Broj: Gž R-507/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Dubravki Vučetić, u pravoj stvari tužitelja J. G. iz Z…,  OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u I., protiv tuženice R. H. – M. u. p., zastupane po O. d. o., G.-u. odjel u S., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-741/2016 od 20. listopada 2017., 22. ožujka 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženice se djelomično prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-741/2016 od 20. listopada 2017. potvrđuje u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti novčano potraživanje na ime plaće u bruto iznosu od 14.130,96 kuna sa zateznim kamatama (toč. 1. izreke) kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.654,69 kuna sa zateznom kamatom u roku 15 dana (toč. 2. izreke).

 

              U dijelu kojim je tuženici naloženo tužitelju isplatiti daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 5.657,81 kuna (dio toč. 2.) prvostupanjska presuda se preinačuje tako da se zahtjev odbija kao neosnovan.

 

              Tuženici se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

 

Obrazloženje

            

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime uvećanja plaće, za rad koji je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena, kojeg je tužitelj odradio radeći u turnusima u 2010., 2011., 2012. i dijelu 2013. godine, bruto iznos od 14.130,96 kn, uz zakonske zatezne kamate, i to:

- na iznos od 579,77 kn počev od 15.03.2010.,

- na iznos od 540,07 kn počev od 15.04.2010.,

- na iznos od 527,00 kn počev od 15.05.2010.,

- na iznos od 236,63 kn počev od 15.06.2010.,

- na iznos od 428,06 kn počev od 15.07.2010.,

- na iznos od 493,92 kn počev od 15.08.2010.,

- na iznos od 131,71 kn počev od 15.09.2010.,

- na iznos od 463,05 kn počev od 15.10.2010.,

- na iznos od 485,10 kn počev od 15.11.2010.,

- na iznos od 463,05 kn počev  od 15.12.2010.,

- na iznos od 506,18 kn počev od 15.01.2011.,

- na iznos od 485,10 kn počev od 15.02.2011.,

- na iznos od 474,55 kn počev od 15.04.2011.,

- na iznos od 501,27 kn počev od 15.05.2011.,

- na iznos od 375,95 kn počev od 15.06.2011.,

- na iznos od 478,49 kn počev od 15.07.2011.,

- na iznos od 196,18 kn počev od 15.09.2011.,

- na iznos od 137,30 kn počev od 15.10.2011.,

- na iznos od 503,48 kn počev od 15.11.2011.,

- na iznos od 480,54 kn počev od 15.12.2011.,

- na iznos od 480,54 kn počev od 15.01.2012.,

- na iznos od 480,54 kn počev od 15.02.2012.,

- na iznos od 251,74 kn počev od 15.03.2012.,

- na iznos od 514,87 kn počev od 15.04.2012.,

- na iznos od 215,78 kn počev od 15.05.2012.,

- na iznos od 492,50 kn počev od 15.06.2012.,

- na iznos od 523,85 kn počev od 15.09.2012.,

- na iznos od 363,07 kn počev od 15.10.2012.,

- na iznos od 526,21 kn počev od 15.11.2012.,

- na iznos od 513,32 kn počev od 15.12.2012.,

- na iznos od 230,52 kn počev od 15.01.2013.,

- na iznos od 526,21 kn počev od 15.02.2013.,

- na iznos od 524,43 kn počev od 15.03.2013.,

i to na sve navedene iznose do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 15.312,50 kn (petnaesttisućatristodvanaest kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate."

 

              Navedenu presudu tuženik u cijelosti pobija pravovremeno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju naloži naknaditi trošak parničnog postupka odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 – dalje ZPP) jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni a ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

              Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice bitne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

 

              Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika u Ispostavi granične policije I. na službeničkom mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu, na kojem radnom mjestu da je rad bio organiziran u turnusima od po 12 sati međutim da je u razdoblju od veljače 2010. do veljače 2013. rad obavljao jedan sat duže od predviđenog a prema nalogu nadređenih osoba.

 

              U postupku je utvrđeno da je tuženik posao obavljao na međunarodnom graničnom prijelazu ali bi prethodno morao doći u P. P. I. pola sata ranije, zadužiti dnevni raspored, upoznati se sa radnim nalogom i izvješćima nakon čega bi organizirano bio prevezen na granični prijelaz a nakon završetka smjene ponovo bi se morao vratiti  u P. P. radi pisanja izvješća. Tako se rad tužitelja pored efektivnog rada provedenog na graničnom prijelazu sastojao i od vremena obavezne prisutnosti na radnom mjestu u P. P. Poslodavac svojim aktima niti kolektivnim ugovorom nije regulirao način vrednovanja radnog vremena obaveznog prisustva tužitelja na radnom mjestu te mu taj dio radnog vremena nije priznao prilikom obračuna plaće.

