Broj: Gž Ovr-672/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom postupku ovrhovoditelja 1. J. Š. (OIB: …), G. i 2. J. Š. (OIB: …), G., zastupanih po Zajedničkom odvjetničkom uredu M. R. F., D. R. i J. F. iz K., protiv ovršenika 1. I. Š. (OIB: …), G. i 2. M. Š. (OIB: …), G., zastupanih po punomoćniku F. Đ., odvjetniku iz K., radi ovrhe iseljenjem, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici posl.br. 13 Ovr-1320/2018-2 od 26. travnja 2018., dana 29. kolovoza 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl.br. 13 Ovr-1320/2018-2 od 26. travnja 2018.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha iseljenjem ovršenika iz kuće, gospodarskezgrade i dvorišta u G., (kat.čest. 291/1, 292/1 zk.ul. 408 k.o. G.) uz predaju navedenih nekretnina u posjed ovrhovoditeljima. Istim rješenjem određena je ovrha radi uklanjanja pokretnina i predaje istih, a radi prisilne naplate troškova parničnog postupka (1.458,33 kn uz zakonsku zateznu kamatu) i troškova predmetnog ovršnog postupka određena je ovrha na pokretninama ovršenika.
Ovršenici su podnijeli žalbu protiv prvostupanjskog rješenja iz sadržaja koje proizlazi da su žalbu podnijeli zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Ovrhovoditelji su u odgovoru na žalbu osporili osnovanost žalbenih razloga i predložili da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana.
Žalba ovršenika je neosnovana.
Prvostupanjski je sud odlučujući o prijedlogu za ovrhu iseljenjem ovršenika te predajom u posjed nekretnina iz zk.ul. 408 k.o. G. i radi namirenja troškova parničnog i predmetnog ovršnog postupka odredio predloženu ovrhu primjenom čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17: OZ), time da je predloženu ovrhu odredio na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Koprivnici posl.br. 13 Ps-4/16-7 od 3. siječnja 2017., koja presuda je u odnosu na ovrhovoditelje potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. 8 Gž-82/2017-2 od 20. prosinca 2017.
Ovršenici su u žalbi naveli da su pošteni posjednici kuće i gospodarskih objekata zajedno sa osmero djece te da je za provedbu ovrhe potrebno obavijestiti Centar za socijalnu skrb Koprivnica radi smještaja višečlane obitelji i radi zaštite djece. Osim toga ovršenici su u žalbi naveli da su protiv ovrhovoditelja podnijeli tužbu radi isplate uloženih sredstava u kuću iz koje trebaju iseliti, vezano za koji žalbeni razlog ukazuju na čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV).
Neosnovan je žalbeni razlog ovršenika u kojem su naveli da su pošteni posjednici te da je za moguću ovrhu potrebno obavijestiti Centar za socijalnu skrb K. jer se opisanim žalbenim razlozima ne dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud odlučujući o prijedlogu za ovrhu donio rješenje o ovrsi na temelju citirane ovršne isprave, odnosno presude Općinskog suda u Koprivnici posl.br. 13 Ps-4/16 od 3. siječnja 2017., kojom je ovršenicimanaloženo iseljenje zajedno sa svim osobama i stvarima te predaja nekretnina iz zk.ul. 408 k.o. Gotalovo pa je prvostupanjski sud u predmetnom ovršnom postupku u obvezi u okviru prijedloga za ovrhu prisilno provesti ovrhu radi ostvarenja tražbina ovrhovoditelja iz citirane ovršne isprave. Dio žalbenih razloga koji se odnose na potrebu uključivanja u predmetni postupak ovrhe nadležnog centra za socijalnu skrb također ne dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava budući da je uključivanje nadležnog centra za socijalnu skrb dio operacionalizacije ovršnih radnji.
Žalbeni razlog ovršenika u kojem su naveli da su protiv ovrhovoditelja podnijeli tužbu radi isplate uloženih novčanih sredstava u nekretninu odnosno kuću iz koje trebaju iseliti također ne dovode u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda jer podnesena tužba ne isključuje pravo ovrhovoditelja da na temelju citirane ovršne isprave traže ostvarenje svoje tražbine, odnosno iseljenje ovršenika i predaju nekretnine u posjed. Što se tiče dijela žalbenog razloga ovršenika u kojem se pozivaju na čl. 164. st. 2. ZV ističe se da niti citirana zakonska odredba ne potvrđuje osnovanost opisanog žalbenog razloga. Sadržajem čl. 164. st. 2. ZV propisano je da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, da tada pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu nadoknađeni. Iz ovršne isprave – presude Općinskog suda u Koprivnici posl.br. 13 Ps-4/16-7 od 3. siječnja 2017. ne proizlazi da je pri odlučivanju o pravima stranaka odlučeno o eventualnom pravu retencije ovršenika, zbog čega samo citiranje navedene zakonske odredbe (čl. 164. st. 2. ZV) ne daje ovršenicimapravo da u ovršnom postupku isključe pravo ovrhovoditelja na ostvarenje njihove tražbine iz citirane ovršne isprave. Budući da prvostupanjski sud u predmetnom ovršnom postupku odlučuje samo o ovrsi i to u okviru sadržaja ovršne isprave kojom je odlučeno o pravima stranaka neosnovano ovršenici osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda u donošenju pobijanog rješenja o ovrsi budući da ovršenici ne raspolažu ovršnom ispravom na temelju koje su stekli pravo retencije.
Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14).
U Rijeci 29. kolovoza 2018.
