Broj: Rev 513/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko istarskih slivova, R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. Š., odvjetnici u R., protiv ovršenika Z. P. iz K., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-458/16-4 od 21. studenoga 2016., kojim je djelomično ukinuto i djelomično potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Ovr-3806/2016-2 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 11. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-458/16-4 od 21. studenoga 2016. pod točkom I izreke te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Ovr-3806/2016-2 od 30. lipnja 2016., na temelju ovršne isprave, i to konačnih i izvršnih rješenja ovrhovoditelja donesenih u upravnom postupku, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate iznosa 1.460,80 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže određeno rješenjem o ovrsi, te troškova ovrhe u iznosu 350,00 kn.

Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-458/16-4 od 21. studenoga 2016. djelomično je usvojena žalba ovršenika, te je prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukinuto za iznos 863,20 kn sa zateznim kamatama, i u odnosu na trošak ovršnog postupka za iznos 175,00 kn, u kojem je dijelu odbijen prijedlog ovrhovoditelja (točka I izreke), dok je u preostalom dijelu, za iznos 597,60 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose dospjele u razdoblju od 16. lipnja 2013. pa nadalje, kao i za dio troškova ovrhe u iznosu 175,00 kn, žalba ovršenika odbijena kao neosnovana, u kojem je dijelu potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi (točka II izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja, u dijelu u kojem je preinačeno rješenje o ovrsi njegovim ukidanjem i odbijanjem prijedloga za ovrhu (točka I izreke), ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da revizijski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.

U odgovoru na reviziju ovršenik se protivi opravdanosti podnošenja iste.

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjeloj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Ovrhovoditelj u podnesenoj reviziji postavlja sljedeće pitanje:

''Da li pravo na prisilnu naplatu tražbine utvrđene izvršnim rješenjem donijetim po službenoj dužnosti u upravnom postupku, zastarijeva u roku od deset godina sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, u roku od pet godina sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ili u roku od tri godine sukladno shvaćanju suda protiv čijeg je rješenja podnijeta revizija?''

Ističe da o postavljenim pravnim pitanjima ovisi odluka u sporu te da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tim pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Ujedno se poziva na rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-1027/16 od 26. listopada 2016., rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ovr-308/16 od 26. listopada 2016., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-812/16 od 20. listopada 2016., rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1311/14 od 4. ožujka 2015. i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž Ovr-632/16 od 30. rujna 2016.

Ispitujući pobijano drugostupanjsko rješenje sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja, ovaj sud je ocijenio da se radi o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu, važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova.

Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja (naknade za uređenje voda) na temelju ovršnih isprava, i to izvršnih rješenja ovrhovoditelja o utvrđenju naknade za uređenje voda.

Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio ovršni prijedlog ovrhovoditelja te odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima po računu ovršenika.

Drugostupanjski je sud, odlučujući povodom žalbe ovršenika, djelomično ukinuo prvostupanjsko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha za iznos od 863,20 kn koji se odnosi na ovrhovoditeljeve tražbine dospjele do 16. svibnja 2013., i u tom dijelu odbio ovršni prijedlog kao neosnovan. Takvu je odluku drugostupanjski sud utemeljio na shvaćanju da je predmetni dio potraživanja u zastari, ocijenivši da ovrhovoditeljeva tražbina predstavlja povremeno potraživanje koje proizlazi iz ovršne isprave, pa da zastarijeva u roku od tri godine sukladno odredbi čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 226. ZOO-a, odnosno da je nastupila zastara svih tražbina ovrhovoditelja dospjelih do 16. ožujka 2013.

Osnovano ovrhovoditelj u reviziji osporava takvo shvaćanje drugostupanjskog suda.

Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'', broj 153/09, 90/11 i 56/13 - dalje: ZFVG) propisano je da naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

Prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG-a ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG-a (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Odredbom iz čl. 74. st. 1. ZFVG-a propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz st 2. (naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga), primjenjuje Opći porezni zakon.

Iz navedene odredbe proizlazi da je u konkretnom slučaju, odlučujući o pitanju je li nastupila zastara tražbina iz ovršne isprave – rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koje je donio ovrhovoditelj u okviru svojih javnopravnih ovlaštenja, sud trebao prvenstveno primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13 - dalje: OPZ), i to odredbe čl. 94., 95. i 96. OPZ-a kojima je uređeno pitanje porezne zastare, a tek podredno, ako odredbama OPZ-a nije uređeno drugačije, na zastaru tražbina primjenjuju se odredbe ZOO-a (čl. 94. st. 12. OPZ).

Zbog navedenog, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe čl. 233. st. 2. ZOO-a.

Osim toga, drugostupanjski je sud, odlučujući o žalbi ovršenika, prilikom ocjene žalbenog prigovora zastare propustio primijeniti odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a te čl. 52. st. 3. i 4. OZ-a.

Slijedom navedenoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa, obzirom da relevantne odredbe OPZ-a institut zastare naplate tražbina uređuju bitno drugačije od odredaba ZOO-a, valjalo je drugostupanjsku odluku  u reviziji osporenom dijelu (u kojem je djelomično ukinuto rješenje o ovrsi i odbijen prijedlog za ovrhu)  na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 21. st. 2. OZ-a ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud uzeti u obzir istaknute žalbene razloge, vodeći računa o zakonskim ovlastima suda propisanim odredbama čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a i čl. 52. st. 3. i 4. OZ-a te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

Zagreb, 11. srpnja 2017.