 

              Iz iskaza saslušanog svjedoka I. T. kao i iz iskaza A. B. prema zapisnicima dostavljenim po tuženoj ne proizlaze drukčije činjenice. Naime, I. T. potvrđuje da je praksa bila da tužitelj dođe u P. P. pola sata ranije da bi ga se rasporedilo odnosno upoznalo s dnevnim zadacima nakon čega su policajci organizirano odlazili do graničnog prijelaza na koja su taj dan bili raspoređeni s tim da je tužitelj nakon određenog turnusa imao obvezu vratiti se u postaju i predati pismeno izvješće. A. B. potvrđuje da je u vrijeme njegovog rasporeda na radno mjesto pomoćnika načelnika za graničnu kontrolu PP I. postojala praksa da su kolege dolazile pola sata ranije na posao radi otpreme službe i upućivanja na granične prijelaze a jednako tako da je bilo i pri odlasku s posla te da se to promijenilo u listopadu 2013. kada se uvelo pravilo da se otpremna služba odvija u graničnim prijelazima V. G. i V. D.

 

              Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 93/08, 23/09, 39/09, 9/10) osnovna plaća službenika i namještenika može se uvećati između ostaloga po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima, pa tužitelju temeljem navedene odredbe pripada pravo na uvećanje plaće za rad u turnusu duži od punog radnog vremena.

 

              Osnovano tuženik ukazuje da se tužiteljevo vrijeme provedeno u P. P. I. prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska sa graničnog prelaska radi zaduženja i razduženja ne može okvalificirati kao prekovremeni rad u smislu čl. 45. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13) iz koje odredbe proizlazi da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije.

 

              U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 2010. do veljače 2013. stalno rad obavljao na taj način radeći jedan sat duže od punog dnevnog radnog vremena. Zbog toga je prvostupanjski sud pri određivanju visine plaće koja tužitelju pripada za takav rad u spornom razdoblju, pravilno primjenio materijalno pravo određujući visinu naknade prema vrijednosti sata rada za rad u turnusu a u skladu sa obračunom koji je dostavio tuženik.

 

              Odluka o visini troška parničnoga postupka zasnovano je na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pri određivanju troška prvostupanjski sud nije cijenio vrijednost predmeta spora koje je naznačeno u tužbi te tijekom postupka sve do 8. prosinca 2014. kada je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva te za isto obračunsko razdoblje rada zatražio naknadu bruto plaće u ukupnom iznosu od 14. 130, 96 kuna.

 

              Slijedom navedenoga tužitelju za sastav tužbe prema Tbr. 8. toč 1. Tarife pripada nagrada u iznosu od 1.000,00 kuna, za pismeni zahtjev prije pokretanja parnice prema Tbr. 33. toč. 1. u iznosu od 250 kuna, za zastupanje na ročištima 18. studenog 2013., 13. siječnja 2014. 9. lipnja 2014., prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosima od po 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima 14. listopada 2013., 10. ožujka 2014. i 28. travnja 2014. prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife u iznosima od po 500,00 kuna a što ukupno iznosi 5.750,00 kuna. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi tužitelj je ostvario uspjeh u postupku od 78,5 posto te mu pripada nagrada od 4.513,75 kuna no kako je osporavanjem i tuženik ostvario uspjeh u postupku od 21,5 posto i njemu je opravdano odrediti nagradu u iznosu od 1.182,50 kuna. Prijebojem utvrđenih iznosa tužitelju za poduzimanje procesnih radnji u tom dijelu postupka pripada nagrada u iznosu od 3.723,75 kuna.

 

              Nakon djelomičnog povlačenja tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti prihvaćen tako da mu za zastupanje na ročištima 28. prosinca 2014., 12. veljače 2015., 27. lipnja 2017. i 5. rujna 2017. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife pripada nagrada u iznosu od po 1.000,00 kuna.

             

              Ukupni trošak tužitelja uvećan za porez na dodanu vrijednost iznosi 9.654,69 kuna zbog čega je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i zahtjev iznad dosuđenog odbijen kao neosnovan.

 

              Primjenom čl. 155. ZPP-a tužitelju nije dosuđena nagrada za sastav podnesaka od 5. prosinca 2014. i 1. rujna 2017. koje je sud ocijenio nepotrebnim.

 

              Cijeneći da je tuženik u žalbenom postupku ostvario neznatan uspjeh sa sporednim potraživanjem to mu nije dosuđena naknada za sastav žalbe.

 

              Ova odluka se temelji na čl. 368. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

Osijek, 22. ožujak 2018.