Broj: Gž Ovr-991/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. d.d. Zagreb, zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku u S., protiv ovršenika I. B. iz S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3100/17 od 21.veljače 2018., dana 16. kolovoza 2018.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3100/17 od 21. veljače 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem utvrđen je dovršetak ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-3100/17 od 29. lipnja 2017.
Protiv tog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ), predlažući ovom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje.
Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
U žalbi ovrhovoditelj u bitnome navodi kako sud pogrešno tumači da stavljanje osnove - rješenja o ovrsi broj Ovr-3100/17 u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje označava nemogućnost provedbe ovrhe, jer da je ista stavljena u redoslijed osnova za plaćanje, o čemu je obaviješten sud i ovrhovoditelj. Ističe kako nije jasan stav suda da ovrhovoditelj predloži promjenu sredstva i predmeta ovrhe, kada je rješenje o ovrsi evidentirano u Očevidniku, te da je ovrhovoditelj od FINA-e eventualno trebao zatražiti dostavu potvrde o mjestu ovrhovoditeljeve tražbine u tom redoslijedu te eventualno promjenu sredstva ovrhe, ukoliko ovršenik posjeduje nekretnine ili pokretnine, ovisno o redoslijedu plaćanja iz očevidnika i protekom roka od jedne godine.
Nadalje ovrhovoditelj navodi kako ovrha nije dovršena provedbom djelomičnog prijenosa odnosno dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku sve dok se namirenje ne obavi u cijelosti. U protivnom, ovrhovoditelj ne bi mogao u ovršnom postupku ostvarivati svoja prava prema ovršenikovom dužniku.
Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na svim novčanim računima ovršenika kod svih banaka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj kod kojih se vode ovršenikovi računi, dostavljeno Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu: FINA) radi provedbe ovrhe, a FINA je dana 4. listopada 2017. izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava za ovršenika.
S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud smatrao je kako daljnja provedba ovrhe na tom predmetu ovrhe ne zahtijeva ne zahtijeva nikakav angažman suda, već da FINA kao ovršenikov dužnik provodi ovrhu sve dok tražbina ne bude namirena, a obzirom da su dostavom rješenja o ovrsi FINI provedene sve ovršne radnje ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika.
Osnovano ovrhovoditelj pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.
Naime, u smislu članka 68. stavak 1. OZ-a, postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će dovršenje ovrhe posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem.
Prema odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, („Narodne novine“, broj 91/10. i 112/12. - u daljnjem tekstu: ZPONS), ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, dok prema stavku 3. istog članka ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni, porezni i carinski postupak.
Sukladno odredbi članka 150. stavka 1. OZ-a, ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako ovim Zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije određeno.
Ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama prema ovršenikovom osobnom identifikacijskom broju, u smislu dovršetka ovrhe, razlikuje se od ovrhe na mirovini odnosno plaći ovršenika, kod kojih je zakonskom odredbom propisano da je dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku provedena zapljena, dok se prijenos, u smislu članka 162. stavka 1. OZ-a smatra provedenim dostavom ovršenikovu dužniku rješenja kojim je prijenos određen.
Financijska agencija provodi ovrhu na novčanim sredstvima na temelju sudskog rješenja o ovrsi (osnova za plaćanje) sve dok banke u cijelosti ne izvrše nalog Agencije za terećenje ovršenikovog računa, u smislu članka 11. ZPONS-a, pa u tom razdoblju, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sudska ovrha ne može biti dovršena.
Budući da iz stanja spisa proizlazi kako je predmetna ovrha u odnosu na ovršenika stavljena u redoslijed osnova za plaćanje, jasno je da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 68. OZ-a za dovršetak ovrhe.
Kod ovrhe na novčanoj tražbini, zadnja radnja kojom bi se utvrdio dovršetak ovrhe bi bio prijenos novčanih sredstava, a kako do prijenosa još uvijek nije došlo, nije bilo zakonske osnove da se predmetna ovrha utvrdi dovršenom.
Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 16. kolovoza 2018.
