je naznačena fizička osoba koja, naravno, može biti stranka u postupku (čl. 77. st. 1. ZPP). Pri tome, za stranačku sposobnost tuženika, nije od utjecaja što je bio vlasnik obrta koji je kasnije odjavljen.
Pošavši od utvrđenja da tuženik tužitelju na temelju ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu pokretnina, ..., duguje 50.253,31 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama, sudovi nižeg stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev.
Suprotno navodima iz revizije, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili odredbu čl. 22. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05) i čl. 29. st. 2. ZOO/05 u svezi s odredbom iz čl. 1165. ZOO/05.
Naime, odredbom čl. 22. st. 4. ZOO/05 propisano je da se odredbe ovog zakona o kamatama primjenjuju na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena.
Odredbom čl. 29. st. 2. ZOO/05 propisano je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena.
Kod toga, odredba čl. 22. st. 4. ZOO/05 stupila je na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2006., a odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 je u primjeni od 1. siječnja 2008. u smislu odredbe čl. 1165. ZOO/05, dakle, prije 16. siječnja 2009., od kada su prema presudama sudova nižeg stupnja zatezne kamate počele teći.
Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nije ostvarena niti bitna povreda postupka koju ističe tuženik, pa je valjalo odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
Zagreb, 1. ožujka 2017.
