Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 2411/10 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 2411/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. B. i II-tužitelja T. B., oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku L. A., odvjetniku u S., protiv tuženika M. S. iz S., zastupanog po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu V. L. Ž. V. u S., radi ispražnjenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-308/09 od 15. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1565/07 od 12. svibnja 2009., u sjednici održanoj 10. prosinca 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika M. S. u odnosu na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-308/09 od 15. srpnja 2010. kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1565/07 od 12. svibnja 2009. u dijelu pod točkom I. izreke, kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tuženika M. S. u odnosu na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-308/09 od 15. srpnja 2010. kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1565/07 od 12. svibnja 2009. u dijelu pod točkom II. izreke, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da oslobodi od osoba i stvari, isprazni i preda tužiteljima nekretninu 69/1168 dijela nekretnine u naravi zemljište označeno sa kč. br. 652/20 i zgrade sagrađene na tom zemljištu koja nosi istu oznaku ZK. ul. 17363 sve položen u k.o. S. u objektu zvanom „Z.“ na kojem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno etažno vlasništvo posebnog dijela zgrade-poslovnog prostora na II. katu oznake A1 orijentacije S-J-I pristupa i ulaza sa sjevera i juga, s unutrašnjim dvokrakim stubištem, koji se sastoji od zatvorenog prostora od 52,81 m2 i otvorene terase od15,5 m2, ukupne površine 69,31 m2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima na ime izmakle dobiti isplati novčani iznos od 105.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci prvostupanjske presude. Rješenjem suda prvog stupanja odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere te je naloženo tuženiku da tužiteljima na ime naknade parničnog troška isplati iznos u visini od 13.537,50 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda .

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju, osporene presude preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da osporenu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.

 

              Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

U odnosu na nenovčani dio zahtjeva odnosno predaju u posjed vrijednost predmeta spora je naznačena u iznosu od 300.000,00 kn te pobijani dio presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna stoga su u tom dijelu  ispunjene pretpostavke za dopuštenost izjavljivanja revizije u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je drugostupanjska presuda razumljiva, jasna i potpuna, te nema proturječnosti između obrazloženja i izreke navedene presude odnosno ista ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Osim toga, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa zbog svega navedenog ukupno nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Suprotno reviziji, nije ni pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

              Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja za predaju stvari odnosno poslovnog prostora pobliže naznačenog u izreci prvostupanjske presude  kao i zahtjev za naknadu štete s naslova izmakle dobiti za taj poslovni prostor.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, a takvu je odluku potvrdio i drugostupanjski sud, smatrajući tužbeni zahtjev osnovanim jer je u postupku slijedom ocjene provedenih dokaza utvrđeno da je predmetna nekretnina u vlasništvu I i II-tužitelja te da se ista nalazi u tuženikovom posjedu.

 

Ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjske presude o osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer je sud pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe iz čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke.

 

Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, utvrđeno činjenično stanje i prigovore iznesene u reviziji na taj dio, ovaj revizijski sud ne može razmatrati, jer to nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP-a.

 

Kako ovaj revizijski sud prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u pobijanoj presudi, ta će se presuda objaviti na internetskim stranicama ovog suda sukladno odredbi iz čl. 396.a. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP-a.

 

              Nadalje, obzirom da je revident podnio reviziju i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je novčani, odnosno kojim tužitelji potražuju isplatu iznosa od 105.000,00 kn na ime izmakle dobiti, valja razmatrati vrijednost predmeta spora prema iznosu koji tužitelji potražuju.

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

Naime, dva tužitelja potražuju isplatu iznosa od 105.000,00 kn od  tuženika, odnosno riječ je o djeljivom zahtjevu tužitelja u odnosu na tuženika, a prema izreci prvostupanjske presude nema solidariteta, te se vrijednost predmeta spora utvrđuje za svakog tužitelja. Naime, navedena vrijednost predmeta spora dijeli se na dva zahtjeva slijedom čega je vrijednost predmeta spora svakog od zahtjeva ispod 100.000,00 kuna odnosno 52.500,00 kn, a također pobijani iznos svakog zahtjeva ne prelazi 100.000,00 kn,  te u tom dijelu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost podnošenja revizije u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

              Stoga je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. prosinca 2014.