Broj: Gž R-605/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja N. Ž. iz Š., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. K. B. & M. B.-P. u S., protiv tuženika bolnica Š.–k. ž., Š., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Š., radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-18/2017 od 9. listopada 2017., u sjednici vijeća 4. travnja 2018.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-18/2017 od 9. listopada 2017. i odbacuje tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita odluka ravnateljice tužene br. … od dana 13. veljače 2017.g. kojom je razriješen tužitelja, prim. mr. N. Ž., dr- med. spec. ginekologije i opstetricije, uži specijalist uroginekologije, s položaja I vrste – voditelj zdravstvenog odjela županijske bolnice do 40 zaposlenih – Odjela ginekologije i opstetricije bolnice Š.–k. ž., s danom 13. siječnja 2017.g., te na isti položaj imenovan vršitelj dužnosti.
2. Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad na radno mjesto položaja I vrste – voditelj zdravstvenog odjela županijske bolnice do 40 zaposlenih – Odjela ginekologije i opstetricije bolnice Š.–k. ž., a do isteka mandata prema odluci ravnatelja tužene broj … od 26. kolovoza 2014.g.“
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Pobijanom presudom u točki 1. izreke utvrđeno je da nije dopuštena i zakonita odluka ravnateljice tuženika od 13. veljače 2017. kojom je razriješen tužitelj s položaja I. vrste – voditelja zdravstvenog odjela ginekologije i opstetricije kod tuženika te na isti položaj imenovan vršitelj dužnosti. Točkom 2. izreke tuženiku je naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto položaja I. vrste voditelja zdravstvenog odjela ginekologije i opstetricije do isteka mandata prema odluci ravnatelja tuženika od 26. kolovoza 2014.
Točkom 3. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.
Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) predlažući da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, istu smatra neosnovanom te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena i zakonita odluka ravnateljice tuženika od 13. veljače 2017. kojom je tužitelj razriješen s položaja I. vrste voditelja zdravstvenog odjela ginekologije i opstetricije i vraćanje tužitelja na rad na navedeno radno mjesto do isteka tužiteljevog mandata prema odluci tuženika od 26. kolovoza 2014.
U postupku je utvrđeno:
- da je odlukom ravnatelja tuženika o izboru i imenovanju voditelja odjela broj … čl. 14. od 26. kolovoza 2014. tužitelj imenovan voditeljem odjela ginekologije i opstetricije na mandatno razdoblje od četiri godine; da će poslove voditelja odjela obavljati u vremenu od 24. kolovoza 2014. do 23. kolovoza 2018. na koji dan se uspostavlja radnopravni odnos između tužitelja i tuženika prema osnovnom ugovoru o radu broj … od 1. srpnja 2014. koji je zaključen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta I. vrste doktora specijalista, uži specijalista – magistar u bolnici – doktor medicine, ginekologije i opstetricije,
- da je skupnom odlukom ravnateljice tuženika od 14. prosinca 2016. između ostalih voditelja odjela i tužitelj razriješen prije isteka mandata s položaja I. vrste voditelja zdravstvenog odjela ginekologije i opstetricije sa danom imenovanja novog voditelja tog odjela; da se u obrazloženju te odluke navodi da je ista donesena sukladno odredbama čl. 21., 29. i 31. Statuta tuženika,
- da je ravnateljica tuženika donijela i pojedinačnu odluku od 13. veljače 2017. kojom je tužitelj sa istim danom razriješen sa položaja I. vrste – voditelja zdravstvenog odjela ginekologije i opstetricije (točka 1.), da je I. Z. dr. med. spec. ginekologije i opstetricije imenovan za vršitelja dužnosti položaja I. vrste voditelja tog zdravstvenog odjela do izbora i imenovanja voditelja odjela ginekologije i opstetricije,
- da je 14. veljače 2017. između tuženika i tužitelja zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta I. vrste – doktora medicine specijalist ginekologije i opstetricije, uži specijalist uroginekologije, primarijus kojim su stranke u točki XV. suglasno utvrdile da ovim ugovorom prestaje važiti ugovor od 1. srpnja 2014. i aneks ugovora od 26. kolovoza 2014.,
- da je tužitelju pojedinačna odluka ravnateljice tuženika od 13. veljače 2017. dostavljena istog dana 13. veljače 2017.,
- da je tužitelj Upravnom vijeću tuženika podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava o kojem tuženik nije odlučio, s time da u osporenoj odluci od 13. veljače 2017. tuženik nije naveo da tužitelj ima mogućnost Upravnom vijeću tuženika podnijeti zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava,
- da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 20. ožujka 2017.
Cijeneći odredbe čl. 20., 21., 29. i 31. st. 1. Statuta tuženika, da prema posljednje navedenoj odredbi čl. 31. st. 1. Statuta radnik na reizbornom radnom mjestu može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan, a sukladno stavku 2. istog članka da je ravnatelj dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu i prije isteka mandata za koji je imenovan na osobni zahtjev, ako ne postupa po propisima ili općim aktima tuženika ili neosnovano ne izvršava odluke upravnog vijeća, ravnatelja ili drugih nadležnih tijela ili postupa protivno njima, ako svojim nesavjesnim i nepravilnim radom ili zanemarivanjem svojih dužnosti prouzroči veću štetu tuženiku, ako se ne pridržava utvrđene financijske politike ili financijskih planova tuženika te ako djeluje sukladno poslovnim i profesionalnim interesima tuženika te nadalje da osporena odluka ravnateljice tuženika do 13. veljače 2017. nije obrazložena u pogledu razloga zbog kojih je tužitelj razriješen s položaja voditelja odjela prije isteka mandata zaključio je o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Pritom se pozvao na Zakon o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 - dalje: ZU) a koji da se primjenjuje na tuženika kao javnu ustanovu, a kojim da je propisano da se ravnatelju kao i voditelju mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za prijevremeno razrješenje.
Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.
Tuženik u žalbi prvenstveno ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a te navodi da je sud tužbu kao nepravovremenu trebao odbaciti. U vezi toga se poziva na odredbu čl. 45. ZU prema kojoj da se tužba protiv odluke o razrješenju podnosi nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju ukazujući da je tužitelj osporenu odluku primio 13. veljače 2017. dok da je tužbu podnio 20. ožujka 2017.
U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio opisane žalbene navode tuženika te naveo da u konkretnom slučaju za ocjenu pravovremenosti tužbe u primjenu dolaze odredbe čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) da je tužitelj u primjeni tih zakonskih odredbi pravovremeno upravnom vijeću tuženika podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio, te pravovremeno podnio predmetnu tužbu.
Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Opisani žalbeni razlog je osnovan.
Odredbom čl. 45. st. 1. ZU propisano je da protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl. 44. st. 2. ovog Zakona. Stavak 2. propisuje da se tužba iz st. 1. ovoga članka podnosi nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju. Odredbom čl. 46. ZU regulirano je da stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove dok čl. 48. ZU propisuje da se glede imenovanja i razrješenja stručnog voditelja primjenjuju na odgovarajući način odredbe čl. 39. – 45. ZU.
Prema stajalištu ovoga suda za ocjenu pravovremenosti tužbe u konkretnom slučaju u primjenu dolaze mjerodavne odredbe ZU, a ne odredbe čl. 131. st. 1. i 2. ZR.
Iz naprijed opisanog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj odlukom ravnatelja tuženika od 26. kolovoza 2014. imenovan voditeljem odjela ginekologije i opstetricije na mandatno razdoblje od četiri godine. Prema čl. 5. Pravilnika tuženika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta iz prosinca 2014. proizlazi da je voditelj odjela položaj I. vrste a da prema čl. 5. st. 1. Pravilnika radnici koji podliježu reizboru imenuju se na mandatno razdoblje od četiri godine. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Statuta tuženika, ravnatelj tuženika u provedbi nadležnosti iz čl. 20. Statuta, između ostalog provodi izbore i razrješenja radnika na reizbornim radnim mjestima osim zamjenika ravnatelja. Člankom 29. Statuta regulirana su reizborna radna mjesta a to su ravnatelj, zamjenik ravnatelja, pomoćnici ravnatelja, glavne sestre odjela dok prema čl. 29. st. 2. Statuta općim aktom bolnice koji donosi upravno vijeće mogu se odrediti i druga radna mjesta koja podliježu reizboru.
S obzirom da je Pravilnikom tuženika položaj voditelja odjela reguliran kao reizborno radno mjesto za zaključiti je da je položaj voditelja odjela bolnice tuženika i voditeljsko radno mjesto. Identično proizlazi i iz odredbe čl. 3. Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj općih i specijalnih bolnica („Narodne novine“ broj 145/13, 31/15, 49/16 – dalje: Pravilnik o uvjetima za unutarnji ustroj) koji je donio ministar zdravlja, prema kojoj je odjel ustrojstvena jedinica opće i specijalne bolnice, a prema čl. 3. stavku 8. odgovorna osoba odjela je voditelj odjela . Prema odredbi čl. 2. a. st. 1. Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj odgovornu osobu ustrojstvene jedinice u općoj i specijalnoj bolnici ravnatelj/sanacijski upravitelj imenuje na mandat od četiri godine na temelju provedenog javnog natječaja.
Sukladno navedenom, prema stajalištu ovoga suda položaj voditelja odjela u bolnici tuženika, pored što je reizborno radno mjesto (položaj) jest i položaj koji podrazumijeva voditeljske dužnosti slijedom čega za ocjenu pravovremenosti podnošenja tužbe u primjenu dolazi odredba čl. 46. st. 1. ZU kojom je reguliran stručni voditelj ustanove, a prema odredbi čl. 48. ZU glede imenovanja i razrješenja stručnog voditelja primjenjuju se na odgovarajući način odredbe čl. 39. – 45. ZU.
Prema odredbi čl. 45. st. 1. ZU tužba protiv odluke o razrješenju podnosi se u roku od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju. Kako nije sporno da je tužitelj spornu odluku ravnateljice tuženika o razrješenju primio 13. veljače 2017. a tužba je podnesena 20. ožujka 2017. tužbu tužitelja trebalo je odbaciti kao nepravovremenu, jer se radi o prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti.
Odredbe čl. 131. st. 1. i 2. ZR o zaštiti povrijeđenog prava došle bi u obzir u situaciji kada bi predmet pobijanja bila odluka o otkazu ugovora o radu koji je tužitelj zaključio s tuženikom za obavljanje poslova radnog mjesta doktora specijaliste ginekologije i opstetricije o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer je predmet pobijanja odluka ravnateljice tuženika kojom je tužitelj razriješen dužnosti voditelja odjela ginekologije i opstetricije.
Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška trebalo je odbiti kao neosnovan dok je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku koji je uspio u parnici trebalo dosuditi parnični trošak u visini jednokratne nagrade od 2.000,00 kn uvećan za PDV od 500,00 kn ili ukupno 2.500,00 kn primjenom Tbr. 7. t. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), dok tuženik naknadu žalbenog troška nije tražio.
U Rijeci 4. travnja 2018.
